• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon
Crowd

Blog post

Nema ničeg u gradu

Prekjučer sam konačno otišao na šišanje. Kad se tako tjednima spremam na šišanje, to kod mojih ukućana izazove salve smijeha. Znam, vi se isto sada trgate od smijeha misleći - A kaj ti imaš za šišat? Vjerujte mi, biti neošišan kad si gotovo skroz ćelav je puno gore od ne biti ošišan kad imaš gustu kosu.


Kad imaš gustu kosu, onda onako neošišan izgledaš malo neuredno, rastreseno ili umjetnički. Kad kose imaš samo u zonama iznad ušiju te još i na potiljku, onda neošišan izgledaš kao Gargamel. Pogotovo ako ti, kao što je to slučaj kod mene, to malo kose iznad ušiju uz to još bude i kovrčavo, odnosno ricasto.


Štrumpfovi


Gargamel je, za one koji to ne znaju, zli čarobnjak iz stripa, odnosno crtića o Štrumpfovima. On je njihov zakleti neprijatelj, a cilj mu je pohvatati sve Štrumpfove i pretvoriti ih u zlato. Ima podmuklog mačka Azriela. Strip se prvi put pojavio 1959. godine u izdanju belgijskog Dupuisa. Ne znam koje je godine na našoj televiziji krenuo crtić, no bilo je to kad sam ja već odavno prestao gledati crtiće prije Dnevnika.


TV epizoda Štrumpfova počinjala je ovako:


"Nekoć davno postojala je šumica u kojoj su u svom tajnom naselju živjela malena stvorenja, a zvali su se Štrumpfovi. I bili su dobri. A bio je tu i Gargamel, zli čarobnjak. On je bio zao."


I koliko god se čini da je odlazak na šišanje za mene radnja kod koje je nemoguće odabrati krivog frizera, to i nije baš tako. Tehnički gledano, to može obaviti bilo tko, jer je margina za grešku beskonačna. Drugim riječima, kod mene ne možeš zajebat. Stavi mali nastavak na mašinicu i piči. Međutim, ja idem isključivo kod frizera za žene, ali i isključivo kod ženskih frizera. To je moj sigurnosni mehanizam koji osigurava da se ne nađem u neugodnoj situaciji.


A neugodna situacija je kad si kod frizera za muške, a koji je također muškarac i koji te iznenada zaskoči sa pitanjem "Jeste li gledali utakmicu?". Jednom sam neugodnu situaciju napravio još neugodnijom svojim protupitanjem "A koji sport?". Otad idem isključivo frizeru za žene. One mene riješe za četiri minute i nisam im neki teret. Odem na šišanje uglavnom subotom prijepodne, a to je često i termin za ženske frizure. I bude gužva. Onda sam se jednom dogovorio sa frizerkom da je nazovem, pa mi ona kaže kad da dođem. To je kao da sam se naručio.


Mislim da je ovo zavidna razina perverzije. Ćelavi tip kojem mašinica skine višak kose u tri poteza, odlazi isključivo ženskom frizeru, a naručuje se unaprijed. Ali zato ima dobru frizuru.


Brave


Petak. U Mastersu je klubska večer "Brave". Uz domaćine Maju Pa i Ikonala nastupit će i gosti - Zarkoff sa svojim DJ setom i izvjesni "How green is my toupee". To je Domagoj Kršić, otprije poznat kao "Cyborgs on crack". Na bandcampu je i njegov album "Kerfuffle". Možete ga besplatno preuzeti. Preslušao sam taj album napreskokce.


U Masters sam došao oko jedan. Svirala je Maja Pa. Dosta razgranato i čvrsto. Posljednji put kad sam bio na njenom setu u programu Brave, dobro sam se naradio. Prilično sam se izmučio prateći njen ritam, a to je kondicijski gledano dobrodošla situacija. Sinoć se u jednom času, a rekao bih da je to nešto više od pola sata prije kraja njenog seta, Majina glazba promijenila. Promijenila se u kontekstu funkcioniranja na plesnom podiju. Sva je redom bila više plesna nego do tada. Jel to do mene? Ili je to do nje?


Koliko sam dosad slušao Maju Pa, ona je prilično konzistentna u svojim setovima. Dosad kod nje nisam čuo velika odstupanja od zvuka s kojim je odlučila voziti svoj DJ set. Otplesao sam punom snagom sve do kraja njenog seta. A onda je Maju iza pulta zamijenio "How green is my toupee" sa svojim live nastupom. Njega sam slušao vrlo malo. Čini mi se da je taj live i njemu još uvijek novitet. Uz glazbu u njegovom su live setu prisutni i glasovi, odnosno vokali. "How green is my toupee" napravi koncertnu stanku između pjesama, te ubaci i odgovarajući tekst. To neminovno djeluje na razvodnjavanje floora.


