• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon

Blog post

Tanzen x Kontrapunkt

27.11.2000. godine sam bio jako nadrkan. Ja se toga uopće ne sjećam. Kao što se ne sjećam ni mnogih drugih stvari. Ali sjeća se Internet. Htio sam u uvodu napisat koju pametnu o Kontrapunktu kakav je bio prije dvadeset godina, pa sam završio dva sata čitajući arhive news grupe hr.rec.music.rave. I pročitao sam svega i svačega što sam napisao prije dvadeset i više godina. Između ostalog sam nešto i pametovao o medijima. Evo, ovdje je link ako vas zanima.


Pročitao sam tako i kako sam tada pizdio na zagrebačku publiku što je masovno ignorirala tada veliko i važno gostovanje LTJ Bukema i MC Conrada na Stereo Studiu. Napisao sam nešto u stilu "Da, guzica bi ti otpala da jednom dođeš na drum and bass". Ni danas još nisam uspio uvjeriti neki značajniji broj svojih poznanika i prijatelja u dobrobit drum and bass glazbe. Da budem žanrovski korektan, reći ću bass glazbe, pa tako obuhvatiti sve što spada u tu glazbenu nišu. Nazad u dane nismo koristili izraz bass kao oznaku ili odrednicu žanra.


Policijska povorka


Isto tako, našao sam neki svoj tekst u kojem najavljujem "po prvi put u Hrvatskoj, a i šire - Beforehour. Tako sam, naime, nazvao partije koji su počinjali u 19h, da bi završili oko ponoći ili nešto kasnije, jer je jedno vrijeme na snazi bila Uredba koja je imala sve odlike policijskog sata, a kojom se ograničavalo radno vrijeme klubova. Murja je izišla na cestu, pa se uputila u klubove. Stalno su nam remetili mir.


Danas se održava Zagreb Pride. Odvezo sam stariju kćer tamo i odande otišao nadrkan i ispunjen gnjevom, bijesom, zlim jezikom i još valjda nečim. Pola sata prije službenog početka povorke, na travnjaku ispred Mimare ima možda dvije stotine, uglavnom mladih ljudi. Vjerojatno će se u zadnjih pola sata skupiti većina onih koji namjeravaju sudjelovati u povorci. Istovremeno u zoni oko Mimare vidio sam više desetaka, a možda i preko stotinu policajaca.


Neki su u redovnoj uniformi, neki su u oklopima. Ne baš kao vitezovi, nego više kao Ninja kornjače. Imaju plastične štitnike po rukama i nogama. Mislim da ih ima više nego u Maksimiru kad je utakmica Dinamo - Hajduk. Oni su tu kako bi zaštitili povorku. To bi bilo službeno objašnjenje. Neslužbeno, oni su tu da pokažu kakva je svijest u glavama ministara, parlamentarnih zastupnika, kao i načelnika i šefova policije.


Kao potpuni laik za osiguravanje javnih događanja tvrdim da u gradu Zagrebu, u trenutnoj društvenoj klimi i sa trenutnim mind setom većine građana ovog grada, kao i sa trenutnim stanjem morala u društvu, Povorci ponosa ne prijeti tako velika opasnost da bi je morao štititi toliki broj, tako opremljenih policajaca.


To je javno pokazivanje sile, koje je van svake pameti, a da ne govorim kako je usput i veliki bespotrebni trošak. Prošle sam godine bio na Prideu u Amsterdamu. Gotovo sam cijeli dan proveo na gradskim ulicama, zajedno sa desecima tisuća ljudi svih vjera i nacionalnosti, te naravno seksualnih opredjeljenja i vidio sam dva (slovima - dva) policajca na skuterima, u ljetnim uniformama, nenaoružane. Kasnije sam skužio da oni zapravo nisu tu radi Pridea, već radi dostavljača na motorima koji jure kroz uličice u kojima je sad velika gomila ljudi.


Ta su dva amsterdamska policajca bili prava atrakcija, a ekipa ih je toliko opskrbila limenkama s pićem da su obojica odbijali išta više primiti. Eto, zato sam i danas nadrkan. Na policiju, na vlast, na državu i na sistem. I nisam im ponudio ništa. Na krovu zgrade policije u Amsterdamu tih se dana viju dvije zastave. EU i rainbow. Kao i na ostalim vladinim zgradama. Tako oni pokazuju kakva je svijest u njihovim glavama. Evropo, gorićeš u paklu.


