Todd Terje

Razmišljam neki dan o tome kako je odrastati i živjeti u malom gradiću na jugu Norveške, Mjøndalenu. Da li je slično životu u Vemdalenu, koji je nekih 500 km sjevernije, u susjednoj Švedskoj? Tam živi jedna moja prijateljica. Sjetio sam se nje, ili me sjetilo da je nisam nazvao, a imena ovih gradova, ili ako hoćete sela, su zvučno slična. Koliko god je ova misao bedasta, paše mi uz sliku koju sam si složio o Terje Olsenu, producentu i DJu iz Osla, koji porijeklo vuče iz spomenutog Mjøndalena. Glazba koju on stvara i način na koji je prezentira mora biti inspirirana, nečim bedastim, šašavim, otkačenim i smiješnim.

Todd Terje je u subotu, 28. ožujka, nastupio u Petom kupeu. Veselio sam se Todd Terjeu više nego se veselim nekim drugim nastupima. Terje je takav. Njemu se jednostavno veseliš. Slušajući snimljene setove i puštajući njegovu glazbu, stvorio sam svoju sliku o tom liku.

Nekad bih nekome predložio za slušanje Todd Terjea, a na klasično pitanje - A kakav je on, odgovorio bih. Kao putujući cirkus u kojem je on klaun koji za sobom vuče cijelu silu lonaca, poklopaca i razne skalamerije, koja proizvodi razne čudne zvukove. Zatim bih dodao - Ali on je i lik koji je pojmove "cheesy" ili "kitchy" upakirao u jednu dimenziju gdje ih ne doživljavaš u svoj njihovoj definiciji, već ti gode. I sviđaju ti se.

Kada bi Monty Python danas tražili svog rezidentnog DJa, siguran sam da bi Terje bio prvi na listi. Bila bi to kratka lista na kojoj bi bio još i Justin Van Der Volgen, te još jedan. Ovog trećeg se sad ne mogu sjetit, ali on sigurno postoji.

Eurodans

Olsen je na sceni od početka dvijetisućitih. Dolazi iz sredine u kojoj su, u vrijeme kad je on počinjao, već bili vrlo afirmirani neki i danas aktivni i poznati producenti i DJi. Bjørn Torske, Prins Thomas, Hans-Peter Lindstrøm i Rune Lindbaek samo su neki. Tu je i neizostavni duo Röyksopp.

Zatim Martin Tungevåg, koji je mlađe generacije i kojeg ne srećem u glazbi koju njegujem. No stoji činjenica je kako je on prilično popularan i visoko rangirani EDM producent i DJ.

Tu su i moji posebni favoriti koje mi je odavno otkrila Viol - Ylvis. Oni su pak jedna potpuno drukčija odlična priča. Recept za nove buduće fanove Ylvisa je - Gledajte spotove i slušajte, kod Ylvisa to ide u paketu. Odvojena konzumacija ne polučuje isti efekt.

Redovito sam oduševljen glazbenim dosezima koje nam još od osamdesetih serviraju ove dvije zemlje, Norveška i Švedska.

Terje je svoju veću popularnost stekao hitom Eurodans, koji je izašao 2004. godine. Odmah je imao priliku naučiti kako je u svijetu estrade. Za njega loš ugovor sa diskografskom kućom rezultirao je time da su diskografi pobrali pare, a njemu je preostala sudska parnica. Nakon iskustva sa Eurodansom, kojeg se, usput rečeno, danas redovno navodi kao jednog od klasika nu-disco žanra, Terje nije imao volje vraćati se u takvu diskografsku priču. Gotovo da nije imao izdanja sve do 2010. godine. Barem ne na ovaj način.

Tom Moulton i Black Cock Records

Ranih sedamdesetih je Tom Moulton, američki producent tražio načina da disko glazbu doradi kako bi bila pogodnija za klupsko puštanje. Dotad su izdanja uglavnom bila u obliku 7" singl ploča, u trajanju od tri do pet minuta. To su bili aranžmani za radijski format, ne baš pogodni za miksanje, istovremeno i prekratki za klupsko puštanje. Moulton je produljivao instrumentalne dionice, dodavao im i oduzimao, te stvarao dancefloor friendly verzije istih pjesama. Time je stvorio jedan novi format disko glazbe za klubove. Danas ga se smatra prvim remixerom.

Jednom je prilikom pri izradi mastera za neku pjesmu ponestalo 7" praznih ploča iz kojih se radila matrica za štampanje vinila, pa je tehničar predložio da uzmu 12". Moulton je pri tome otkrio da ima više prostora za pjesme, ali da su i sonične karakteristike puno bolje, pa je istovremeno zaslužan za totalni preokret u načinu na koji su od tog časa DJi puštali glazbu. Nije trebalo proći puno vremena i sva je glazba tog karaktera počela izlaziti u 12" izdanjima. To je format kojeg danas poznajemo kao standardnu gramofonsku ploču.

