• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon
Crowd

Blog post

Sintisajzer

Pretpostavimo da ste laik za elektroničke glazbene instrumente. Kao laik razumijete razliku između električne gitare i synthesizera, svjesni ste da bisernica nije elektronički glazbeni instrument, kao što to nije ni harmonika, ali da synthesizer upravo to jest. Elektronički glazbeni instrument.


Kad vam netko kaže synthesizer, vi odmah zamislite klavijaturu povrh koje je smješteno puno raznih gumbića, klizača, lampica raznih boja, kao i malih displaya na kojima obično piše "Program 42" ili "Loading pattern". Takvih je synthesizera nebrojeno puno i gotovo svaki band koji nije striktne rock ili punk orijentacije, barem u nekom od svojih kreativnih izričaja koristi synthesizere. Takvi synthesizeri se najčešće viđaju, a sa stražnje strane obično velikim slovima piše ime proizvođača.


Najpoznatiji su Roland, Yamaha, Moog, Kurzweil i Solton. Ovaj posljednji je neizostavan na svadbama iliti pirevima, kao i na vatrogasnim zabavama. Može ih se vidjeti i na jadranskim terasama dok srpanjsko sunce odbija zaći za obzor, a vi škiljite nakon druge čaše crnog vina. U tom se času iz zvučnika začuje poznata melodija.


"No New Year's Day to celebrate, No chocolate covered candy hearts to give away. No first of spring, No song to sing, In fact here's just another ordinary day."


Dok u sebi pjevušite refren "I just called to say, I love you", ili ako ste mlađa generacija "Anđelko, sused, I love you" možda niste niti svjesni da su svi zvukovi omiljene vam melodije izašli iz synthesizera. I zvuče baš kao oni Stevie Wondera. A već nekoliko minuta kasnije, dok ćete naručivati još jednu čašu crnog vina, muzičar će pritisnuti neke tipke na synthesizeru. Bank 2, Pattern 1, a iz zvučnika će se začuti sasvim drugačiji zvuk i krenut će neka druga pjesma.


Svaki taj zvuk koji izlazi iz synthesizera sačinjen je od električnih signala koje su generirali neki sklopovi u synthesizeru. U ovom našem synthesizeru sa jadranske terase postoji spremljeno nekoliko tisuća različitih zvukova, pa ih muzičar samo bira po potrebi i eventualno ponešto korigira.


Kao laik, možda znate, a možda i ne, da postoje i neki drugi synthesizeri. Na primjer, oni koji uopće nemaju klavijature, već su u nekoj maloj kutiji sa opet puno buttona, potenciometara, prekidača i lampica. Synthesizer oblikuje zvuk, ne moramo nužno imati klavijaturu da bismo odsvirali melodiju. Električne impulse synthesizeru možemo proslijediti i na neki drugi način, na primjer, pritiskom tipke na nekakvom kontroleru, ili na tastaturi računala.


U oba slučaja, imali klavijaturu ili ne, u ovim su synthesizerima neki standardni osnovni moduli, koji su ovisno o modelu povezani na ovaj ili onaj način. Projektni su inžinjeri osmislili najbolju kombinaciju za određeni model. Na takvim synthesizerima nemate mogućnost mijenjati tu topologiju. Možete samo mijenjati parametre zvuka, odnosno ulazne ili izlazne parametre nekog od modula koji čine synthesizer.


Ove dvije vrste synthesizera zadovoljavaju 95% svih korisnika. Tu sam brojku jako paušalno ispalio i možda uopće nije točna, ali nam jasno govori da je riječ o većini svih korisnika. No, što je onda sa preostalih 5%? Oni koriste jednu treću vrstu synthesizera. Oni koriste modular synthesizere, ili u žargonu rečeno, modulare.


