• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon

Blog post

Mathias Schober, Saturnalije i Platfus


Saturnalije su festival kojeg su u starom Rimu slavili 17. prosinca. Festival je to, pojednostavljeno rečeno, uživanja i zajebancije. Kao takav, festival je ubrzo postao vrlo popularan, pa mu Rimljani trajanje ubrzo produljuju na tjedan, a zatim i valjda na mjesec dana. Učinkoviti rimski sustav.

U to doba godine Rimljani su se odavali najvećim užicima i manje više su đabalebarili. Sir James George Frazer koji je između ostalog i to proučavao, zapisao je slijedeće:

It was a time when the darker passions find a vent which would never be allowed them in the more staid and sober course of ordinary life.

Veljača je. Miriši na proljeće. To je bila prva misao koja mi je proletjela kroz glavu danas u 13.30 sati kad sam izašao iz te zgrade. U zgradi je stan u kojem je bio after. Nedjelja popodne je, sunce fino grije po čelu i iza njega. Vjetra nema, tek poneki osuđujući pogled konvencionalnog nedjeljnog šetača u zapadnom dijelu grada.


Isparkiravam auto u rikverc, a sto metara dalje čeka srebrna Kia da uđe na moje mjesto. Sto metara, halo, pa zar tako izgledam. Trebao sam ovih dana već napisati neki tekst, al sam se razbolio, ležao i sanjao pizdarije i pikanterije dva dana, preznojio se, smrzo se i isprao sve papile koje imam raznim čajevima. A bio je odličan vikend, sad već onaj prošli, te opet ovaj u kojem smo sad.

Rock and roll

U još onaj tamo prije četvrtak mi stigne poruka od Viol - Idemo večeras na Monster Magnet? Bez razmišljanja sam joj odgovorio da idemo. To je u novouređenoj Tvornici u kojoj još nisam bio, a otkako su Antivalentinovo premjestili u Boćarski i samim tim uništili sve što jedan takav koncert predstavlja, nisam bogme ni bio na nekom dobrom rock koncertu.

Monster Magnet su rock band iz Red Banka, New Jersey. Na sceni su od 1989. godine. Korijeni njihove glazbe našli bi se u bendovima poput Deep Purple, Black Sabbath i sličnima. Meni su oni kao spoj Iron Maidena i RHCP-a.

U Tvornici su odsvirali fantastičan nabrijani koncert u kojem je sve prštalo od energije, a u kojem su odsvirali i veći dio materijala sa svog posljednjeg albuma - Mindfucker. Bilo nam je odlično, skroz jedna druga vrsta plesa, da ne kažem divljačkog skakanja i urlanja. Uz obavezno zalijevanje pivom. Kao da smo prasad na ražnju.

Za Monster Magnet sam prvi put čuo taj dan kad sam vidio njenu poruku. To ne igra nikakvu ulogu. Ona me ne bi zvala, niti bi sama išla na neku pizdariju, a ja sam već istog posljepodneva preslušavao njihov zadnji album, te pročitao onih nekoliko najzanimljivijih crtica o njima samima. Do navečer pred početak koncerta znao sam o njima koliko i prosječni poznavatelj Monster Magneta, tog benda, koji eto ispod radara utvrđuje neke rock vrijednosti već gotovo trideset godina. Ako vam se pruži prilika otići na koncert Monster Magneta, toplo preporučam.

Pouka je - uvijek se odaj glazbenim užicima bez predrasuda. Koliko god to moglo zvučat neobično, sreo sam i neke redovite Masters partijanere na tom koncertu. I skužio da je Tvornica sad skroz dobro sređena za ovakve koncerte.

Vikend je sa sobom donio još neke gušte, bili smo i na technu i na houseu, kao i na afteru. Na kojem sam i svirao od 8-12, dok me nisu potjerali doma.

Pozdravljam dva dečka i Saru koje sam kao njihov zamišljeni Uber transportirao od Mastersa do SF-a (inclusive goodies). Ako sad ovo slučajno i pročitaju bit će im jasna moralna dilema i suze na rastanku kad nisam s njima mogao u SF, već sam odlučio ići doma.