Black Cock Records su pak, početkom devedesetih pokrenuli DJ Harvey i Gerry Rooney. Njihova je zamisao bila napraviti klupsku nadogradnju neke njima dobre pjesme. Istaknuli bi elemente koji definiraju beat, te obogatili još neke vodeće elemente pjesme, bez da je mijenjaju, kao što pjesmu mijenjaš kad je se remixiraš. To je ono što poznajemo pod terminom edit ili rework. Oni nisu izmislili edit, ali su ga jako popularizirali. Svaki DJ koji želi puštati neku stariju stvar, u nekom trenu poželi edit te iste stvari.

Kako idu godine, mijenjaju se standardi produkcije, ali i popularnost nekog izričaja ili žanra. Mijenjaju se vrste ozvučenja i tehnologije. Često imaš pjesme koje bi bile odlične, ali kad bi ih pustio u izvornom obliku unutar seta gdje su i pjesme novije produkcije, velika je vjerojatnost da ćeš stvoriti određeni pad energije, a onda potencijalno i ne baš dobar ugođaj. Edit ti pomaže da uguraš disko stvar s početka sedamdesetih uz bok produkciji iz 2020tih.

Nu-disco Balearic Synth Jazzy Funk

Iza ove se nakupine imenica, koje su nekad, bogami i u ulozi pridjeva, krije opis Todd Terje repertoara. To je on. Ako se vratimo u vrijeme Eurodansa i Olsenovog iskustva sa izdavačima, bit će vam jasnije zašto sam toliko zastranio u objašnjavanje remixa i edita.

Terje radi remixeve i edite. Terje je vrhunski majstor istih, vjerojatno na ponos ovoj trojici gore nabrojanih. Do kraja dvijetisućitih napravio ih je veliki broj. To radi i danas, a u periodu od 2014. na ovamo je izbacio sva svoja značajnija izdanja. Terje je radio edite pod raznim aliasima, lako ćete ih pronaći na netu, kao i njegove remixeve vrlo velikih izvođača.

Imao je i fazu u kojoj se odmakao od DJanja u korist live izvedbe. U prvobitnoj ideji s bendom, ali u kasnijoj realizaciji i kao hibridni live set, i vrlo je malo DJao sve do posljednjih nekoliko godina, otkad se aktivnije pojavljuje.

Uvalio sam se u ovom pasusu u laičke lingvističke interpretacije imenica i pridjeva, a imam nekog tko će mi već skrenut pažnju na nepravilnosti. Slijedi priča o Todd Terjeu u Petom kupeu, ali prvo warm-up dio priče.

Don Ilija Rudman

Došao sam u kupe dosta prije Terjeovog nastupa, svirao je Ilija Rudman. Rudmana volim slušat i puno sam ga slušao. Dosad sam favorizirao jednu njegovu svirku otprije par godina. Taj sam ga put slušao u Šibeniku, u manjem prostoru. Sad imam novu svirku koju favoriziram.

Prisjetit ću da je u diskografskom, producentskom i DJ svijetu nu-disco glazbe Ilija Rudman vrlo cijenjen. U recenzijama, kritikama i drugim napisima ga oslovljavaju ovako kako stoji u podnaslovu.

Ilija je bio odlično raspoložen i rasviran. Veselo nabrijana atmosfera oko Terjea, ali i činjenica da je klub obilježavao svoju godišnjicu, samo su pridonjeli njegovoj svirci. Pozicioniranje DJ pulta u sredinu kluba, u razini sa publikom, kako je i bilo ove subote je odlično. Istovremeno, to nije za svaki event. Energija publike i karizma koju nose ova dvojica DJa bili su baš za takvu poziciju DJa.

Uz povremenu kraću interakciju sa nekim od poznatih, sve sam vrijeme bio zaljepljen za Ilijin set. Ako i nisi u takvoj glazbi, odlično ćeš se zabaviti i plesati. U jednom sam trenu pomislio - Ilija se umorio. To je onaj tren kad mi stvar koja ide stvara dojam koji kao da želi reći - Odlična sam mjuza, ali ništa se važno neće dogoditi do kraja pjesme. U tom sam času skužio da je uskoro kraj njegovog seta. Ilija je jednostavno malo prigušio vatru, nekih dvadesetak minuta, kako bi publici pružio priliku da dođu do daha, te istovremeno Terjeu pripremio ulazak u punom komforu.

