Kulušić je osamdesetih godina prošlog stoljeća slovio za najvažniji alternativni zagrebački koncertni klub. Kroz Kulušić su svojom svirkom prošli mnogi poznati i manje poznati domaći bendovi. Pod pojmom domaći podrazumijevam cijelu ondašnju Jugoslaviju. Kulušić je primarno bio rock klub, u kojem je stasao i novovalni pokret.
Bio je to klub izvrsne akustike sa galerijom, modernog, ali ne i šminkerskog uređenja. Programi u Kulušiću znali su biti rasprodani danima unaprijed. Krajem osamdesetih je u Kulušić ušao i DJ program. Nakon koncerata odvijala bi se disko večer. Uloga ovog kluba u povijesti rock glazbe s ovih prostora je neprocjenjiva.
U Kulušiću su svoje live koncerte snimili: Azra, EKV, Bijelo Dugme, Film, Haustor, Električni Orgazam, Leb i Sol, Buldožer, te vjerojatno još neki. U Kulušiću su svoj prvi koncertni nastup imali Bajaga i Instruktori. Antologijski album Azre - Ravno do dna snimljen je iz materijala nastalih u sedam uzastopnih dana koliko je Azra punila Kulušić svojim koncertima.
Smjena generacija
Početkom devedesetih program se u Kulušiću sve više orijentirao prema DJ nastupima, disko večerima i ostalim klubskim slušaonicama. Sve dok sredinom devedesetih nije započela potpuna preorijentacija klubskog programa. Kulušić je postao mjesto za rave partije, a posebno za afterpartije.
Ubrzo sa dolaskom partijanera i ravera, susjedstvo se počelo buniti. Buka, nered, galama i dreka došli su im do grla. Naročito se to odnosilo na cjelodnevne after partije. Kulušić je počeo dobivati sve više pritužbi na rad, a posljedično je i sve više raznih inspekcija pokušavalo naći mane i nepravilnosti, te na taj način okončati s radom kluba. U nekom trenu klub je i zatvoren. Sakupila se kritična masa primjedbi i otpora prema nastavku rada kluba, te je na veliku žalost svih zatvoren.
Vjerska zajednica
U jednom od pokušaja povratka kluba u život, tadašnji je najmoprimac Mladen Mitak u prostorijama kluba registrirao vjersku zajednicu "Preuzvišenog Srca Mladena Mučenika". U tom je razdoblju, a bilo je to 2000. godine u Kulušiću organiziran party na kojem je headliner bio Terry Lee Brown Jr.
Slabo se sjećam tog subotnjeg popodneva, magloviti su mi detalji. Terry Lee Brown Jr. već je u ranim poslijepodnevnim satima stigao u Zagreb. Prije noći i samog partija bilo je dogovoreno nekoliko interviewa. TLB je upravo izdao svoj treći studijski album "From Dub Till Dawn". Do tada još nije svirao u Zagrebu. Predvečer smo išli u Palmotićevu, na radio Cibonu, gdje je TLB imao dogovoren radijski interview.
Dok smo čekali da završi interview javio se organizator partija, drug Pero Fullhouse. Party se otkazuje, policija je zajedno sa nadležnim inspekcijama ponovo stavila ključ u bravu. Kulušić, formalno sada vjerska zajednica, ponovo je zatvoren. Za Terry Lee Browna Jr.-a bio je to neslavni prvi gig u Zagrebu. Jedinu zadovoljštinu imao je u tome što je za svirku bio plaćen unaprijed.
Prvi dan vikenda - Reform
Ovog petka u Zagrebu je bilo nekoliko događanja na kojima sam se realno vidio. Jedno od njih bio je Aquarius i Kinčl-Dujićev program Cycle. Njihovi su gosti Markus Tone i Antonio Zuza. Drugo događanje je klubska večer Reform u Mastersu. Njima su gosti Andlar sa svojim live setom i Mimi. Odabrao sam ovaj drugi, primarno kako bih čuo live set Andlara. Mimija dosta često slušam, što mi kod DJ-a koji mi odgovaraju uopće ne smeta. Dapače.