U svom live setu "How green is my toupee" ima ok glazbu koja po mom mišljenju nije za plesni podij u Mastersu. Neki njegovi potezi tijekom live izvedbe su ispali nespretni. Publika ga, za to, nije štedjela. On je to pak stoički podnio. Na kraju je dobio zasluženi aplauz.


Zamijenio ga je Zarkoff sa svojim DJ setom. Zarkoffa u DJ varijanti još nisam imao prilike čuti i to mi je bio glavni motiv za odlazak na Brave. Klub je u to vrijeme osrednje popunjen, dovoljno je mjesta za ples. Ekipa je uglavnom poznata sa Brave i drugih evenata. Zarkoff starta sa čvrstim i energičnim ritmom, što se odmah i osjeti u zvuku općenito. Niže stvari redom i zadržava visoko postavljenu ljestvicu, te kako njegov set više odmiče tako je sve jasnije da Zarkoff nije samo izvrstan u live nastupu, već je i odličan u DJ izdanju.


Sad već prilično pod dojmom njegovog seta, šaljem svom glazbenom prijatelju poruku sa tekstom - Ovo je jako! On mi nonšalantno odgovara da zna i kako ga je već slušao kao DJ-a. To mi je i potvrda da nisam pod nekim svojim euforičnim dojmom i da Zarkoffu ne dijelim DJ zasluge temeljem njegovih kvaliteta koje poznajem iz njegovog autorskog live nastupa.


Ovo je jedna dark, EBM i electro klubska večer, a ja sam izišao van sam. Ni s kim u pratnji. Mogu se mirno zavući u najmračniji kutak Mastersa i potpuno odštekati od ostatka. Tako sam nekako i provodio tu večer. Kasnije sam se na terasi nešto zapričao sa prikom, pri čemu sam propustio kraj Zarkoffovog seta i početak Ikonalovog live nastupa. Ne radim to često, pa sam si ovaj jedan put to i oprostio. Srećom, uvijek ima netko tko negdje na tebe pazi, pa mi je tako i ovdje Đina potvrdila da je Ikonal bio odličan. Još je stavila i jedno veliko crveno srce. A ne samo palac gore. Znači, takav je bio.


Brave od posjetitelja ponekad traži da bude hrabar. I da izdrži. Ja sam to primijenio na sebe u ovoj večeri i rezultat je odličan. Otišao sam doma zadovoljan i ispunjen osjećajem tamnog undergrounda sa mirisom punka i benzina. Miris benzina nije od Brave večeri, nego sam se zasrao dok sam tankao auto.


Before after


Subotu sam glazbeno proveo u vinilima. To je bilo nakon što sam se bavio nekim prizemnim stvarima poput usisavanja i brisanja prašine. To ne znači da sam usisao i obrisao samo prizemlje, a ne i kat, nego da mi to na ljestvici "koliko me koja radnja kojom se bavim uzbuđuje i ispunjava", stoji u prizemlju.


Beko mi je reko da će u nedjelju ujutro bit after i da će on uzet gramofone i ploče. Ja sam reko uzet Traktor, a onda sam se u subotu odlučio ipak složiti jedan set ploča. Usput sam i par sati miksao te iste ploče i razmišljao kako i što ću se zajebavat na vlastiti račun kad ne budem mogao umiksat dvije ploče tamo na afteru. Kad dugo ne radiš vinil beat matching, onda ti ta vještina počne proklizavati. Treba ti malo da senzibiliziraš ruku za usporavanje tanjura, a da to bude soft touch, te da bude baš onako kako treba.


Ima još jedna stvar. Danas svi DJ playeri i DJ softwarei imaju neki oblik waveforma tracka. To ti neminovno pomaže na način da podsvjesno smanjuje angažiranost tvog osjetila sluha i pri namještanju dvije pjesme nije više da samo slušaš, već i gledaš. Htio ili ne, to ti pomaže namjestiti dvije stvari. Pri tome ti se smanjuje senzibilitet za slušanje. Skužio sam to nedavno kad sam se zadesio pred starijim modelom klubskih playera koji nisu imali waveform, pa mi je za kvalitetan beat matching trebalo dvostruko više koncentracije na slušanje, nego mi to obično treba.


