• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon

Blog post

Francois Kevorkian - Dekmantel Selectors 2019

Svatko od nas u svom životu ima neke reference u umjetnosti. Nekome je to Andy Warholl, nekome Le Corbusier, drugima Pink Floyd ili The Rolling Stones, trećima Paulo Coelho, a četvrtima Mišo Kovač. Uvijek je to ono nešto što te obori s nogu, osvoji na prvu i oko čega kasnije gradiš i širiš svoju kulturu.


Referenca


Mnogima u generaciji koja je zajedno sa mnom stasala na polju elektronske glazbe, jednu od prvih referenci činio je Francois Kevorkian, nekad Francois K, nekad F. Kevorkian, a nekad samo FK ili čak FKEK. Ekstremno rijetko DJ X. On nas je osvojio i svoju smo kulturu elektronske glazbe širili, između ostalog i oko zvuka kakvog je producirao i prezentirao Francois Kevorkian. Obožavali smo njegove remixeve, poput onog za Cesariu Evoru i Sangue De Beirona, ili Ame Strong - Tout Est Bleu, ili za Moloko - The Time Is Now, čak i za Pet Shop Boys - Rent.


Kevorkiana sam prvi put čuo na mixu Felver - Deeper Dimensions, u skladbi Time And Space. Vjerojatno je to bilo 1998. godine. Kasnije sam otkrio i njegov, tri godine stariji, EP jednostavnog imena FK-EP. U svojoj kolekciji imam dvadesetak njegovih naslova i jednu mix kompilaciju, kao i jedan Ministry Of Sound - Masterpiece album. Razmišljajući o pisanju ovog teksta danas sam preslušao ove stvari, od kojih mnoge nisam godinama čuo. Svaka od skladbi iz njegove produkcije odolijeva zubu vremena, usudio bih se reći da su bezvremenske.


Kad bih trebao još više suziti reference, onda bih rekao da je upravo "Time And Space" taj majstorski uradak, koji meni osobno i mom ukusu prestavlja sam vrh onog što predstavlja Francois Kevorkian.


Francois je Francuz. To je jasno iz samog njegovog imena. Sredinom sedamdesetih je otišao iz Francuske u New York kako bi bio jazz bubnjar. Završio je kao DJ. Taj je posao radio do sredine osamdesetih, kad ga je napustio kako bi se posvetio isključivo produkciji. Devedesetih se ponovo vratio DJ-anju. Dosta se posvetio dubu. Završio je i u techno vodama. Tu je fazu obilježila njegova suradnja sa Derrick Mayem. Nastupali su kao "Cosmic Twins". Nekako je završio i u progressive vodama, što onima koji su ga upoznali na način kao što sam ga upoznao ja, nikako nije leglo.


Interlude


Trebao je to biti prosječan kluberski vikend bez većih iznenađenja. U petak smo otišli u Funk gdje je svirao Pips. Tamo smo plesali do dva sata iza ponoći, a onda se uputili u Masters gdje je Labud imao allnighter. Na oba smo se mjesta dobro zabavili, nešto više u Mastersu jer je bila podnošljivija temperatura i puno poznate, dobro raspoložene, ekipe. Kvalitetno provedena klubska večer.


Subota se lijeno vukla, predvečer smo se uplašili kiše, koja srećom nije padala, a plan nam je bio odlazak na Johanesburgfest u Ivanić Gradu. Tamo je bio festivalski program lokalnog karaktera, a mi smo ciljali na DJ set Pepija i Felvera. Taj nam se plan i ostvario. Oni su tamo dobro svirali, ali mi se nismo puno uvukli u priču, jer je cijeli nastup bio više festivalskog nego klubskog karaktera. Unatoč tome, dobro smo se naplesali.


Kako su oni dvojica nastupali od 23-02 sata, tako smo i mi, samim dolaskom u Ivanić, već odlučili da ćemo nakon toga u Masters na Reform. Njima je gost bio Petar Dundov. U Ivaniću nije bilo loše, dapače dobro smo se zabavili. Da je svijet mali, ali i da nas spaja neka nevidljiva sila, govori i slijedeća priča.


Jednog od dana trajanja festivala Skrivena uvala dolazeći u grad Cres, sreo sam curu koja je trebala prijevoz za uvalu. Ona je na festivalu radila u kuhinji i u Cres je otišla po namirnice. Upoznali smo se ploveći do uvale. Kasnije je više nisam vidio. Do Ivanića. Gdje se odjednom pojavila. Jer, ona je iz Ivanić Grada. Neki ne vjeruju u slučajnosti, već tvrde da je sve sinkronicitet. Drugi kažu da je sinkronicitet sranje. Treći se pozivaju na zakon vjerojatnosti, pripadnost istoj urbanoj skupini i tendenciju da ćemo se naći na događanjima za koja imamo obostrani interes. Ja se, romantično, priklanjam sinkronicitetu.