I još samo malo da se kurčim. Na afteru mi je jebeno dobro između Matthew Dekaya i Jinadua u Dixon reworku sjela "U škripcu - Siđi do reke".

"Čudna je ovo noć,

čudan sam sam sebi."

Platfus

To je nova klubska večer koja dolazi od Ekstrakt tima. Održavat će se u Aquariusu, u starom dijelu i tamo smo otišli u petak navečer. Nakon nekog warm upa u kojem smo slušali sve nešto što slušaju mladi u nekom stanu na zagrebačkom Jarunu.

Ovaj prvi Platfus ima line up - Nebuloz, Mimi, Labud.

Kod Platfusa se meni ne sviđa ime. Ja bi radije da je to Platypus. To bi meni genijalno pasalo uz Ekstrakt, bolje od spuštenih stopala. Sada dakle imam dva cilja. Preimenovati Rave or Die u Rave & Die, te Platfusa u Platypusa.

Uglavnom, taj stari dio Aquariusa nisam mogao dobro doživjeti kad smo bili na Tanzenu, jer je tamo fokus bio na novom dijelu. Ovako sada sa ponešto izmijenjenim layoutom mogu reći da je mali Aq. odlično pogođen. Na mjestu u DJ boothu sad je light show ekipa. DJ pult je nasuprot i u neposrednom je kontaktu sa publikom. Sve ostalo je lagani dark industrial design. Mjuza je očekivano jako dobra, a mene je iznenadio i Nebuloz. Svirao je dosta dugačak set. To je zbilja subjektivno, nisam gledao na sat. No nisam očekivao svirku na toj razini. Iako o njemu nisam ništa puno znao, ispada da je bolji nego kaj sam očekivao. Malo mi je nebulozno to njegovo ime, ali kako da ja preispitujem nečiji artistički izričaj.

Vrijeme prije njega, te neposredno nakon njega, popunio je Mimi, standardno kvalitetnom svirkom, bez pretenzija da to zavrti u nešto ozbiljnije, već samo kao popunjavanje vremena. Nakon njega do kraja je prašio Labud, sa svojim jedinstvenim izborom glazbe.

Ekipa na Platfusu je Ekstrakt+Std. Masters+padobranci. Moglo nas je biti i više, ali za ovaj prvi put zapravo prilično dobro. Taj profil ekipe mi je među najjačima u ZG, zapravo mi toliko paše da me se ponekad može vidjeti i kako stojim ispred WC-a kako bi curama pridržao pivu dok idu pišati. To je neka stara kavalirska škola, ali ne bečka, jer po bečkoj školi cure ne loču pivu.

Već prošli put veliki Aquarius, kao i ovaj put mali, ostavili su više nego odličan dojam na mene, a sinoćnji razglas se definitivno svrstava u high fidelity zvučne sustave. Ovako složen sound, bez da se i u jednom dijelu kluba događa neki stojni val ili interferencija zasad je jedinstven u gradu. Sa svojom visokom rezolutnošću plijeni po cijelom frekvencijskom području, a kad je tako jasan i čist, onda nije niti potrebna pretjerana glasnoća, pa kasnije i manje zuji u ušima.

Neki su primijetili kako je ok i što se može pričat kad je takva glasnoća i kvaliteta zvuka. Šta tu ima bit ok i šta se tamo uopće treba pričat? "Da, ne, možda, daa, molim te, hvala i pusa" su riječi dovoljne za obavljanje svih nužnih radnji na jednom partiju.

Ne leže mi konobari tamo. Oni su iz neke druge priče. Treba stavit neke koji će barem fejkat da su partijaneri. Ovi mi kvare atmosferu. Osjećam se kao u Splendidu kad idem kupit pivu, da ne kažem Vodku.

Malo sam zapostavio drugi dio Labudovog seta, jer sam u to vrijeme mahao sa prozora zagrebačke zračne luke teti Ljubici, dok je njen mlaznjak rulao pistom u namjeri da zauzme najbolju poziciju za polijetanje. Još se nije javila od tamo gdje je otišla, malo sam i zabrinut. Ona je, naime, skupa sa mnom bila na Platfusu do zadnjeg časa. Razmišljam jel sad već vrijeme da u tekstu počnem pisati Platypus.