Nekih pola sata iza ponoći prilazim parkingu ispred Mastersa. Prilično je puno automobila za ovo doba. To znači da je i klub već prigodno popunjen. Noć nije hladna. Još. Gore je atmosfera u zagrijavanju. Poneki zalutali par ili skupina koji se još ne mogu odlučiti hoće li plesati ili samo pričati, puno redovnih posjetitelja, šaroliki spektar lica, kao da si ih pokupio sa nekoliko različitih partija. U garderobi samoposluga. Uđeš, objesiš ili nabaciš, izađeš. Gledaš da se ne opizdiš daskom u čelo. Daska je zapravo pomični pult, debela je, boli kad te udari, a postavljena je tako da, kako god da je primiš, ima šanse da ti se smakne.
Svira neka fina glazba house nominacije. Za pultom je Flaneur. Odmah se skidam u kratke rukave. Ni traga hladnoći. Ustvari je čak i vruće. Sve je zadihtano, stakla su zamagljena. Pomalo brenče od basova. Glazba je relaksirajuća i neopterećujuća. Nikakve egzotike koje od tebe traže intelektualni napor. Samo čisti plesni ritam za početak kraja tjedna. Prepoznajem pokoju stvar. Neki broj trackova koje sviraju Nicole & Flaneur sviram i sam. Prepoznajem "Vyvyan - Coat Bra Pants (Gerd Janson Cosmic Dub). Ta je stvar izašla proljetos na Me Me Me i nekakva je smjesa house i nu-disco žanra.
Flaneur zagrijava i polako okreće ploču u jednu više tech stranu, a usput i ubrzava. Sa Multi Culti stavlja meksičkog producenta Inigo Vontiera koji je u zadnje vrijeme prilična zvjerka u produkciji klubske elektronske glazbe. Negdje u to vrijeme svira i "David Mayer - Snake Dance (Ouie)". To je etiketa koju vode Acid Pauli i Nico Stojan. Lagani etno tribalistički moment i kulminacija prema kraju. To već izaziva jače reakcije publike. Sve izgleda kao da se zahuktava pravi party.
Malo se već gužvamo. S nekima malo i previše. Nekad te netko izubija i nikako da skuži da te udara. Ili kuži, pa njega ili nju boli neka stvar. Ako se ufuraš u glazbu i ignoriraš, onda postaneš dio kuglana efekta. Kuglana efekt je trenutak na plesnom podiju u kojem si ti statist, ili čunj. Ekipa koja pleše oko tebe isto glumi čunjeve. A onda uleti neki razigrani plesač ili plesačica, kao kugla među čunjeve, pa vas ruši ili pomiče po pet-šest odjednom. Zašto je kugla baš u zoni gdje sam i ja?
Čini mi se da se Nicole & Flaneur sad pomalo izmjenjuju. Ide velika stvar. Izaziva reakcije svaki put. Novozelanđanka koja živi u Melbourneu. Vanesa Worm. Izdala je svoj prvi EP na "Optimo Music Digital Danceforce". Puštaju stvar pod imenom Rando M. Dosad smo na flooru već prilično zahuktali. Negdje pred kraj njihovog seta jedno predizdanje sa Innervisionsa.
"Just a fool, in your eyes,
Just a fool, that's me..."
Genijalni Jimi Jules ima novi EP sa kojeg je i ova stvar pod imenom Fool. Mi koji smo plesali pripisali smo ovaj set Flaneuru, jer nam se činilo da je uglavnom on puštao glazbu, iako su pred kraj obojica držali pult. Ovo je bio jedan dobar uvodni set za petak navečer. Uhvatio nas je sve u element i bili smo spremni za smjenu.
Andlar
A onda za pult staje Andlar i kreće sa svojim live setom. Njegov je setup prilično ozbiljan. Nisam zavirivao iza ekrana, ali nemam razloga sumnjati da koristi Ableton. To je 100% tako. Sve drugo bilo bi nepotrebno kompliciranje. U Abletonu su aranžmani, soundovi, loopovi i ostali elementi iz kojih gradi svoju glazbu. Osnovni upravljački uređaj je AKAI kontroler APC40. Na kraju krajeva, to je upravo Ableton Performance Controller.