Modular


Modularni se synthesizeri sastoje od modula, osnovnih gradivih elemenata od kojih se sastoje i prve dvije vrste. Razlika je u tome što kod modulara sami određujemo topologiju synthesizera povezujući ulaze i izlaze modula kablovima, pa tako dobivamo željeni zvuk na način da ga pustimo u jedan modul, tamo mu namještamo parametre, pa ga onda šaljemo u slijedeći modul, pa opet u slijedeći. Osim što povezujemo module da bismo stvorili put kreiranja našeg zvuka, tu još imamo i cijeli niz drugih opcija i mogućnosti, kao što je na primjer, mogućnost da prolazak našeg zvuka kroz neki modul bude i okidač nekom drugom modulu za neku radnju sa tim ili nekim drugim zvukom. Mogućnosti su beskonačne.


Upravo to spuštanje na najniži nivo kreiranja zvuka, slaganjem i povezivanjem modula u synthesizeru je najkompleksniji i najprestižniji oblik korištenja synthesizera. Uz to dolazi i specifičan zvučni potpis modulara, kojeg su prije ere elektroničke glazbe već dobrano koristili u psych rocku. Možemo slobodno reći kako je "sviranje" na modular synthesizeru gornja granica do koje možemo doći u korištenju synthesizera i jedna od poželjnijih umjetničkih formi za nekog synthesizer glazbenika.


Korištenje modulara je složeno i komplicirano. Promjenom radnih parametara pojedinog modula možemo stvoriti vrlo interesantne promjene u zvuku, ali ga isto tako i nepovratno uništiti. U produkciji današnje elektronske glazbe postoji dosta primjera korištenja modular synthesizera, ali vrlo malo, svega nekoliko izvođača koristi modular synth u live nastupu. Modulari su ipak puno više alat u studiju, a manje na pozornici. Stoga ne čudi da glazbenike koji nastupaju koristeći u live setu modular synth gledamo s puno većim poštovanjem.


Kompakt


Još prije mjesec dana sam kupio ulaznice za Kompakt u Aquariusu ovog petka. Par dana prije petka iskočio mi je Mastersov program u kojem Brighton ima klubsku večer sa DJ Foxyem. Iste te večeri u Boogaloou se održava Future Sound Of Zagreb. To je jubilarno izdanje povodom 20 godina otkako se održao prvi FSOZ. Trajat će dvije noći, petak i subotu. Na tri će floora nastupiti 28 izvođača. Headlineri su techno DJ-i, dok ostatak line upa popunjava domaća techno, house i trance ekipa.


FSOZ sam odlučio propustiti. Ovih dana nisam u điru sa velikim partijima koji se održavaju na više floorova, pa se još protežu i na dva festivalska dana. Načuo sam i nešto o tome da u Zagrebu nastupaju Ukrajinci ARTBAT, ali taj event zapravo nisam pravo niti pogledao. Sve to u istom danu, s time da sigurno ima još poneko događanje u nekom od klubova.


Na Kompaktu će nastupiti izvođači iz Kompakt Records ekipe. Jonathan Kaspar je cijenjeni producent i osobno pratim i volim njegovu produkciju. Nisam ga dosad nikad čuo kao DJ-a. ANII je ime koje viđam u potpisu nekih remixeva i znam da mi je interesantno. Isto kao ni Jonathana, tako ni ANII nisam čuo u DJ setu. Ona je Poljakinja i jedna je od mlađih članica Kompakt ekipe. Treći je Rex The Dog. Njegovu produkciju jako volim, a on izvodi live. U svom live setu koristi modularni synthesizer.


Kompakt je klubska večer koja je proizašla iz projekta Tanzen kao nešto kompaktnije izdanje istog. Riječ je o istoj ekipi koja stoji iza organizacije, a čini mi se da privlači i istu publiku. Ja sam sebi stvorio neku svoju sliku Kompakta, a to se pokazalo pogrešnim onog časa kad smo došli pred klub. Skužio sam to kad smo vidjeli da se ulazi na desni ulaz. Ja sam mislio da se Kompakt održava u malom Aquariusu. Već je to bilo pogrešno. Održava se u velikom prostoru, koji je ipak za ovu priliku, ponešto kompaktiziran. Barem u dijelu pozornice za izvođača koja nije uvučena u onaj stražnji prostor, već se primakla plesnom podiju, odnosno zauzela jedan njegov dio.