Kosturi iz ormara


Guglao sam, dakle, o Kontrapunktu, jer "vivid images in my head" sadrže samo nekoliko slika sa Kontrapunktova. Piše na Internetu, a ja sam na to skroz zaboravio, da smo bili u svađi. Tko? Moj ego i Kontrapunkt klubska večer. Napizdio sam se na iskaznice. Naime, kad je Kontrapunkt krenuo, u Aquariusu, nedjeljom navečer, postao je jako popularan i tamo se okupljalo više ekipe no što je klub mogao podnjeti, a prema onome što piše na Internetu, osim što je ekipe bilo previše, bila je i preloša. Tako piše. Onda su Kontrapunktovci u namjeri da zadrže kvalitetniju publiku, počeli izdavati iskaznice. Tako bi pri ulasku u klub, odnosno pri kupovini karata, prednost imali oni s iskaznicama.



Normalno da sam se napizdio, napizdio bi se i danas. Netko odlučuje o tome da postoji dobra i loša ekipa, pa onda netko drugi odlučuje tko je u dobroj, a tko u lošoj ekipi. Nije mi to bio đir onda, nije ni danas. Nisam imao iskaznicu i nisam bio na većini Kontrapunktova. Danas mislim da je ego samo bio paravan činjenici da je Kontrapunkt išao nedjeljom navečer, što mi nikako nije odgovaralo, imajući u vidu ranojutarnje obveze ponedjeljkom. Da je ta glazba bila i ostala moj đir moglo se pročitati i onda, kao što se to po mojim tekstovima može pročitati i danas.



Tih nekoliko Kontrapunkta na kojima sam bio ostali su mi u sjećanju kao partiji/večeri na kojima sam se jako dobro proveo. S nestrpljenjem sam očekivao večerašnji Kontrapunkt jubilej, dvadeset godina nakon onog prvog. I opet će biti u Aquariusu, ovaj put pod okriljem klubske večeri Tanzen.


Tanzen i 20 godina Kontrapunkta


Za tu je priliku Eddy Ramich, pokretač Kontrapunkta doveo dva gosta. Uz njega, na line upu su Alex Barck i Pablo Valentino. Očekivao sam jako uzbudljivu večer i priželjkivao atmosferu sličnu nekadašnjem Kontrapunktu. Tu bi atmosferu, prema mojim očekivanjima, trebala rekreirati glazba, DJ-i i ekipa koja voli tu vrstu glazbe. Jednostavno rečeno, vesela, rasplesana i nešto starija ekipa i pitki house sa dodacima. Fusion raznih žanrova i stilskih opredjeljenja.


Dvadeset dekagrama funka, dvije žlice soula, jedan snare bubanj, dvije ritam mašine, pola kile jazz gitariste, naprstak udaraljki, između prstiju samplera i jedna žlica Vegete. Vrlo jednostavan recept za fusion na domaći način.


Ovako sam u threadu pod naslovom "Kontrapunkt" 2001. godine opisao fusion nekome tko je pitao kakav je to fusion na Kontrapunktu, a zapravo je samo trolao. Iako zajebancija, čini mi se da ovaj opis može pomoći tome da steknete dojam što sve ima u house i drugoj žanrovskoj glazbi kakva se vrti na Kontrapunktu. Tome bih još dodao acid jazz, soulfull house, jazzy & deep house, breakbeat i na taj način zaokružio priču o glazbi koja prati Kontrapunkt.


A gosti?


Alex Barck najpoznatiji je kao član Jazzanove, ali i kao voditelj labela Sonarkollektiv. Oni su odavno renomirano ime, a glazba koju izdaju je redom vrhunska. Ovo je sad moj osobni ukus, ne mora se i vama sviđati. Od izvođača kojih se ovaj čas mogu sjetiti, a koje pratim zadnjih godina, na Sonarkollektivu su: Sequel, Seiji, Markus Enochson, Hannes Fischer, Phil Gerus i sam Alex Barck.