U međuvremenu me nazvala moja gospođa i rekla da su njih izbacili iz Aquariusa i da sada đabalebare uz jezero, pa nek se požurim. Požurio sam se, pa sam krivo otišao na Lanište umjesto prema mostu, a tek vraćajući skužio koji je ono mess na mjestu gdje se radi rotor. Ako nisi iz ZG i ako nemaš neki instinkt kuda voziti, tamo se samo možeš zajebat.

Dok sam ja došo do Jaruna, koke su već bile ispred rampe. Dopizdilo im na jezeru, a sunce je još zubato, pa im nije bilo za osunčat guzice. To je jutro u nekom posvemašnjem rasulu završilo bez aftera. Tako da.... nije da se pretjeruje. Umjerenost prije svega. To kaj sam napisao koke nije šovinizam, one su zbilja koke. A to je kao da sam rekao slatkice, ili nedaj Bože krafnice.

E1 & Savage u Funku

Ha, otkud sad ovo? E pa ne može vikend biti toliko pun a da ne uspiješ otić na nekog E1 & Savagea u Funku. Taj smo program u najboljem duhu Citiusa, Altiusa i Fortiusa interno nazvali "Ekser sajz". Ovaj put Vedran Gapulja zamijenio je E1-a (ejednoga), te su on i Savage brusili i polako dodavali brojeve okretaja. Skroz smo se fino rasplesali, a kad je bilo najbolje, kao pičke se pokupili i otišli u Masters.

Mathias Schober

U Mastersu smo skužili da ih je bilo još koji su kao pičke iz Funka otišli u Masters, pa smo se osjećali manje bijedno. Serem, totalno nismo imali grižnju savjesti, meni je jedino bilo žao što mi je u Funku ostalo pol pive. Valjda je neko popil, greota da se baci.

Forty Fifty je kao headlinera doveo, meni omiljenog producenta, Mathias Schobera, kojega kao DJ-a uopće ne poznajem, pa ni ne znam što zapravo očekivati. Ustvari, očekujem da mu je DJ set otprilike kao što mu je i produkcija. Neki nabrijani tech-house opasno na rubu histerije, sa još puno elemenata histerije i drame.

Večer je započeo Omar. Na neki način ovo mu je povratnička svirka, jer je dulje vrijeme izbivao, a ja sam si mislio ovako. Aha, onomad kad je kretao Stereo Studio, a bilo je to početkom stoljeća, Omar je bio dio tima. Bio je dobar, ali ne sad nešto opako jako, već samo jako dobar DJ.

Sinoć smo slušali veći dio njegovog seta u Mastersu i ja sam bio jako iznenađen. Očekivao sam Omara koji je iznad prosjeka, ali i ne u ovako dobro složenom i pogođenom setu. Warm up koji ne odlazi u ekstreme, ali sa svakom skladbom i svakim miksom te uvlači u priču izvrsne glazbe koju je Omar složio tako da bih rekao kako ulazi u top pet warm upova koje sam imao prilike čuti posljednjih godina. Dokazao je da je odličan DJ i da nije bez veze dio Stereo Studija od samih početaka.

Sisačke Pulse priče ovaj put neću pričat, o tome ću valjda pisat nakon nekog Pulsea. Nisam bio na Pulseu, ha bit će skoro dvadeset godina. Uglavnom, Omar većim dijelom stoji i iza toga, čisto da onako faktografski spomenem.

A onda je došao Mathias Schober. Prvo su nekaj prespajali. To je trenutak na partiju kad Omar završi sa setom, onda se ugasi glazba, upale se svjetla, te oni prespajaju. Za to vrijeme mi u publici to doživimo na razne načine.