Ostatak setupa čine razni komadi hardvera koje nisam sve uspio vidjeti. Jednostavno, bio mi je petak i radije sam se prepustio glazbi nego proučavao kako i što on radi. Definitivno koristi Elektron Analog Rytm Drum Machine. To prepoznam i bez gledanja u detalje. Tu je još i synthesizer Access Virus TI. Ostalo nisam ubrao.
Ja sam sebi po dojmovima njegov set podijelio na tri dijela. U prvom dijelu me nije hvatala neka velika špica. Nekako mi se čini da se u tom dijelu dosta oslanja na progresije. To nije ništa negativno, takav mi je dojam ostavio. Taj me se dio možda najmanje dojmio, iako je to respektabilna glazba, a zvučni potpis upada u okvire koje volim. Kako se s njegovim radom do sada nisam upoznao, ili sam vrlo površno preletio preko nekih dostupnih snimaka, tako i u dojmovima nemam istančan osjet za detalje.
Znam samo da su me se drugi i treći dio seta više dojmili od prvog. Možda je razlog u tome što se do tada Andlar već razigrao i razsvirao. To je već ozbiljan, zapravo jako ozbiljan, klubski live. Tech, deep, deep-tech, acid, kick. Svi su ti elementi dobro posloženi, a melodije, synth linije izranjaju u raznim zvukovnim potpisima, ne ponavljaju se, zanimljive su i sve je vrlo dinamično.
On vješto stvara build-up, filtrira, otkida zvuk, podiže atmosferu da bi energično vratio kick i nastavio sa raspletom. Svakako ga moram još negdje doživjeti, tada ću se već više posvetiti detaljima. Ovdje je gužva, puno je poznate ekipe. To ti neminovno odvuče pažnju, a moraš se i malo gurat kako bi zadržao iole kvalitetnu poziciju i kako ne bi stalno bio pritisnut između nečega i nekoga.
Andlar nas se svih jako dojmio. Odvozio je live set kakvom se ne bi moglo prigovoriti nigdje u svijetu, niti u jednom klubu, niti pred jednom publikom. Domaćim riječima rečeno - Svetski, a naše. Big thumb-up za Andlara i želja da ga imamo više prilike čuti i vidjeti na djelu.
Do kraja Andlarovog seta sam već lagano izgubio pojam o vremenu, ponešto je tome kumovala i vodka, te sve ostalo. Činilo mi se da je dosta dugo trajao njegov live, ali iskreno, nisam pogledao na sat, pa ne znam niti kad je počeo, kao niti kada je završio.
Mimi
Nakon njega do kraja je svirao Mimi. Trenutno je Mimijev zvuk u totalnoj žiži mog interesa, a on je svirao, jednom riječju - jebački. Sjećam se samo da je i on pustio Vanesu Worm, isto Rando M. To je ona predjutarnja svirka kad se groove spusti niže i dublje, a on sam izvlači, redom sve neke, zajebane ploče. Ako je Andlar bio odličan live set, Mimi je bio isto tako odličan DJ set za kraj ovog Reforma.
Kroz zavjese se moglo nazrijeti jutarnje svjetlo. Unutra je i dalje bio zadihtani, vlažni i uznojeni zrak. Jutra su u Mastersu uvijek posebna. Ona lica koja su kroz noć na trenutke bivala osvjetljena kratkotrajnim zagasitim snopovima zasićene crvene ili plave boje reflektora, sad su odavala svoje pravo stanje. Većinom zadovoljna, sa blagim smješkom, a u nekih i pomalo zagubljena, odsutnog pogleda. Nekako smo se izvukli van i uputili prema parkingu.
Dok smo tako sjedili u autu i čekali da nas prođe to da samo sjedimo, pa da i krenemo, zaključili smo da je ovo bio jedan izvrstan party na kojem se pojavila sva sila ekipe. Radosti nije bilo kraja. Opet se osjećam dobro iza Reforma. Glazba mi je tamo uvijek plesna i zanimljiva. Nikad nije neka totalna špica ili opaka brijačina, ali je uvijek veselo, a od strane domaćina nepretenciozno i fluidno. I svakako nimalo manje važno, Reform uvijek napuni klub sa dobrom ekipom. Kad malo bolje pogledam, u zadnje sam vrijeme čest gost Reform partija.
