Napravio sam si probleme i stvorio situaciju. Kako god da pokušam riješiti probleme, samo pogoršam situaciju. Otkad je ponovno krenuo sramežljivi clubbing, silovan mjerama, ja mu i takvom jadnom, pružam svaku priliku. To znači da sam u jednom ili u dva kluba svakog petka i subote, a u posljednjih mjesec dana to uključuje i nedjelje. Kad kažem da sam u jednom ili dva kluba, onda su to u uglavnom, zapravo isključivo Aquarius i Masters. Nije to zato što drugih nema, već zbog tog

Još se nisu istrošili endorfini koji su nam se nakupili u proteklih nekoliko mjeseci apstinencije. One od plesa, provoda, glazbe i partijanja. To sam skužio ovaj vikend. Činilo mi se da su se kroz prva dva-tri vikenda, svi oni željni zabave i partijanja već ispucali i da će do jeseni klubovi biti manje posjećeni, a shodno tome i program prorijeđen. Izgleda da sam se u tome prevario. Ovaj vikend se ipak dogodila svojevrsna kulminacija onog što se, proteklih tjedana, otkako je

Priča mi je u problemima. U isto vrijeme ima sve i nema ništa. Ima centralnog lika čija uloga može uništiti priču, dok istovremeno, bez njega, ona niti ne postoji. Kao neka iskrivljena Schrödingerovska paradigma. Moja je priča u superpoziciji, a kako je povezana i sa nekim drugim pričama, to i njih, na neki način, čini superponiranima. Kad bih baš jako dramatizirao, rekao bih da sve može u času nestati. Zaglavio sam sa pričom jer sam odabrao držati se nekih svojih ideja. Voli

Četvrtak je navečer. U nedjelju sam otvorio editor s namjerom da napišem ovaj tekst. Onda sam otišao do frenda ne zatvorivši editor, jer, brzo ću se vratit, pa ću nastavit. Nisam se brzo vratio. U utorak navečer sam sjeo pred komp i za sat vremena sam se uhvatio u kopanju po glazbenoj renesansi kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih. To je područje koje vrvi neotkrivenim draguljima i mnoštvom glazbe koja trideset i pet godina kasnije još uvijek izaziva trnce i osvaja zvukom

Prošao je vikend posvemašnjeg ludila. To je onaj prije Božića. Ljudi polude. Kupuju nevjerojatne količine namirnica od kojih će vjerojatno pola otići u smeće, a pola je ionako već smeće. Osim poludjelih ljudi, uoči Božića na ceste izađu neki vozači koji valjda voze samo u tjednu uoči Božića. Za mene koji sam svakodnevni vozač ovaj period predstavlja pokoru. Šuti i čekaj. Ne volim konzumerski Božić, kao ni njegove nuspojave. Nuspojava je ta da sam prestao doživljavati Božić ka

Evo vješalice, ispružio sam ruku sa plastičnom vješalicom prema curi koja je stajala ispred garderobe. Skinuo sam svoju hoodicu i nabacio je na stolac koji je stajao u kutu garderobe. Ona mi je pružila vješalicu s kaputom koju sam objesio straga desno. Osvijetlio sam taj dio mobitelom i pokazao joj prstom - tamo iza, u uglu ti je kaput. Ona me pogledala dok sam se izvlačio van, pa me pita - što neću dobiti neki broj? Nema brojeva, kažem ja. Self service ti je ovo, ja sam ti s

Kulušić je osamdesetih godina prošlog stoljeća slovio za najvažniji alternativni zagrebački koncertni klub. Kroz Kulušić su svojom svirkom prošli mnogi poznati i manje poznati domaći bendovi. Pod pojmom domaći podrazumijevam cijelu ondašnju Jugoslaviju. Kulušić je primarno bio rock klub, u kojem je stasao i novovalni pokret. Bio je to klub izvrsne akustike sa galerijom, modernog, ali ne i šminkerskog uređenja. Programi u Kulušiću znali su biti rasprodani danima unaprijed. Kra

Pretpostavimo da ste laik za elektroničke glazbene instrumente. Kao laik razumijete razliku između električne gitare i synthesizera, svjesni ste da bisernica nije elektronički glazbeni instrument, kao što to nije ni harmonika, ali da synthesizer upravo to jest. Elektronički glazbeni instrument. Kad vam netko kaže synthesizer, vi odmah zamislite klavijaturu povrh koje je smješteno puno raznih gumbića, klizača, lampica raznih boja, kao i malih displaya na kojima obično piše "Pr

Engleski srednjoškolac Garth Wynne-Jones već je drugo ljeto za redom provodio obilazeći Ameriku. Kad je prvi put, s ruksakom na leđima, došao u San Francisco, bio je očaran. Instantno se zaljubio u taj brdoviti grad viktorijanske arhitekture, prepun povijesti, koji sjedi na samom rubu oceana. Svidjela mu se i sloboda življenja koja je svoje korijene vukla iz psychedelic pokreta i gay subkulture. Pobunjeničke subkulturne skupine, poput Bitnika, rokera ili pankera, te nasljeđe

Okrećem se po nevelikoj prostoriji obučenoj u alu foliju ili u nešto još svjetlucavije od toga. Unutra je svega nekoliko ljudi od kojih barem pola ima dreadlockse. Na kraju prostorije je pult sa DJ-em koji vrti neku reggae glazbu. Svjetla light showa u boji šaraju svud naokolo. Malo sam zatečen, jer ovo nisam očekivao. Sam sebi djelujem kao onaj meme sa John Travoltom kad traži portafon. Došao sam ovdje pišati. Hmm, izgleda da WC više nije ovdje. Da ne ispadnem preglup, ostan

