Jučer se na zagrebačkom Gornjem gradu, točnije na platou Gradec, odigrao prvi Stereotip Collage. U godini, u kojoj gotovo da je "ukinuta kultura" Stereotip se održava i usput radi iskorak i penje se jednu stepenicu više. Ukidanje kulture obuhvatilo je glazbeno-scensku industriju, kazališne i kino predstave, te galerijska i slična okupljanja. Collage je produkcijska kuća koja se bavi organiziranjem koncerata i partija, uvjetno rečeno evenata. Iza njih su projekti sa gostima ka

Prolog Ovaj sam tekst počeo pisati 15. srpnja 2020. godine i ostavio ga nedovršenog, a s namjerom da ga dovršim kroz nekoliko dana, kad odem na godišnji. To se nije dogodilo. Otišao sam ja na godišnji, ali nisam dovršio tekst. To me cijelo vrijeme proganja, ne da mi mira. Osjećam krivnju što nisam dovršio pisati o događaju, koji je to zaslužio u svakom svom trenutku. Nakokn nekog me vremena nazvao jedan od protagonista ove priče, sa željom da budem gost u njihovoj radijskoj e

Napravio sam si probleme i stvorio situaciju. Kako god da pokušam riješiti probleme, samo pogoršam situaciju. Otkad je ponovno krenuo sramežljivi clubbing, silovan mjerama, ja mu i takvom jadnom, pružam svaku priliku. To znači da sam u jednom ili u dva kluba svakog petka i subote, a u posljednjih mjesec dana to uključuje i nedjelje. Kad kažem da sam u jednom ili dva kluba, onda su to u uglavnom, zapravo isključivo Aquarius i Masters. Nije to zato što drugih nema, već zbog tog

Još se nisu istrošili endorfini koji su nam se nakupili u proteklih nekoliko mjeseci apstinencije. One od plesa, provoda, glazbe i partijanja. To sam skužio ovaj vikend. Činilo mi se da su se kroz prva dva-tri vikenda, svi oni željni zabave i partijanja već ispucali i da će do jeseni klubovi biti manje posjećeni, a shodno tome i program prorijeđen. Izgleda da sam se u tome prevario. Ovaj vikend se ipak dogodila svojevrsna kulminacija onog što se, proteklih tjedana, otkako je

Priča mi je u problemima. U isto vrijeme ima sve i nema ništa. Ima centralnog lika čija uloga može uništiti priču, dok istovremeno, bez njega, ona niti ne postoji. Kao neka iskrivljena Schrödingerovska paradigma. Moja je priča u superpoziciji, a kako je povezana i sa nekim drugim pričama, to i njih, na neki način, čini superponiranima. Kad bih baš jako dramatizirao, rekao bih da sve može u času nestati. Zaglavio sam sa pričom jer sam odabrao držati se nekih svojih ideja. Voli

Ponekad se zaredaju naizgled nepovezani događaji koji mi pokrenu vrelo misli i poput butterfly efekta se obruše na neuronske veze desne strane mojeg mozga. U tom se času stvori velika slika sveg što želim, vidim, hoću i mogu. Istina, to aktivira i poneku vezu, u tada suzdržanoj lijevoj strani istog tog mozga, što tvori određenu ravnotežu. Kad bih se toga oslobodio i poništio tu društveno odgojnu stečevinu, ili ako baš hoćete, nepotrebno pretjeranu racionalnost s tendencijom u

Prošao je vikend posvemašnjeg ludila. To je onaj prije Božića. Ljudi polude. Kupuju nevjerojatne količine namirnica od kojih će vjerojatno pola otići u smeće, a pola je ionako već smeće. Osim poludjelih ljudi, uoči Božića na ceste izađu neki vozači koji valjda voze samo u tjednu uoči Božića. Za mene koji sam svakodnevni vozač ovaj period predstavlja pokoru. Šuti i čekaj. Ne volim konzumerski Božić, kao ni njegove nuspojave. Nuspojava je ta da sam prestao doživljavati Božić ka