O Pablu Valentinu ne znam ništa, ali viđao sam njegovo ime u potpisu pjesama na izdanjima "Motor City Drum Ensemble" Danila Plessowa. O Eddyu Ramichu znam svašta, a već sam pisao jedan tekst posvećen samo njemu, pa pročitajte ako vas zanima i ako već niste.


Ne, ne i ne


Tanzen je meni tu negdje. To znači da mi je njihov program u fokusu samo jednim dijelom. Ostatak čini program kakvog sam se ovaj čas zasitio, što ne znači da mi ne bi bilo dobro ili da se ne bih tamo dobro proveo kad bi i otišao. Ako se ne varam, ovo je bio treći Tanzen na kojem sam bio. A nije ih bilo još niti deset. Eto, mi smo si tu negdje. Tanzen i ja. Otišao bih na još možda jedan ili dva Tanzena da u vrijeme kad su se održavali, u ponudi evenata nije bilo nešto meni interesantnije.


Na Tanzenu mi jedino smeta nedostatak drvenog poda u velikom prostoru Aquariusa. I još da je malo manje svjetla. Al to sam ja, mračnjak, pa je to skroz subjektivno. Ekipa mi je tamo odlična. Dovoljno šarolika da ne bude jednolična, dovoljno šašava i vesela, a uvijek sretnem i gomilu poznatih. Na Tanzenu je i dobar zvuk. I WC koji teta čistačica čisti cijelu noć, a ne nedostaje ni papira za ruke.


Negdje u kućnom redu Tanzena ima nekoliko točaka o ponašanju, dress codeu i sličnim pizdarijama, u kojem sam primijetio da tri točke počinju sa "No". Pisano je na engleskom. Dakle, Ne ovo, Ne ono i Ne ono treće.


Sad sam kao inspektor zaštite na radu kad otkrije da u nekoj firmi iznad aparata za gašenje požara nedostaje naljepnica koja označava da se na tom mjestu mora nalaziti aparat za gašenje požara, pa krene pisat kaznu. Koliko god meni to djelovalo restriktivno, činjenica je da će uvijek netko doći u trenirci, fitness tajcama ili adidas sportskoj majici.


Ne zato što je to seljački, nego zato što je to danas neizostavni dio clubberske mode i način urbanog odijevanja. Ja sam se sinoć pridržavao propisa, pardon preporuke, pa nisam obukao fitness tajce ni sportsku majicu uz tijelo. Siguran sam da mi je većina posjetitelja Tanzena zahvalna na toj odluci, a da tog ovoga časa nisu niti svjesni.


A glazba?


Lagano iza ponoći, nakon revijalne vožnje oko jezera, stižemo pred Aquarius. Tamo je već živo. Ako je pred klubom živo, onda je unutra u najmanju ruku živahnije. Tako i bi. Prvo što uočavam je DJ pult koji je spušten na razinu stajanja publike. Osobno to uvijek više volim od kombinacije u kojoj je DJ na povišenom i distanciran od publike. Zanimljivo je kako je prvi dojam tako postavljenog pulta kao da su skratili floor, a zapravo nisu. Efektno, jer je osjećaj intimniji i bolja je komunikacija DJ-publika, te obratno.



Prodefiliram do svog sweet spota na podiju, a to je zona ispred desnog zvučnika generalno. Alex Barck i Eddy Ramich se izmjenjuju ili b2b-aju u prvom dijelu ove večeri. Bez čvrsto postavljenog time linea. Njih su dvojica jako kompatibilni, pa ako se ne zagledaš u to koji od njih u datom trenu pušta, lako je moguće i da se zabuniš. To mi je zapravo jako zanimljivo, pa se, dok plešem, trudim i pratiti kako se izmjenjuju.


Skužim da Eddya naspram Alexa mogu prepoznati. Barem je tako bilo u tih nekoliko situacija na Tanzenu. Nešto od toga otpada na mix, ali nešto i na razinu groovea koji krene sa miksom. Možda je tamo birao baš takve trake, ali generalno bi rekao da je on razigraniji od Barcka. U tom dijelu večeri svira se funky disco house. Super je kad se potrefi da na domaćoj klubskoj večeri, koja ima najjasniji sound signature, odmah u startu spotaš skladbe koje dolaze od domaćih autora, a spadaju u sam vrh produkcije i ponude žanra.