Ja se neko vrijeme još gibam, jer si mislim da će glazba in a manner of seconds. Onda kad ni za minutu nema glazbe prestanem, jer ljudi misle da sam opižđen. Neki navijaju, neki fučkaju, neki se ljube i pipaju, a neki idu na garderobu. Tamo im kažu kako još nije gotovo i zamole ih neka se vrate na svoje plesne pozicije, jer glazba, eto, samo što nije počela.

Ja mislim da oni to namjerno rade između dva čina kako bi pojačali dramaturšku radnju. Pa onda to doživljavam kao pauzu u kazalištu. Zapravo uopće ne volim pauze za vrijeme predstava ili u kinima. Slično je i s ovim prespajanjem.

I onda je zašio Matjaž. Iskreno, ne znam kad je u Mastersu netko krenuo takvim ritmom i s takvom energijom, izuzev Danielle Balldelija, ali to je skroz druga glazba. Ali količina energije je otprilike takva. Ako bi mene pitali kakav bi ja očekivao set od Schobera, ja bi rekao - poslušajte njegovu stvar "The set of rules". Eto, takav set hoću da bude. I bio je takav set. U kojem nije bilo stvari "The set of rules".

Odjurio ga je u komadu i bio je jako nabrijan, a malo onak izgleda ko štreber. Al mu zato glazba nije štreberska. Nije to ni neka sušta egzotika, nešto je tu njegovih remixeva, kao što je onaj za Bog - Jahar, ali i &ME, Rippertona, Rex The Doga, Anthony Georges Patricea i Olivera Giacomottoa.

Kasnije na afteru sam sa Elom raspravljao o njegovom setu, kao i o njenom viđenju tog seta, odnosno o mom viđenju. Zanimljivo je kako smo ga u nekim dijelovima doživjeli skroz različito, otprilike isto kao i što je ona doživjela moj opis naše prošloafteraške diskusije u kojoj, prema njenoj tvrdnji, isključivo ja pričam, dok prema mojoj tvrdnji isključivo ona priča. Jedva čekam da o tome nastavimo pričati u nekoj slijedećoj prilici.

Složili smo se da je Mathias Schober dobro zavaljao Masters, svirao je gotovo cijelo vrijeme sa tri playera. Mislim da u jednom ima samo neke toolove. Netko je rekao Plastikmana.

Njega je za pultom zamijenio Felver koji je svirao do kraja. Mislim da je on u prve tri stvari dao statement, a onda je samo svirao da dođe kraj. Prve tri su bile ubitačne. Ili su to neke tri koje sam ja upamtio da su bile prve tri. Zapamtite, ta sjećanja sa partija nekad mogu zavarati.

Ja si dobro posložim te neke time frameove, međutim i mene ponekad neka dramaturška radnja izbaci iz tračnica, pa mi treba neko vrijeme da se povratim.

Rezime ovih ekspresno nabacanih rekolekcija selektivnog i oštećenog pamćenja od protekla dva vikenda nabacio sam bez nekih većih pretenzija. Iza mene su dva vikenda u kojima sam nakon dugo vremena vidio neke otprije poznate, ali i upoznao neke s kojima sam se ugodno družio.

Jedino mi je u magli tko mi je u subotu ujutro u Aquariusu dao onaj fini bonbon od cimeta i nečega za koji sam mislio da je Fishermans friend, a nije. Mislim da je to bila jedna Iva, al kaj je najgore ne znam koji je to bonbon. Onak, ljut je baš ko Fishermans Friend.

Za kraj pjesma američkog pjesnika iz devetnaestog stoljeća A.E. Housmana o proljeću, prolaznosti života i ljepoti trenutka. Love you all.

Loveliest of trees - A. E. Housman

Loveliest of trees, the cherry now Is hung with bloom along the bough, And stands about the woodland ride Wearing white for Eastertide.

Now, of my threescore years and ten, Twenty will not come again, And take from seventy springs a score, It only leaves me fifty more.

And since to look at things in bloom Fifty springs are little room, About the woodlands I will go To see the cherry hung with snow.

#Aquarius #Platfus #Ekstrakt #Mimi #Labud #Nebuloz #fortyFIFTY #Felver #Omar #Masters #MathiasSchober