Okrećem se po nevelikoj prostoriji obučenoj u alu foliju ili u nešto još svjetlucavije od toga. Unutra je svega nekoliko ljudi od kojih barem pola ima dreadlockse. Na kraju prostorije je pult sa DJ-em koji vrti neku reggae glazbu. Svjetla light showa u boji šaraju svud naokolo. Malo sam zatečen, jer ovo nisam očekivao. Sam sebi djelujem kao onaj meme sa John Travoltom kad traži portafon. Došao sam ovdje pišati. Hmm, izgleda da WC više nije ovdje. Da ne ispadnem preglup, ostan

Frende, ti uvijek imaš najbolje stvari. Jel se sjećaš kad ti je moj buraz pričao kako je... Baš je u tom času acid iz zvučnika dosegao najvišu točku i bio je u silaznoj frljljljlj putanji, kad mi je taj lik objašnjavao nešto o nečemu što mi je navodno pričao njegov buraz. Nemam pojma tko je lik, a još manje tko mu je buraz, ali nema smisla da se opirem. Ovaj mi noćas dolazi svako malo sa još nečim što mi nije rekao, a ja pojma nemam zašto meni govori i što mi uopće govori. Kl

Sjedim u autu parkiran u jednoj maloj ulici iza Glavnog kolodvora i drkam po mobitelu. Tu sam već skoro pola sata, već je pao i mrak. Vanda me treba nazvati kad stignu. Ustvari je već trebala zvati. Zovem ja nju. Gdje ste? Prošli smo Sesvete, kaže ona. Stižemo za pola sata. Razmišljam zašto vlaku treba pola sata od Sesveta do Glavnog kolodvora. Piša mi se. Ulicom stalno netko prolazi. Mladi bračni par sa djetetom, srednjovječna žena koja se očito vraća s posla, zatim petorica

Samo Stereotip, čini se, to još nije postao. Nije Stereotip ni revolucionaran, daleko od toga, ali takvim se ne trudi ni biti. On zapravo samo želi biti nestereotipičan. Ako ste i vi takvi, pa možda ni ne znate što je Stereotip, siguran sam da će vam čitanje ovog teksta pomoći pri spoznaji. Stereotip je vizija dvojice prijatelja i DJ-a koja je od samog početka za cilj imala biti skroz nekonvencionalna, odvažna, sa izvrsnom glazbom, sa stilom i što je najvažnije nestereotipna.

Svatko od nas u svom životu ima neke reference u umjetnosti. Nekome je to Andy Warholl, nekome Le Corbusier, drugima Pink Floyd ili The Rolling Stones, trećima Paulo Coelho, a četvrtima Mišo Kovač. Uvijek je to ono nešto što te obori s nogu, osvoji na prvu i oko čega kasnije gradiš i širiš svoju kulturu. Referenca Mnogima u generaciji koja je zajedno sa mnom stasala na polju elektronske glazbe, jednu od prvih referenci činio je Francois Kevorkian, nekad Francois K, nekad F. K

U stanu punom ljudi glasan žamor ometa moje, sad već usporene, misli. Tu je još i glasna glazba i zapravo ne čuješ nikoga, ili pak čuješ samo dio, a tek ti onda ništa nije jasno. Svi nešto blebeću, a moja sugovornica konstatira kako sam ja prilično šutljiv. To mi je od rakije, mislim si, pogledam je i shvatim da do tada ništa nisam niti rekao. Tehnički mi ona uopće nije sugovornica. Kažem joj da je to od glavobolje i da čekam da me pukne Brufen. Usput mi je i drago što se, et