Kako se bližio naš odlazak iz Ivanić Grada, tako je i krenulo neko prijateljsko provociranje o odlasku na Dekmantel Selectors 2019 festival u Tisno na Murteru. Samo na jednu noć, nedjeljnu, kad nastupa Francois Kevorkian. Bila je to ponuda koju nije bilo moguće odbiti. Putem prema Mastersu smo odlučili da idemo.


Petar Dundov je bio izvrstan. Pisao sam o njemu dosta, slušao ga dosta. Ova večer mu je legla iznimno dobro. On napuni Masters do vrha, bilo je vruće, ali bilo je i odlično. To je jedan od onih partija na kojima se do kraja isplešeš, ali i na kojima uhvatiš neki trenutak da se s nekim izoliraš i baciš neku dubokoumnu spiku. To već dugo nisam i nakon što je odlični Dundov iz mene izvukao i zadnji atom snage, sjeo sam sa prijateljicom, pa smo kužili život i ljude. To te baš skroz ispuni.


Neš ti subote, a da nema aftera. Hanganje u jednom stanu skoro do podneva, pa doma na spavanje, jer popodne idemo na Dekmantel Selectors u Tisno. To skroz nije bilo u planu, niti u najzadnjim mislima.


Dekmantel Selectors 2019


Krenuli smo predvečer i došli na festival debelo prije ponoći. Imali smo dosta vremena prije nastupa Kevorkiana i to smo vrijeme potrošili on-site. Francois K. je, naime, svirao u obližnjoj diskoteci Barbarella, a ta je lokacija odvojena od osnovne lokacije na kojoj se odvija festival. U tih nekoliko sati prije njegovog nastupa uspjeli smo obići sva tri floora koja su u to vrijeme bila u funkciji na glavnoj lokaciji.


Čarolija svjetla u Gardenu

Neposredno prije dolaska na festival bacio sam oko na line up. Prepoznao gore dva imena. Solar i Beesmunt Soundsystem. Odmah po dolasku uputio sam se na Solarov floor i ostao tamo do kraja njegovog seta. Sve ono što sam od njega očekivao kad je prije nekoliko mjeseci gostovao u Mastersu, ovdje se i dogodilo. Tada u Mastersu nismo imali emotivne i mentalne snage uvući se u njegov set, a nakon ovog iskustva rekao bih da njegova glazba i set veću magiju čine na ovakvom otvorenom i širokom prostoru nego što to čine u malom klubu. Solar je sav naelektriziran, spacey, jak i energičan. Bio mi je izuzetan, iako nisam slušao cijeli set, već možda nekih sat vremena. Dosta drukčije od bilo kojeg drugog DJ-a kojeg sam zadnjih godina imao prilike slušati. Zapravo, dosta originalno.


Nakon njega na tom je flooru nastupao Objektiv. Taj me se zvuk, puno više techno, u toj atmosferi uopće nije dojmio i uputio sam se prema gnijezdu. Nest je floor na kojem su u to vrijeme krenuli Beesmunt Soundsystem. Proveo sam s njima pola sata. Da sam bio osuđen samo na njih, ufurao bih se i zabavio. Ali u ovoj su mi situaciji bili samo intrigantni, previše su jurili s jednog kraja na drugi i nakon odličnog Solara mi nisu legli. Ok glazba, ali nekako neuravnoteženo. Moraš baš biti nabrijan na njih da bi ih doživio. Čas su brzi, čas spori. Mijenjaju ritmove i žanrove po nekom obrascu koji se meni te večeri na toj lokaciji nije uklapao.


Ostalo mi je još malo vremena da odem i na taj treći floor. Već izdaleka se vidjelo da je tamo jako veselo. Drukčija atmosfera od prva dva floora. Iako je i na prva dva bila sjajna atmosfera, ovdje je bila nekoliko klasa veselija, diskoidnija i plesnija. Pogledao sam time table. Pisalo je Colleen "Cosmo" Murphy. Ušao sam u taj groove, u tu sveopću veselicu i već nakon kratkog vremena završava stvar, kreće pljesak. Šteta kaj je već gotovo. Aha, nije, pusti će još jednu stvar, zaključio sam čim su nakon pljeska krenuli taktovi nove pjesme. Opet groove, opet veselje, kraj. Opet pljesak. Odmah ide slijedeća stvar. Aha, pustit će još jednu. Nakon što se to ponovilo nekoliko puta za redom, nešto mi je kliknulo u mozgu i odjednom sam se sav naježio.