Vjerujte mi, nije to neka paušalna i ovlaš izrečena tvrdnja, već činjenica. Uhvatio sam tri stvari u prva dva sata mog boravka na Tanzenu, koje dolaze iz domaćih radionica, pardon studija. Prva je bila "Peninsula - Darko Kustura", odlično izdanje za Pole Position Recordings od prije koju godinu. Punokrvni disco house sa čvrstim funky karakterom, za što je vjerojatno zaslužan bas koji je odsviran live. Odličan groove. Prijatelj mi u jednom času skreće pažnju na stvar koja ide. To su Jan Kinčl & Regis Kattie.


Samo što je to rekao, kreće klavirska dionica i već prepoznajem Regisa. Bio je to Blue Funk, ne znam koja verzija. Sa tog, ove godine izdanog EP-ja, koju god da odabereš, ne možeš pogriješiti. Dok je Kustura vrlo jasna i čvrsta poveznica sa discom, Kinčl & Kattie su deep house zona sa funk elementima kao osnovnim znakom raspoznavanja. Treća pjesma je iz radionice Eddya & Dusa, naslovljena kao "A from B", a to je nekoliko godina staro izdanje sa Freerange Records. U sebi nosi zvučni potpis Yoruba recordsa i Osunladea, čiji remix je, čini mi se i pustio Alex Barck.


Mogu slobodno reći da je sa ove tri stvari postavljen osnovni okvir unutar kojeg se nalazi sva ostala glazba svirana te večeri na Kontrapunktu. To naglašavam samo iz razloga što su to sve domaći autori, a glazba je bez premca. U tom dijelu večeri spotam još i nekoliko Kapotea sa Toytonicsa. Kapote izdanja su čest gost u mojoj fonoteci, zapravo ih više niti ne preslušavam, odmah trpam u košaricu.


Na flooru je energično i veselo. Barck i Ramich su vrhunski DJ-i koji uspijevaju držati i mijenjati ritam plesnog podija, bez da je i u jednom trenu naporno ili dosadno. A glazba uopće nije banalna, dapače, riječ je o kompleksnoj i zahtjevnoj glazbi. Ali ključni element, a to je groove, je sveprisutan. Tu negdje Alex Barck stavlja pjesmu koja me baš jako drži ovih dana. Naravno da se još bolje osjećam kad krene stvar koju sam prije tjedan dana stavio u svoj Podcast mix. Onda sam si odmah jako važan. Aksel & Aino - Fading Pictures (Extended Version).


Ova je stvar neodoljiva zbog tog jednog italo elementa kojeg nosi u sebi, ali i zbog vokala koji kao da je došao iz ljubavne pop pjesme osamdesetih.


The Boss


Netko je jednom rekao, a čini mi se da bi to mogao biti Aleksandar Dragaš, da jednom kad poslušaš koncert Bruce Springsteena, to ti postane benchmark prema kojem kasnije vrednuješ svaki slijedeći koncert. Drugim riječima, to je vrh, nema dalje. U elektronskoj glazbi je nešto drugačije, nego što je to kod rock and rolla i live svirke.


Elektronsku glazbu, pogotovo plesnu koju konzumiramo u klubu ili na partiju doživljavamo i ocjenjujemo uz dodatke. Tu su nam bitni atmosfera, moment, vlastita uključenost i izričaj kroz ples i kretanje. Tako i tu postavljamo neke benchmarkove, prema kojima onda krojimo vlastita očekivanja.


S druge strane, hipnotički utjecaj koji ima elektronska glazba nas često sprečava da radimo jasnu distinkciju između pojedinih verzija prema već nekom elementu u pjesmi, pa često kasnije ne možemo reći koja je točno verzija neke stvari svirala. Jedan od razloga za to je i sam miks. Ako uzmete bilo koju pjesmu i stavite je u klubski kontekst, dojmovi mogu biti drastično različiti. Oko te pjesme su minimalno dvije druge pjesme. Ona koja je išla prije i ona koja ide poslije.