U pola jedan u Aquariusu je već bilo prilično popunjeno. Warm up je radio Cet. Plesalo se lagano na glazbu koju je puštao. Radio je warm up upravo onako kako i treba, uravnoteženom glazbom, sa dovoljno groova da nas održi rasplesanima, bez namjere i potrebe da radi neku izraženiju kulminaciju seta, kako bi nas mogao prepustiti onome tko dolazi nakon njega. U tom času nisam vidio time line, pa nisam ni znao tko je slijedeći. Kako je Cet privodio svoj set kraju, sve sam više bio siguran kako će nakon njega biti Jonathan Kaspar. To se dalo naslutiti iz dinamike i iz zvuka do kojeg je u tom času već došao Cet. Tako je i bilo. Cet je Kasparu majstorski pripremio radne uvjete.


Jonathan Kaspar


Volim njegova deep house izdanja sa Objektivity etikete. Remixirao je Catz'n Dogz, Hyenah, kao i Braunbecka. Izdavao je i na Crosstown Rebels, Kompaktovom KX, te na Pets Recordings. Nema tih izdanja puno. Kvaliteta prije kvantiteta. Preuzeo je pult od Ceta i krenuo prilično nenametljivo. Već ispočetka je bilo vidljivo kako će njegov set biti građen na progresijama. Među prvih nekoliko skladbi koje je pustio bio je i "Few Nolder - One". Ovaj je Litvanac već dugo godina na sceni i zapažen je kao producent. Ovaj EP je njegovo prvo izdanje za etiketu Needwant. Ako poslušate tu pjesmu, na trećoj se minuti događa break koji kao da je i filtriran, odnosno linearno su oduzeti ili smanjeni niski tonovi. Taj dio pjesme najbolje opisuje kakav je bio set Jonathana Kaspara.


On se trudi naglasiti svaki break, a ako negdje i nema breaka, on ga simulira skidanjem basa, ili korištenjem high pass filtera, što je na neki način, opet skidanje basa. Kaspar je svirao set sa jako dobrom glazbom na koju smo neprestano plesali. Kako je sve to jako dobra glazba srodnog zvučnog potpisa, nije presudno kojim redom će DJ staviti stvari. Ne može puno zajebati. Jonathan Kaspar podiže atmosferu i intenzitet upravo tim naglašavanjem breakova, nakon kojih obično kreće respektabilni build up, ili neki dobar kick.


Jonathan Kaspar & Rex The Dog @Kompakt, Aquarius, ZG
Jonathan Kaspar & Rex The Dog @Kompakt, Aquarius, ZG

Meni to postane dosadno, predvidljivo i zamorno nakon što DJ to napravi više od par puta u cijelom setu. Kaspar je to radio i više puta u jednoj pjesmi. Dio publike na to reagira onako kako je on i zamislio da će reagirati. Uzbuđenjem i većom angažiranosti na nadolazeći build up. Dio publike to baš i ne cijeni previše. To je jeftin način za stalno izazivanje pozornosti. DJ tu dobija bodove od dijela publike, bez da puno promišlja o tome da izlaskom iz safe zone, odnosno avantgardnijim odabirom glazbe, pozornost izaziva na druge načine. Promjenom zvuka, ritma, nadogradnjom, bilo stilskom ili harmonijskom.


Nešto može biti i u tome što su svo troje iz istog tima po prvi put došli nastupati u Hrvatsku. No mislim da DJ koji je rezident u kelnskom Gewölbe klubu ne bi trebao imati problema s takvim nečim. On je korektan DJ koji pušta dobru glazbu, na čiji se set možeš dobro naplesati i zabaviti, ali prema mojim kriterijima ne spada u DJ-e koji su po bilo čemu posebni. Njegov set može u nekim okolnostima ispasti ludo dobar, dok će uglavnom biti malo iznad prosjeka. Najviše zbog kvalitetne glazbe koju bira.