Scena klasična. Subotnje jutro i after. Mijenjaju se mjesto i akteri, sve ostalo je manje više po istom uhodanom principu, nekad je subota, nekad je nedjelja, nekad je oboje. Prvo odeš negdje van. U klub, na party. Ostaneš do kraja i ako imaš sreće završiš poslije na nekom afteru. Tako je i ovog subotnjeg jutra. Ekipa osrednje velika, više nas je od deset, a manje od dvadeset. Negdje smo u brdskim predjelima grada, podno Medvednice. Ne pravimo pizdarije. Vincent Nije baš uobi

Nage žene, ogrnute crnim velom, okreću se, svijaju kao da plešu. Na glavi im male sitne zvjezdice. Mjesečeva kugla sa stropa osvjetljuje povišeno mjesto kao neko prijestolje. Gore sjedi vitez, uza nj stoje dvojica. Prepoznaje ih. To su oni što ih je vidjela iza zastora u dvorani. U čitavom prostoru mrak. Svjetlo s kugle, što prikazuje mjesec, toliko prorjeđuje tamu da se razabiru ljudi, ali im se ne raspoznaju lica. Miris vina miješa se zadahom mirisnih vodica. U sredini vodo

Prekjučer sam konačno otišao na šišanje. Kad se tako tjednima spremam na šišanje, to kod mojih ukućana izazove salve smijeha. Znam, vi se isto sada trgate od smijeha misleći - A kaj ti imaš za šišat? Vjerujte mi, biti neošišan kad si gotovo skroz ćelav je puno gore od ne biti ošišan kad imaš gustu kosu. Kad imaš gustu kosu, onda onako neošišan izgledaš malo neuredno, rastreseno ili umjetnički. Kad kose imaš samo u zonama iznad ušiju te još i na potiljku, onda neošišan izgleda

U jednom kratkom periodu života, dok su ti djeca još malena, pa i kasnije kad krenu u školu, kvaliteta tvog života se u podigne u nekim segmentima. Kod mene je to bio doručak. Spremajući curama doručak ili sendvič za školu, to sam kratko vrijeme i ja doručkovao. Ponekad čak i kvalitetno. Sad se opet izmijenio ritam, a time i moj bioritam, pa više ne doručkujem. Međutim, stanice u mom tijelu i dalje žele doručak. Napravim ujutro Cedevitu, jer sam žedan. Nije da je mrknem na ek

Mojoj široj grupi poznanika ljubitelja house glazbe sredinom devedesetih je po pitanju elektronske glazbe dobro "pao grah". Najrasprostranjeniji medij za prijenos glazbe bio je CD, a na njega se pak najčešće snimalo mp3-ce. Tako se među nama raširio i mix pod imenom "Mixmag presents - Derrick Carter - The Cosmic disco". U nepunih jedan sat i deset minuta Derrick Carter je umiksao osamnaest pjesama chicago house, odnosno disco house glazbe. CD je izdan 1997. godine. Možete g

Cijeli me život nešto veže za Sloveniju. A nije uže. Prvo sam rođen u Sloveniji. Tada se iz Samobora išlo u rodilište u Brežice. Tako da su svi iole pristojni Samoborci tih godina dolazili na svijet u Sloveniji. Onda sam s biciklom odlazio u Mokrice. To je bilo kad sam bio klinac. Tamo smo istraživali i radili druge stvari koje klinci rade kad ne istražuju. Onda sam bio DJ u klubu Omega u Čatežu. Onda me tamo našla moja današnja gospođa. To je bilo onog ljeta kad smo preselil

Neke su stvari stvar principa. Ja nisam uvijek principijelan. Ja često nisam principijelan. Nekad prije smo mi u kući imali neki dogovor da cure prije odlaska na spavanje stave punit mobitele na jedino mjesto u stanu gdje je bilo dovoljno priključaka za struju. To naravno nije bilo u njihovoj sobi. Principijelnost sam u tom slučaju simulirao tehničkim rješenjem u obliku razvodne letve koja se nalazi u dnevnoj sobi, pa ne moram inzistirati oko toga da cure ne odlaze na spavanj