I jedna i druga su se neko vrijeme, a to je vrijeme trajanja samog miksa, preklapale. Išle su jedna preko druge. Da bi to skladno zvučalo, DJ je uskladio brzine sve tri pjesme. Danas je možda čujete na 118 BPM-a, a sutra kod nekog drugog u setu je čujete na 123 BPM-a. Tonalni karakter pjesme prije i pjesme poslije uvelike utječe i na percepciju naše pjesme. Današnje digitalno doba unosi još neke elemente "zbunjivanja protivnika". DJ je na playeru mogao, ali i nije morao, uključiti Master tempo, odnosno Key lock, ako npr. koristi Traktor. Na taj način, unatoč promjeni brzine na kojoj pušta pjesmu zadržava istu u njenoj ljestvici, ili možda bolje da se izrazim tehnički. Promjenom brzine u tom slučaju ne utječe na promjenu pitcha. Na taj način ubrzanjem pjesme postižemo da, npr. vokali ne zvuče kao da se netko naduvao helija. Ugrubo rečeno, povećanjem brzine za 5-6 BPM povisit ćemo i tonalitet pjesme za pola tona. Ako uključimo Master tempo, tonalitet će ostati isti.


Ako još k tome favorizirate neku od obrada ili remixeva, stvar može postati jako sugestivna. Meni se često dogodi da original u klubu doživim potpuno drukčije nego kad ga slušam doma. Tu vjerojatno ima i podsvjesnog guranja u drugi plan nečeg što u nazivu ima dodatak "Original Mix". Kod elektronske glazbe smo skloni pretpostaviti da je remix interesantniji od originala, iako to ne činimo niti u jednom drugom području. Npr. nitko nikad neće pretpostaviti da je kopija Adidas trenirke bolja od originala.


Na cijelu ovu analizu percepcije glazbe u klubskom okruženju natjerao me pokušaj da zaključim koju je verziju pjesme pustio Alex Barck.


Kontekst


Već smo negdje u sredini noći. Kreće poznata stvar. Osunlade i Envision u Ame Remixu sa Innervisionsa. To je poznata stvar i dovoljno je stara da je mogu bez problema identificirati i biti siguran da je riječ o Ame remixu. Za tu me stvar ne veže ništa posebno osim što je stvar sama po sebi odlična.


Kako je stvar odmicala i približavalo se vrijeme za mix začuo sam dva poznata tona. Tap-tap. Pa opet. Tap-tap. Međutim, još uvijek je dominantna Envision i njen vokal. Olpet Tap-tap. Chills. Znam da će sad reći:


"Come to my sweet melody."


Tap-tap.


Alex Barck pušta "Moloko - Sing it back (Herbert's Tastefull Dub)". Cijeli Aquarius je u jednom elementu. Sigurno highlight večeri. Iako sam ja svoj osobni highlight već doživio sa Fading Pictures. Kasnije se spremam pisati ovaj tekst. Preslušam nekih desetak remixeva za Sing it back i opet na kraju nisam siguran. Je li to bio Herbert's Tastefull Dub? Ili je taj remix kod mene sugestivna stvar?


Ako me uz Envision ne veže ništa posebno, uz "Sing it back" i ovaj remix me veže. Nazad u dane, 1999. godine DJ promo mix "Felver - Deeper Dimensions" je završavao upravo ovim remixom. Taj je mix u mom svijetu bio jedan od onih koji su zauvijek ostali u prvih pet. Postao je benchmark. Postavio je određene standarde po pitanju estetike, pitkosti, kvalitete i užitka koji pruža. U kontekstu tog miksa, ta je stvar meni ostala u sjećanju kao jedan spori deep-house na kraju miksa.


Međutim, sada ovdje na flooru, ona je drukčija, brža, svi su u elementu. Hmm, to ipak nije "Herbert's Tastefull Dub". Ili ipak je? Nekoliko puta sam za vrijeme pisanja ovog teksta sam sebi miksao ove dvije stvari zajedno. Siguran sam i nisam. Ne mogu sad više rekreirati onaj feeling s floora. Više od sat vremena sam tražio Deeper Dimensions mix. Nisam ga slušao godinama. Kad sam ga konačno našao, skužio sam što me zavaralo.