Puštao je i neke od svojih remixeva. Prepoznao sam onaj za Vimalu i Spectre, kao i za Braunbeckovu Samsu. Da li bih ponovo išao slušati Kaspara? Sigurno da bih. Ali ne bi imao neka velika očekivanja. Solidan DJ i izvrstan producent.


Svi ti dragi ljudi


Na Tanzenu, a sad vidim da je tako i na Kompaktu, najviše volim tu raznolikost u ekipi koja se tamo okuplja. Ovdje je definitivno uvijek najširi krug ljudi koje srećem, a redovito je atmosfera odlična. Dodajmo tome besplatno voće, popust na kreditne kartice i happy hour za pijaču, kao i čistačicu koja redovno obilazi WC, sve što bi čovjek ovdje još mogao poželiti je drveni pod. Onda noge ne bi ujutro bile tako drvene.


Kompakt, Aquarius, ZG
Kompakt, Aquarius, ZG

Ovdje redovno srećem i neke koje zapravo ne poznajem, ali je iz kontakta jasno da smo se nekoć negdje upoznali. Tako je bilo i ovaj put. Uvijek ima netko kog ne skužim. Još bi bilo super da su konobari malo više funky. Oni svi skupa sa šankom uvijek djeluju kao da ne pripadaju tom mjestu i vremenu. Malo mi vuku na šalteruše. Iza šanka. Ni techno im ništa ne može.


Bilo je nekoliko onih krivih likova. To su oni koji remete miran protok energije među plesačima i plesačicama. Uvijek se napizde između tebe i nekog kraj koga plešeš i onda upadaju u neki svoj zavodnički trans u kojem ne mare više ni za čiji intimni prostor. Pažljivim promatranjem tog ponašanja u zadnjih dvadeset i pet godina ustanovio sam da taj zavodnički trans još nikada nije polučio uspjeha na objektu kojeg se zavodi, bez obzira na spol, rod ili vjeroispovjest. Jedan od tih likova je baš bio neki grmalj.


Rex The Dog


Pravim imenom Jake Williams, ovaj Britanac rodom iz Brightona na sceni elektronske glazbe nalazi se još od sredine devedesetih. Izdavao je za Hooj Choons, FFRR, Mute, Hundehaus, a danas i za Kompakt. Osim iza aliasa Rex The Dog, njegova izdanja nalaze se i iza projekata Mekka, Planet Perfecto, te JX. Rex The Dog nastupa u live setu koristeći modularni sintisajzer. Još bolje od toga. Jake Williams je zaljubljenik u DIY elektroniku, pa je tako svoj modular napravio sam.


Uz modularni synthesizer, tu je i komp na kojem vrti Logic, što je zaista nesvakidašnji izbor za klubski live nastup. Uz to ima i neki MIDI kontroler. Modular je efektnog izgleda, pa je i postavljen tako da publika može vidjeti kad on nešto podešava, a mogu se vidjeti i lampice koje blinkaju, trepere, ili se pale i gase u skupinama, kreirajući, ponekad više ili manje, apstraktne geometrijske forme. To zapravo ima veze s onim što se događa u modularu, odnosno u glazbi, ali publici to uglavnom nije bitno, osim kao light show atrakcija.


Moje cure su se na taj modular nakon partija referencirale kao na staru telefonsku centralu, dok su fantastične skvičave zvukove karakteristične za modular opisale kao "na trenutke iritantne i nepodnošljive". Zato sam i morao napisati onaj cijeli uvod o sintisajzerima. U povijesti modularnih sintisajzera bilo je više ljudi koji su uz pomoć modulara radili beep i blop zvukove, te dodavali efekte na već postojeće zvukove, ali je malo onih koji su na modularu svirali kao na instrumentu. Rex The Dog na modularnom synthesizeru svira kao na instrument