Drugi dan vikenda - Deep'n'Delicious
Ni subota nije bila ništa manje popunjena od petka. Od Križevaca do Zagreba bilo je nekoliko partija vrijednih odlaska, ali ja sam si planirao samo jedan. Možda će se nekome učiniti dosadnim dva dana za redom odlaziti u isti klub, ali realno, druge opcije nisam imao. Deep'n'Delicious program slavi šesti rođendan. Domaćini Herya i Bronski za tu su priliku pozvali gosta s početka ovog teksta. Headliner večeri je Terry Lee Brown Jr. Uz njega, tu su i dva lokalna DJ nastupa. To su ANL i Gjidoda.
Te smo večeri nešto okasnili, pa nismo čuli ANL. Došli smo na dio seta Gjidode. Bilo je jasno da je to warm up. Kako je vrijeme odmicalo, ja sam nalazio sve manje razumijevanja za tu glazbu, a sve skupa iz slijedećeg razloga. Nestrpljivost. Naime, klub je već bio krcat, a glazba nije pokretala vibru. Tek onda prema kraju se sve skupa malo podiglo i krenulo nas hvatat. Kasnije kad je počeo TLB i malo odmakao sa svojim setom shvatio sam da je taj warm up, koliko god ja ne nalazio razumijevanje za njega, zapravo bio savršen za ono što dolazi. TLB se u to uklopio odlično.
Tako da tu imam situaciju koju pripisujem svom stanju i položaju elemenata. Ja dolazim na TLB-a, realno, sve ovo prije doživljavam kao neki "must". Želim da završi, a opet, dok traje, želim ples. I budimo iskreni, plesao sam, prigovarao i opet plesao, a kasnije sam shvatio da je to bio vrlo dobar uvod za ono što slijedi. Za Gjidodu dosad nisam čuo, odsvirao je ovaj warm up na način da nije iskakao sa ničime što ne bi trebalo puštati prije seta TLB-a i zapravo je bio vrlo korektan. Treba imati određenu profesionalnu disciplinu da ostaneš u okvirima warm-upa. Mnogima to ne uspijeva. Njemu je, eto, prilično uspjelo.
Terry Lee Brown Jr.
Gužvamo se prilično. Ipak mi se čini, ne toliko kao jučer. No danas ima nekoliko nekompatibilnih. Kak da ja sad vama kažem da uz sav PLUR, godine iskustva, valjda i neku pamet, ja već prije nastupa headlinera imam poriv da lika spičkam. E sad, jebiga, kao prvo, ja nikad još nisam spičkao lika. Kao drugo, klub u kojem je party je posljednje mjesto na kojem bi trebao imati poriv spičkati lika. Kao treće, kakav je likov nastup, prije bi bilo da će on spičkat mene.
Priča ide ovako. Lik pleše, odnosno on se kreće u svim smjerovima, vrlo grubo odguravajući svakog tko se nađe pored njega. Nije da on dođe do tebe, pa te odgurne. Ne, on dođe do tebe, odgurne te, pa krene za tobom i dalje te odguruje. Ignoriraš ga, jer ne želiš neku situaciju. Ali dođeš do zida. Ili do šanka. Sad te više nema kud dalje odgurat. Automatski mu postaješ masa koja pruža otpor. Jer te nema kud više odgurnut.
I onda se lik počne pjenit. Zašto ti njega guraš? Unese ti se u lice - Nemoj me više gurat. OK? Nemoj me gurat. Sad si u situaciji da se pitaš - what the fuck? Da li lik provocira s namjerom? Da li je glup? Koji mu je kurac? Recimo, lik kao ovaj, a zapravo su bila dvojica, je raritet. Takvog na partiju još nikad nisam sreo. Tu nema lijepe riječi. Nema body languagea koji kaže - sorry. Tu je sve na granici. Na granici da netko nekog potegne. I opizdi šakom. Ja nisam taj. Ne zato što me frka, nego zato što bi me bilo sram do kraja života. Potukao se na partiju. Bogtemazo, jel može bit gore?