Nije to kraj. Ona tako pušta. Radijski. Nema miksanja ili je miksanje svedeno na tehnički minimum. Čarolija njenog miksa je da miksa nema. Pušta stvari otpočetka do kraja. Svaka je pjesma takva da na kraju izazove ovacije. Ta energija publike je njen miks adut. Ona samo pusti slijedeću stvar. I cijelo je vrijeme ludilo. Dosad to još nisam vidio. Zapravo jesam, ali svaki put je to bilo loše, pa nisam ni mislio da to može biti dobro. Ovo je bilo izvan svih kategorija. Da sam kojim slučajem nakon nje morao preuzeti pult, osjećao bih se užasno glupo pri prvom miksu. Ona je to svela na selekciju. Riješila se je miksa koji je zapravo sputava.


Na ovaj način može pustiti jednu stvar za drugom i postići ultra maksimalni efekt koji, kad bi miksala i beatmatchala, ne bi mogla postići, jer, niti te dvije stvari ne bi išle zajedno u miks, ili ne bi bile pogodne za miks. Colleen Murphy zaista ima jedinstven, a čini mi se i unikatan način DJ-anja.


Ne čudi to kad vidiš koji je bio njen put. Sa četrnaest je godina počela raditi kao radijski DJ, gdje je ubrzo postala i direktorica programa. Klubski joj je mentor David Mancuso, koji je u njujorškom Loftu i sam napustio beatmatch miksanje i preferirao puštati pjesme od početka do kraja. Nekonvencionalan, a u ovom slučaju i underground pristup još je manje upadao u konvencije ako se zna da je klubski soundsystem bio orijentiran prema hi-fiju, odnosno visokovjernoj reprodukciji zvuka.


Colleen "Cosmo" Murphy je jedinstvena. Njen set čini izuzetno probrana kolekcija, vrhunski posložena. Na kraju krajeva, ovo je festival selektora. Ali i tu je Colleen jedinstvena. Uz njeno ime stoji da je ona selector, ali i curator and authority for music. Ako naletite na neku od kompilacija "David Mancuso Presents The Loft", znajte da su ih slagali zajedno Mancuso i Murphyeva. Colleen ima 51 godinu i mislim da može dovesti u ozbiljno neugodnu situaciju većinu današnjih odličnih DJ-a.


Ne mogu si zamisliti što to trebaš ponuditi publici da bi zablistao nakon nje. Možeš se jedino unaprijed pomiriti s time da ćeš upasti u prosječnost, kao i da sigurno nećeš pobrati ovacije. Zanimljiva je činjenica da je Colleen nastupila na Freilaufu u zagrebačkom Mastersu 2012. godine.


Zabilježite ovo ime i kad slijedeći put na line upu vidite DJ Cosmo ili Colleen "Cosmo" Murphy, nastojte to ne propustiti. Vrhunska glazba i zabava su zajamčene.


Jedno od mjesta za okečapizaciju

Tih nekoliko sati prije nastupa Francois Kevorkiana proveli smo na glavnoj lokaciji festivala. Floorovi su dovoljno daleko jedan od drugog da se glazba nigdje ne preklapa. Puno je šankova, dovoljno WC-a. Kuhinja je nekoliko, klopa je odlična. Mazno sam tuna burger. Tamo su gosti većinom stranci. Na sve stavljaju kečap u ogromnim količinama. Iako sam prvobitno prihvatio sjajan prijedlog da ovaj tekst naslovim - Okečapizacija, zbog sve siline kečapa, kasniji razvoj događaja sa Kevorkianom mi ne dozvoljava da ovo pretvorim u zajebanciju.


Tunaburger je jeben. Moram priznati da mi i kao vulgaris pivo potrošaču Gardenove Pale Ale i Pilsner baš pašu. A konzervativan sam s pivama. Volim samo one osnovne, vulgaris. Sa jednom limenkom u ruci napustio sam taj resort u kojem se odvija festival i uputili smo se prema obližnjoj Barbarelli.


Stigli smo neposredno prije početka Francois Kevorkiana i nakratko čuli završetak seta Vincent Privatea. Dovoljno da ga upamtim i poslušam nekom prilikom. Zvučalo je jako interesantno, ali prekratko za bilo kakvu analizu.