Prije te stvari u tom miksu je jedna stvar vrlo ambijentalnog karaktera koja spušta i smiruje vožnju. "Sing it back" nakon toga nije ništa sporiji, niti djeluje drukčije od ovog, kojeg sada Alex Barck pušta u Aquariusu. Samo me zavarao taj kontekst i sjećanje koje je često sugestivno u krivom smjeru.


Mashup


Ležernost i neobavezno izmjenjivanje za pultom između ove dvojice poremetila je moj pojam o vremenu, pa ni ne znam više kad je za pult došao Pablo Valentino. U međuvremenu su odsvirali puno odlične glazbe, upamtio sam Jori Hulkkonena, kao i jednog Terrence Parkera - Love's Got Me High. Također i Peggy Gou sa Starry Night.


Collectionneur insatiable, diggeur exceptionnel. Stoji to na početku teksta o Pablu Valentinu na stranicama Nuits Sonores, za mene jednog od najpoželjnijih festivala, koji je kroz godine postao puno više od festivala. O tome neki drugi put. Pablo je svojim zvukovnim potpisom drugačiji DJ od dvojca koji nas je zabavljao od početka. U njegovom je izboru više nešto tvrđeg ritma, manje lepršavosti i dosta acida. Reklo bi se, on ga malo više roka.


Ali to se odlično nadovezalo na Alex Barcka & Eddy Ramicha, kao da je publici nakon veselice trebalo malo, uvjetno rečeno, jednostavnije glazbe. Ne sjećam se da sam nešto prepoznao, ali me se dojmio Pablo, jer nas je malo prebacio na drugi kolosjek i zapravo nas opet preparirao na ono što će uslijediti.


A to je, za sam završetak večeri, bio jedan triple dos à dos, ne znam kako drukčije da ga nazovem. Da pišem o pornićima napisao bih triple gangbang. Ovako nek bude trostruki back to back u kojem se DJ-i izmjenjuju nad mikserom. Osjeti se i vidi da je to zabava. Nema tu pretencioznosti ili usiljenosti, nego tri iskusna majstora koji su se dovoljno opustili.


A kad će opet?


Kontrapunkt na Tanzenu je bio po mojoj mjeri i ukusu. Pravi balans glazbe koju bi se kolokvijalno moglo strpati u blagi mainstream, zatim glazbe koja nosi sve odlike koje pripisujemo underground produkciji, ali i glazbe u kojoj ima puno svirke i groova. Ja bih poželio otići na Kontrapunkt u Aquariusu svakih nekoliko mjeseci. To bi mi bila idealna doza.


Vrlo draga ekipa. Dosta puno ljudi tijekom cijele večeri, a na samom kraju, na podiju, možda nas dvadesetak. Kraj je došao brzo i neočekivano. Na našu provokaciju iz publike za još jednu putnu osoblje Aquariusa, a to su bili redari i konobari u mom vidnom polju je reagiralo tako da se nismo osjećali kao da smo nepoželjni. Mislim da je i njima bilo do putne. Nekom pjesme, nekom rakije.


Naravno da smo Edija nagovorili na putnu. Stavio je stvar, u nekom dužem miksu, 12" ili Extended. Odmah prepoznaš pjesmu. A onda nakon dužeg uvoda krene vokal:


"Every man has a place, in his heart there's a space, And the world can't erase his fantasies Take a ride in the sky, on our ship fantasii All your dreams will come true, right away"


Earth, Wind and Fire - Fantasy je stvar kojom završava ovaj Kontrapunkt x Tanzen - 20 godina. Koji god da je bio san i koja god da je bila fantazija kad su osmišljavali program Kontrapunkt, mislim da Eddy & Dus mogu biti zadovoljni i ispunjeni time kakav je ispao.


"It's your day, shining day, all your dreams come true As you glide, in your stride with the wind, as you fly away Give a smile, from your lips, and say I am free, yes I'm free, now I'm on my way"


Danas je subota, navečer idemo u Križevce gdje na KUFER-u sviraju Savage & Vedran Gapulja.


Love you all.


#tanzen #kontrapunkt #aquarius #eddyramich #alexbarck #pablovalentino #pride #zagrebpride #clubbing