I kaj sad napravit? Da se maknem? Zašto? Zbog lika? Ok, malo sam se maknuo. Izvan njegove zone. Ali eto njega za deset minuta u moju zonu. I opet ista priča. Dakle, u jebenoj sam dilemi. Nisam siguran da imam više razumijevanja za ovakvo kretensko ponašanje. Niti imam volje to trpit. Da ponovim, to nije "regular stupid drunk and stoned random guy" koji se zabija u tebe jer ne vidi, ili ga prehitava, ili je nespretan. Ovo je agresivni idiot kod kojeg ne pomaže lijepa riječ, pogled ili pokret. Bojim se svojih mogućih reakcija kad se ovo slijedeći put ponovi.
Uopće nisam sretan s tim. To mi je na partiju potpuna nepoznanica. Takva vrsta ponašanja. Mislim da mi preostaje samo jedno. Slijedeći put idem po organe reda. Pri tome mislim na redare. Neka riješe lika. Nije mi to milo, ni drago, ali bolje je nego da se upuštam u spičkavanje lika ili spičkavanje mene od strane lika.
Odjebem lika iz glave, maknem se opet u treću zonu gdje ga nema i slušam kako se Terry Lee Brown vješto nastavlja na prethodni set i kako kreće sa svojim. Otpočetka se čuje kako taj ima određenih aduta u rukavu. Svaka stvar koju pusti ima nešto u sebi. A miks mu je savršen. Miks mu je takav da skroz mijenja strukturu i flavor stvari koja je u miksu. Nevjerojatno zadržava energiju stvari iz koje izlazi i nadovezuje se na nju energijom stvari koja ulazi.
Ne pušta egzotičnu glazbu. Čak se u nekom trenu čini kako pušta uglavnom poznate stvari. U šali sam rekao "Greatest hits". Ali posložene i miksane na skroz originalan način. Negdje na samom početku pušta Detroit Swindle. Prepoznaš stvar po house sampleovima koji pomalo vuku na Masters At Work:
"Want it, I want it, yeah,
want it, I want it, yeah."
To je pjesma "Unfinished Business" sa Freerange Records. Ima ta stvar već nekih godina u guzici. Kratko zatim TLB stavlja odličan remix Maceo Plexa za Gus Gus i stvar Crossfade.
"Do you remember the day,
when we started to crossfade.
Our melodies lay,
harmonious soundscapes."
Odmah na nju ide sa "Jimpster feat. Jinadu - These Times (Dixon Retouch)", opet sa Freerange Records. Simon Jinadu je britanski soul pjevač čiji je vokal zadnjih godina dosta korišten u produkciji elektronske glazbe. Njegov glas na prvu malo podsjeća na Stinga. Po tome ćete ga uvijek prepoznati.
"Danger lurks inside the fields of what you see. And it crawls inside the fields of mind... The way of all the rise and tides is before you... Pray that you will find the reason why..."
Nakon ovih nekoliko stvari Terry Lee Brown nas je doveo do vrenja. Uzavreli smo. A bogme i on s nama. U svakom pokretu i reakciji. Nakon dvadeset minuta seta znao sam da Terry Lee Brown isporučuje ono što sam od njega i očekivao. Ne znam tko je bio više uzbuđen i veseo. Mi koji smo plesali, ili on koji je puštao glazbu.
Zatim stavlja "Martin Landsky - 1000 miles (Poker Flat Recordings)". On gotovo da nije puštao stvari mlađe od nekoliko godina. Puno ih znam, neke samo naslućujem otkud dolaze, neke ne prepoznajem nikako. Ali način na koji ih veže, kako ih ugrađuje jednu do druge je majstorstvo. Uzmite vi, ili neka uzmem ja sve te stvari, nisam siguran što bismo napravili. Sigurno da bi ih korektno izmiksao. Ali da li bih uspio napraviti tako naelektrizirani vibe na cijelom flooru, kao da konstantno struji struja. Nisam baš siguran. Tu je Terry Lee Brown Jr. vrhunski majstor.