Francois Kevorkian


U nepunih pola sata kako je na osnovnoj lokaciji završio program za tu noć, veliki se broj posjetitelja preselio u diskoteku Barbarellas. Stariji će kluberi ovo mjesto poznati po njegovom prijašnjem imenu - diskoteka Porat. To je zaista natprosječno dobar diskač. U potpunosti je na otvorenom, blago niveliran, prostranog floora, sa dovoljno skrivenih i tamnih kutaka po strani, sa natkrivenim chill prostorom na kojem su prostrani udobni kreveti. Kvalitetan šank i dobra tekila. Pišao sam vani u masliniku, pa vam ne mogu reći kakav im je WC, ali ne sumnjam u urednost.


Kevorkian je stao za pult i pripremao se. On glazbu pušta koristeći Traktor. Softver i kontroler. Koristi S4 MK2 i Traktor 3.0. Odmah po prvim taktovima prve stvari koju je pustio sam odahnuo. To je zvuk koji smo priželjkivali. Ovo će biti Kevorkian kakvog poznajemo. Sve je više ljudi. Stvorila se gomila. Nakon nekoliko stvari definitivno zaključujem da će ovo biti super. Istovremeno ga možda i previše analiziramo.


Francois Kevorkian @ Dekmantel Selectors 2019

Na trenutke mi se čini da mu je miks blag, premlak, ali zapravo nije. Možda su naša očekivanja drukčija, možda danas očekujemo atraktivno miksanje, čak i pretenciozno miksanje. Kod Kevorkiana toga nema. On dosta koristi jedan efekt na Traktoru, sličan Flangeru, uz pomoć kojeg razbija, ili rastavlja stvar na samom kraju, ako mu je aranžman prebogat da bi ga umiksao na drugi bogati aranžman. Dosta koristi i loopove i s njima popunjava mjesta gdje želi zadržati istu ritmičku nit vodilju. Njegov glavni atribut je odabir glazbe, ali i veliko iskustvo, te osjećaj za floor.


Na nekim stvarima ima i po nekoliko predefiniranih loopova iz čega se da zaključiti da je velik dio seta na neki način blendan i da stvari koje pušta često nisu izvorne, već su na neki način remiksirane on the fly. Kako sam bio u prilici koristiti blagodati backstagea, tako sam i iskoristio priliku, te mu malo špijunirao iza leđa, tako da sam iz prve ruke mogao vidjeti način na koji radi.


Barbarellas

On možda djeluje usporeno, kao da puno prčka po softveru, ali on ima i 65 godina i bori se sa sitnim slovima, kao i svi drugi korisnici računala. Kevorkian nema potrebu kroz miks izvlačiti atmosferu i prenositi energiju. Upravo je zbog toga njegov miks jako decentan, ali precizan i pravovremen. Unatoč tome učas je stvorio uzavrelu atmosferu koja je neprestano graničila s euforijom.


Njegov je set trajao četiri sata i kroz to vrijeme nas je proveo kroz deep house, dub, disco, jazzy house, funk, sa obiljem melodija, poznatih stvari, iznenađenja. Tamo noćas na flooru nisam niti bio svjestan koliko je on zapravo izvrstan u odabiru, tek kasnije sam razmišljajući došao do nekih zaključaka.


Mislim da je Kevorkian svima prisutnima održao jednu lekciju i pokazao koliki je majstor. Koliko se sjećam prvi žešći highlight moment bio je Jamiroquai. Ne mogu se sjetit koja stvar. Jedna od dvije starije, najpoznatije.


Francois Kevorkian upakira funk iz osamdesetih u house iz dvijetisućitih, pa je tako pustio i "Booker T. & The MG's - Melting Pot". Onda ti uvali novu stvar koja zvuči kao da je stara, primjer je jedno novije izdanje sa Tropical Disco Records, "Boogie Monsta - Moodena". Nekad malo popusti i da nam predaha, bez da gubi energiju, groove i podij. Pustio je Change - Love4Love u nekom remixu. Možda Joey Negro.


Nema trenutka u kojem postaje dosadan ili zamoran. U jednom trenu kreće nešto što zvuči kao Free At Last. Kužiš da ne počinje sa najatraktivnijim dijelom Martin Lutherovog govora, sa "I have a dream", već drukčije. Nenametljivo. Ali svima je jasno da je to "I have a dream". Tu je pokazao kakav je selektor i majstor. Pustio je stvar iz 1988. godine - "Fingers Inc. - Can You Feel It ( Spoken Word: Dr.Martin Luther King Jr. )".


Špicu je postigao na jedinstven način. Pustio je EDM stvar tako upakiranu da ničime nije odavala svoje EDM i trance podrijetlo.


"I get up, and nothin' gets me down You got it tough, I've seen the toughest around And I know, baby, just how you feel You got to roll with the punches and get to what's real"


"Van Halen - Jump (Armin Van Buuren Remix)". Prava kulminacija događa se na:


"Ah, can't you see me standin' here I got my back against the record machine I ain't the worst that you've seen Ah, can't you see what I mean?"