Aurora Borealis

Promatrati Auroru Borealis vjerojatno u svakom izaziva određenu razinu zadovoljstva, ugode i divljenja. Slično je i kad plešeš dok pušta Todd Terje. Pojavu Aurore Borealis znanstveno je objasnio fizičar Kristijan Birkeland koji je, pogađate već, Norvežanin.

I tako, u nekom zanosu, u kojem se taj čas nalazim, vidim da je došao Terje. Prvi ga put vidim bez brade, maznuo bi mu T-shirt. Sve sa tri metra osjetiš da je ugodan neki lik. Pogledam dolje, izuo se. Sad znam kako će bit. Ima neka drugačija simbioza tebe i okoline kad si kreativan, te istovremeno bosonog. Ne samo u DJanju, u svim sferama gdje uživaš u onome što tog trenutka radiš.

Kao malo dijete pratim kad će krenuti. Vrlo elegantno najavljuje svoj ulazak i ostavlja Ilijinoj ploči neka ide prema svome kraju. Čujem prve taktove i mislim si - Ha, to je to. Ako nešto ima jako puno smisla, onda je to otvaranje seta sa odličnim singlom Justina Van Der Volgena - Sketch 2.

Sve nakon toga, pa do kraja Terjeovog seta je čista radost. Jako puno generacijskih slojeva i žanrova. Od svakog odabran neki remix ili edit koji se uklapa u priču. Disko obrade izvođača iz sedamdesetih ili ranih osamdesetih, poput Shirley Lites ili Debbie Jacobs, remixevi producenata koji su svoj peak imali unazad petnaestak godina, kao što su Kraak & Smaak, dvojac Dusky, ponešto mlađi Kino Todo. I naravno, ne samo remixevi. Ubrao sam Yukseka i Byron The Aquariusa.

U jednom dijelu seta krenuo je Magnificent Seven od The Clash. Upakiran savršeno. Neki mix, ne znam koji, možda Extended rework ili Jay-K's Extended. Atmosfera odlična, ples odličan. Promatram malo ostale, neki su već prilično isplesani, ali se drže. Terje vrlo vješto, precizno i elegantno mixa. Koristi filtere na način da i ne primijetiš kako ih koristi. Jednom ili dvaput je okinuo efekt na mikseru. Dovoljno i s mjerom.

Imam u glavi i sjećanja na neke hitove, koje je opet, majstorski vješto upakirao, kao što su Around the world, Body od Barry Masona i možda Fun Fun. Nisam skroz siguran da li je to sjećanje na tu večer. Možda mi je nešto samo slično zazvučalo. Body je definitivno pustio. To sam ziher.

Iz komunikacije publike, pogotovo ženskog dijela i Terjea sjetih se da je jednom na pitanje u kojem ga pitaju - Što će biti sa DJanjem u odnosu na live, sa kojim je u to vrijeme kretao.

Odgovor je glasio - Muškarci ionako DJaju najviše kako bi se žene navlažile.

Terje je napravio takvu atmosferu u kojoj su se svi mogli navlažiti. Mene je netko straga zalio pivom, pa sam i ja bio vlažan.

Dva bureka

Uz nekoliko kraćih izlazaka na pušenje i pišanje sve sam ostalo vrijeme proveo na flooru baš uživajući. Fun Fact - Pri jednom pušenju zapričam se s likom. Znamo si lica, dugo smo tu, ali ja sam malo stariji. E šipak, nisam ja, on je stariji. Sretnem drage mlade dame kojima se razveselim.

Otprilike pola sata prije kraja, racionalno zaključujem da bih mogao poći. Odvezem prijatelja doma i vraćam se uz autobusni kolodvor. Glad. Dubravica radi, ali ja više volim Mlinar. Ne vidim da li je otvoren. Ispred Dubravice izleti pred mene mlađi dečko i povuče me za ruku, te mi istovremeno govori. Burek, mesni, moraš to uzeti.

To mi i treba, velim ja. On me doslovno vodi do pulta i kaže prodavačici - On će dva bureka s mesom. Ja velim - Kaj, jedan je za tebe? Prodavačica se osvrne na dečka i veli - On je već pojeo pola pekare. Pruža mi dva bureka. Friško pečeni. U osnovi motani, industrijski, zamrznuti proizvod. Taj čas su to bili najbolji bureci na svijetu.

Dok sam se vozio od Maksimira prema pekari nisam se mogao odlučiti kaj ću jest. Na burek nisam ni pomislio. Ali svemir je pomislio i poslao tog dečka. Sva njegova energija je bila i moja.

Nemam pjesmu za kraj, ali imam album. Terje je pustio neku obradu, pa me sjetilo.

Poslušajte all-girl band iz Kolumbije, etno like pjevanje uz perkusije. Bend je La Perla, album je Callejera.

Love you all.