Vjerojatno highlight većini posjetitelja dolazi negdje u polovici njegovog seta sa stvari "The Age Of Love - Age Of Love (Solomun's Renaissance Remix)" sa Renaissance Records etikete. To je prava Solomunka. Dugi build up, oštri elementi, zavodljivi melodični loop koji ide dalje i brže i vokal koji krene praćen moćnim synthom.
"Common, common, common, common,
common dance with me.
Move your body..."
Ta stvar na flooru uvijek radi. A ne puštaju je često. Ja je volim pustiti. Terry Lee Brown je svake minute svog seta bio sve atraktivniji i zanimljiviji. Zapravo je nevjerojatno od koje je glazbe složio besprijekoran set. Opći je dojam kako je u njegovom setu sve puno vokala. Da se razumijemo, nisu to neke tech-house stvari sa jednim vokalnim sampleom. Ne, ne, tu ima dosta pjesama koje imaju cijeli niz strofa i stihova. TLB stavi jednu do druge. I to bude dobro. To bude odlično.
A on sam, razigran kao dijete. Ne vidiš često DJ-a koji toliko uživa zajedno sa publikom, koji dijeli cugu sa ekipom ispred pulta. DJ-a koji kao da je uzeo neki stick koji mu već godinama stoji u ladici, pa otišao u Zagreb i tako iz zajebancije složio vrhunski set. Eto tako je to izgledalo. Dojma sam da bi on složio vrhunski set i da mu je netko od nas dao neki svoj stick. On jednostavno ima osjećaj za to i uz to vrhunski osjećaj za miks. U svom miksu on izjednači zvučni pritisak, tonskim kontrolama ispegla zvučni potpis i onda otpusti stvar koja ulazi u miks u trenutku kad se u njoj već razvila tema. Niti u jednom trenu ne gubi ništa od energije ili od groovea.
Ekipa to osjeća, cijeli se klub njiše u ritmu. Nema više niti likova, onih otprije. Terry Lee Brown Jr. završava maestralno svoj set uz veliki pljesak publike i vidno zadovoljstvo na njegovom licu. Upitam ga sjeća li se neodsvirane gaže iz 2000. Ispada da se on sjeća više detalja od mene. Rekao je da je dugo vremena imao osjećaj da je nešto dužan ovim ljudima ovdje, jer je bio plaćen a nije odsvirao. Ostao je s nama u Mastersu do kraja. That's something.
Mraz
Nakon njega pult su preuzeli domaćini Herya & Bronski i odsvirali ludo dobar set do kraja programa. Završili su u nekom hip hopu i sve skupa je bilo ful interesantno i zanimljivo. Nešto što se rijetko gdje može čuti. Barem po mjestima na koja ja odlazim. Odlično su to priveli kraju. Zapravo, teta čistačica je sve privela kraju neumoljivo nas tjerajući doma.
Vani je bilo hladno. Ispod nule. Lagani mraz i smrznuta stakla na autima podsjećali su da zima dolazi. Masters se praznio. Polako. Bio sam pun dojmova. Nisam očekivao od Terry Lee Browna da će puštati ovu glazbu. Sretan sam što ju je puštao, a najviše kako ju je puštao, te kakvu je atmosferu stvorio. Mislim da su Deep'n'Delicious proslavili super rođendan i napravili odličan party. Ja sam pak dvostruko profitirao. Dobio sam dva odlična partija, dan za danom.
Nije na odmet spomenuti ni bonus. Koji je došao u obliku manjeg chilling aftera sa nas nekoliko, a kojeg smo priveli kraju nešto prije jedan iza podneva. I red je bilo već da dođe neki after. Zaredalo se već previše vikenda bez aftera i bez onog prekrasnog osjećaja blažene tupavosti. Love you all.
#reform #nicole #flaneur #andlar #mimi #masters #deepndelicious #herya #bronski #terryleebrownjr #gjidoda #anl
Comentarios