Kad sam otprilike posložio ploče koje mislim nositi dobio sam poruku. Beko mi je reko da aftera ipak neće biti. Realno, nije ni to loše. Ploče sad već imam izdvojene, a sad imam i vremena brusiti i polirati vještinu beat matchinga. Mislim da sam u zadnjih deset godina jednom puštao s vinila, a i tada je riječ bila o glazbi kod koje beat match nije imperativ. To nije bila moderna elektronska glazba. Pa ovi klinci bi me rastegli na sve strane da se userem negdje javno sa miksanjem ploča.


I want it all, and I want it now


Subota, 18. svibnja 2019. godine, grad Zagreb. Na mojoj je listi događanja pet evenata koje bih želio obići. U gradu su još dva ili tri eventa koja nisu ušla u moj prvi izbor, ali koji bi pod nekim drugim okolnostima mogli biti u mom krugu djelovanja. To je dakle osam partija, čajanki ili zabava, kako god ih zvali. Svi iz područja djelovanja moderne elektronske glazbe i clubbinga. Uz tih osam, još su dva koja uopće nisu unutar područja mog interesa, ali isto tako spadaju u elektronsku glazbu, a bome i u clubbing.


Recimo to ovako. U Zagrebu je večeras desetak partija. Bude tako jedan do dva vikenda u godini kad se na svim mjestima događa nešto interesantno. Kad bih mogao biti na svim tim mjestima, onda bi ove subote, bez nekog posebnog reda, onako kako mi pada na pamet, slušao:


Jan Kinčl & Regis Kattie live na ART-u.

Alkemija u Jabuci sa Alenom Kosanovićem i Felverom.

Mary & Le Chocolat Noir u KSET-u, Electronic Body Music.

Antonio Zuza u Funku.

PULP & TAMAN u Mediki.

Alexander Kowalski i Terry Francis u Boogaloou.

Abyss u SF-u, nije moj đir, ali išao bi jer je zadnje kaj se održava u Paromlinu.


Čak bi i pod nekim okolnostima otišao u Masters na After Affair. Pretpostavimo da ničeg drugog nije bilo u gradu otišao bi na After Affair. Ziher sam da ima još nešto čega se ovaj čas ne mogu sjetit.


Plan sam na kraju sveo u realne okvire. KSET je otpao jer sam večer prije bio na neke sorte EBM-u. Kinčl & Kattie su ionako bili ranovečernja svirka, a ja se u to vrijeme još ni ne spremam za van. Imam neki feeling da ćemo se u nekom slijedećem periodu više družiti sa Zuzinim svirkama, pa sam njega eliminirao, a znao sam da će tamo biti barem jedan iz družine mojih posvuduša. Tako je i bilo. Željko je već tijekom noći pisao po Internetima da je Zuza u Funku odličan.


Alkemija u Jabuci


Prva večerašnja stanica mi je Jabuka. Klubska večer pod imenom Alkemija. Rezident Alen Kosanović i mali od kužine - Felver. Puštaju glazbu osamdesetih. To rade potpuno drukčije od onog što ste prvo pomislili kad ste pročitali prethodnu rečenicu. Vrlo jednostavno rečeno, to je ovako. Glazbe osamdesetih mi je generalno pun kurac. Koje glazbe osamdesetih? Hitoidne. Stotisućaputa preslušane.


GSK Jabuka, Zagreb

Njih dvojica će vam puštati u duhu te glazbe (te iste koje mi je pun kurac), ali na način koji ne očekujete i sa izborom ploča koji isto tako manje-više ne očekujete. U konačnici će vam prezentirati osamdesete koje nisu plastične, nemaju onaj katastrofa dizajn, a imaju svježinu i snagu kao da dolaze iz dvijetisućitih.


Došli smo u Jabuku prije ponoći. Ulaz je slobodan, a Jabuka već zavidno popunjena. Ostali smo do 1.15h, onda smo morali dalje. U tih nešto više od sat vremena baš sam se dobro zagrijao i rasplesao. Super je tamo što s jedne strane imaš ful mlađu ekipu i ful stariju ekipu. Ful neobaveznu plesačku ekipu i ful jabučarsku, više darkersku ekipu. Čudna simbioza.


Uvijek imam feeling da me ovi jabučari gledaju kao uljeza. Nevjerojatno je kako mislimo da smo važni, pogotovo kad uopće nismo. Zašto bi netko obraćao pažnju na mene i razmišljao o tome pripadam li ja tamo ili ne? Kao da ja ikoga tamo gledam na način pripada li tamo ili ne. Shut up and dance. To si kažem i muvam dupe.


Felver pušta "Frankie Goes To Hollywood - Welcome to the Pleasuredome". Možda je to bio Pleasurefix Mix, nije ziher bio original. Dugo traje.