Pušta "Bounce 2 The Beat - Todd Terry" i "Bad For Me - Dee Dee Bridgewater". Četiri su sata proletila začas. Zora je sve više otkrivala dan i tjerala noć. Francois Kevorkian ulazi u izlaznu strategiju. Smiruje sve i započinje odjavni blok.


Nježni taktovi klavira kao da bude malo dijete iz sna, a onda kreće i vokal:


"Here comes the sun, little darlin' Here comes the sun, I say It's alright, it's alright"


"Nina Simone - Here Comes The Sun". Za trajanja pjesme uzima mikrofon, pozdravlja nas i zahvaljuje. Neposredno prije je svojim mobitelom snimao podij. I tada pušta zadnju stvar.


"I want to love you, and treat you right I want to love you, every day and every night We'll be together, with a roof right over our heads We'll share the shelter, of my single bed"


"Bob Marley - Is This Love". Sad je već dan. Šest je sati. Neću pretjerati ako kažem da se na svim licima vidi spokoj i blaženstvo. To je tako posložio Kevorkian. Napravio je neke emotivne momente tijekom seta i onda sa Ninom Simone pogodio svačiju i svaku emociju. U trenu kad sviće zora, Nina pjeva Here comes the sun. On je to nama napravio kao maloj djeci. Jer mi za njega i jesmo mala djeca.


Kraj

Nisam htio propustiti priliku, pa sam na kraju otišao do njega da mu stisnem ruku i rekao mu da smo zahvalni za nešto ovako lijepo, ali i da su neki od nas čekali i dvadeset godina da im se pruži prilika da ga poslušaju, kao i to da je na određeni način definirao neke naše glazbene smjerove. Do sad sam već naučio da i najveći i najiskusniji DJ-i cijene kad dobiju neki feedback iz publike. Francois Kevorkian je ispunio sva naša očekivanja i iskreno mislim da nije moglo biti bolje.


Fenomenalna ekipa na odličnom mjestu u savršenom ljetnom vremenu. Tamo se sve pogodilo. U Gardenu je svugdje atmosfera baš onakva kakvu želite na takvom partiju. Opuštena, vesela, pomalo djetinjasta i šašava. Već sam rekao da je većina posjetitelja iz drugih zemalja. Prednjače Britanci, Francuzi i Holanđani. Oni su svi redom puno opušteniji od nas i puno uviđavniji.


Većina njih dolazi iz ekonomski sređenih zemalja, neki su na godišnjem. Ljeto je, more, opuštenost. Oni ne moraju forsirati opuštanje. Oni se opuste. Ima ih raznih nacionalnosti i rasa. Multikultura je njihova svakodnevnica. U puno većoj mjeri vode računa o intimnom prostoru svog susjeda na plesnom podiju. Nema skrivenih predatora. Dečki kad zavode cure, onda to čine na način da su cure svjesne kako ih ovi zavode. Ne prikradaju se potajice straga. Komunikacija je odlična. Nema straha.


Ovdje kod nas mi se često dogodi da se druga strana ogluši na pokušaj komunikacije ili je pokuša izbjeći. Uvijek mi to ostavlja dojam - Šta me sad ovaj jebe? Nisam to doživio na Dekmantel Selectors. To je ozbiljan indikator općeg stanja uma. Moram priznati da smo po tom pitanju nazadni.


Svi napuštaju Barbarellas. Moji su već otišli prema autu. Ja se nedam, zapravo tražim svaki razlog da idem što sporije. Želim da ovaj trenutak još malo traje. Na samom izlazu stoji skupina dečkiju. Pitaju me znam li doći do aftera i da li idem s njima. Govorim im da sutra radim i da imam 350 km do kuće, ali i da mi je žao što ne mogu s njima. Ajde, barem ste pogodili pravog koji bi išao s vama na after. Sinkronicitet ili bulšit, odlučite sami.


1995. sam se vraćao sa prvog koncerta The Rolling Stonesa na kojem sam bio. Bio je to odličan koncert u sklopu Voodoo Lounge turneje, na Nep stadionu u Budimpešti. Tada sam imao osjećaj kako sam stavio kvačicu na jedno od važnijih događanja u mom glazbenom životu. Vozeći jutros prema Zagrebu imao sam isti taj osjećaj.


Love you all.


#francoiskevorkian #dekmantelselectors #garden #tisno #petardundov #reform #masters #jogarde #felver #solar #johanesburgfest #colleenmurphy #djcosmo #barbarellas