Frende, ti uvijek imaš najbolje stvari. Jel se sjećaš kad ti je moj buraz pričao kako je... Baš je u tom času acid iz zvučnika dosegao najvišu točku i bio je u silaznoj frljljljlj putanji, kad mi je taj lik objašnjavao nešto o nečemu što mi je navodno pričao njegov buraz. Nemam pojma tko je lik, a još manje tko mu je buraz, ali nema smisla da se opirem. Ovaj mi noćas dolazi svako malo sa još nečim što mi nije rekao, a ja pojma nemam zašto meni govori i što mi uopće govori. Kl

Ostakljene prostorije za pušenje na aerodromima, tkzv. "Smoking booths" namjerno se ne čiste kao što se čiste drugi prostori. Na taj način pušačima pokazuju koliko do njih drže i što o njima misle. Kad si pak na aerodromu, živo ti se jebe da li je smoking booth uglancana do visokog sjaja ili nije. Stalo ti je samo do toga da zapališ. Jer u avionu nema pušenja. Tako sam i ja neki dan ušao u jednu aerodromsku smoking booth, izvadio duhan, otpio gutljaj kave, smotao jednu i zapa

Jamačno se pitate kako su se, pobogu, ova četvorica našli u istoj rečenici. Oni su, naime, protagonisti vikenda koji je iza nas, a predstavljaju tri različite skupine DJ-a. Ta njihova pripadnost skupini uvelike određuje našu percepciju njih kao DJ-a, ali i njih same kao DJ-e. Kroz njihovu, zapravo moju, priču, ispričat ću zašto je nekad manje upravo više, a možda vam usput otkrijem i još pokoju tajnu iz glamuroznog života DJ-a i svijeta elektronske glazbe. Pet rečenica o vike

Svatko od nas u svom životu ima neke reference u umjetnosti. Nekome je to Andy Warholl, nekome Le Corbusier, drugima Pink Floyd ili The Rolling Stones, trećima Paulo Coelho, a četvrtima Mišo Kovač. Uvijek je to ono nešto što te obori s nogu, osvoji na prvu i oko čega kasnije gradiš i širiš svoju kulturu. Referenca Mnogima u generaciji koja je zajedno sa mnom stasala na polju elektronske glazbe, jednu od prvih referenci činio je Francois Kevorkian, nekad Francois K, nekad F. K

Scena klasična. Subotnje jutro i after. Mijenjaju se mjesto i akteri, sve ostalo je manje više po istom uhodanom principu, nekad je subota, nekad je nedjelja, nekad je oboje. Prvo odeš negdje van. U klub, na party. Ostaneš do kraja i ako imaš sreće završiš poslije na nekom afteru. Tako je i ovog subotnjeg jutra. Ekipa osrednje velika, više nas je od deset, a manje od dvadeset. Negdje smo u brdskim predjelima grada, podno Medvednice. Ne pravimo pizdarije. Vincent Nije baš uobi

Nage žene, ogrnute crnim velom, okreću se, svijaju kao da plešu. Na glavi im male sitne zvjezdice. Mjesečeva kugla sa stropa osvjetljuje povišeno mjesto kao neko prijestolje. Gore sjedi vitez, uza nj stoje dvojica. Prepoznaje ih. To su oni što ih je vidjela iza zastora u dvorani. U čitavom prostoru mrak. Svjetlo s kugle, što prikazuje mjesec, toliko prorjeđuje tamu da se razabiru ljudi, ali im se ne raspoznaju lica. Miris vina miješa se zadahom mirisnih vodica. U sredini vodo

Imao sam u glavi rečenicu kojom bih dobro opisao Iliju Ludviga. A kad sam napravio Google search, već u prvom linku vidio sam da je netko takvu rečenicu već potrošio pišući neki svoj tekst. Ne mogu sada tu puno napraviti, osim da potrošim nešto više riječi kako bi vam predstavio i dočarao ovog jedinstvenog kantautora, izvođača i performera. Pitate se - tko je dovraga Ilija Ludvig? Pitao sam se to i ja, ali pitao sam se još i - Što li će to večeras biti u Mastersu gdje nastupa

Prekjučer sam konačno otišao na šišanje. Kad se tako tjednima spremam na šišanje, to kod mojih ukućana izazove salve smijeha. Znam, vi se isto sada trgate od smijeha misleći - A kaj ti imaš za šišat? Vjerujte mi, biti neošišan kad si gotovo skroz ćelav je puno gore od ne biti ošišan kad imaš gustu kosu. Kad imaš gustu kosu, onda onako neošišan izgledaš malo neuredno, rastreseno ili umjetnički. Kad kose imaš samo u zonama iznad ušiju te još i na potiljku, onda neošišan izgleda

U jednom kratkom periodu života, dok su ti djeca još malena, pa i kasnije kad krenu u školu, kvaliteta tvog života se u podigne u nekim segmentima. Kod mene je to bio doručak. Spremajući curama doručak ili sendvič za školu, to sam kratko vrijeme i ja doručkovao. Ponekad čak i kvalitetno. Sad se opet izmijenio ritam, a time i moj bioritam, pa više ne doručkujem. Međutim, stanice u mom tijelu i dalje žele doručak. Napravim ujutro Cedevitu, jer sam žedan. Nije da je mrknem na ek

Cijeli me život nešto veže za Sloveniju. A nije uže. Prvo sam rođen u Sloveniji. Tada se iz Samobora išlo u rodilište u Brežice. Tako da su svi iole pristojni Samoborci tih godina dolazili na svijet u Sloveniji. Onda sam s biciklom odlazio u Mokrice. To je bilo kad sam bio klinac. Tamo smo istraživali i radili druge stvari koje klinci rade kad ne istražuju. Onda sam bio DJ u klubu Omega u Čatežu. Onda me tamo našla moja današnja gospođa. To je bilo onog ljeta kad smo preselil