Jel vama nekad pun kufer svega? Ja imam veliki kufer, a s godinama skitnje sam se naučio odbaciti one stvari koje su mi znale napuniti kufer preko svake mjere. Razrezao sam rupu u podstavi, pa kad se neki pretinac prepuni, sadržaj iscuri negdje dolje i opet ima mjesta. Jer, što zapravo znači da ti je pun kufer? Znači da te nešto toliko smeta, ljuti, nervira i izluđuje da to jednostavno više ne želiš ili ne možeš trpit.
Ako se uspiješ pomirit sa samim sobom i izbušit rupu u vlastitom mindsetu, to pomaže da ti se kufer ne prepuni svako malo i učas je sve jedno carstvo u kojem caruje drugarstvo, kuće su od čokolade, a prozori od marmelade. Dobro, nije baš tako, ali ti uvelike pomaže da zdravije i lakše kročiš kroz život. Nemam neki direktni povod za ovaj uvod, ali mi paše uz naslov teksta, pa reko da vam uvalim neku spiku, a opet, da ne bude baš bez veze.
Ne dajte da vam bude pun kufer svega, izbušite rupu, a u te pretince utrpajte stvari koje vas ispunjavaju i čine sretnim. S vremenom će vam i njih biti pun kufer, ali nemojte zaboraviti da je tu rupa. Pa će tako i to iscuriti van, a pretinac će biti spreman za nova veselja.
Rođaci
U subotu popodne sam pisao tekst o večeri prije i slušao glazbu. Skoro se bližila večer i na vrata mi je pozvonio Nemir. S njim je bio Zabrinuti. Pozovem ih unutra, ne prođe ni pet minuta, kad opet netko zvoni. Nervozni. On je isto jedan osebujan lik. Radi paniku i frku kad ne treba. Pozovem i njega, što drugo mogu, rođaci smo. Sjedim ja i pišem, a njih se trojica uhvatili prekapanja po mojoj glavi i ne daju mi mira.
Ideš u Križevce? Idem, pa kaj onda. Neće nikog bit. Boli me kurac, biće dobra mjuza. Al padat će kiša, a to ti je open air. Jebe mi se, imaju strehu. To su ti rekli da dođeš, a tamo se peče vol i piju gemišti, baš ti je to neki party. Prcali su me jedno pola sata, a onda sam se sjetio, pa sam potočio, zapalili smo i njih su trojica jednostavno iscurili.
Krećemo najkasnije u pola jedanaest, viknuo sam dolje. Imamo se vozit sat vremena do Križevaca. Već u pola dvanaest smo bili na putu, što je potpuno ok. Prije nekog vremena sam se posvadio sa Žurnim oko te jurnjave i ideje kako svugdje moram biti u neko svoje zadano i zamišljeno vrijeme. Između ostalog, zato on niti nije došao s ovom trojicom. Inače bi sigurno bio tu.
Cesta
Na onom dosadno dugom ravnom komadu ceste za Križevce sam ih se opet sjetio. Da bi ih se riješio i da me puste na miru, ispričao sam Lani sve njihove brije. Ona je rekla da je prošle godine sve bilo super i da će sigurno i ove godine biti tako. Ajde dobro, nisi neka utjeha, ako ništa otić ćemo na neku svadbu, pa ćemo se najest i dobro napit. Razmišljao sam o prošloj godini i Križevcima. To je bio jedan takav provod da gotovo i nisam želio prepričavati dojam, pa sam tekst o Safehouseu u Križevcima ukrasio elementima fikcije. U tom mi se času to činilo primjerenijim. To je bio jedan poseban party, pa neka i tekst bude, ako već ne poseban, onda barem drugačiji.
Kufer
To je jedan od projekata Udruge K.V.A.R.K. Kreativni Veznik Alternativnog Razvoja Kulture - Križevci. To je njihovo puno ime. Kufer je tako, a to stoji na web stranicama organizatora - ulični festival koji vraća djecu i mlade, starije i roditelje na križevačke ulice, oživljava gradske trgove i nudi šarolik program koji se sastoji od kreativnih predstava, cirkusa, akrobatskih radionica, uličnih perfomansa, likovnog programa, muzike, zabavnog programa za djecu i mlade.
Ovo gore izrečeno je ujedno i najveći komad teksta kojeg sam copy pasteao pišući svoje tekstove. I to iz dva razloga. Prvi je razlog što je to vjerojatno najtočniji opis onoga što Kufer je, jer su to napisali oni koji ga organiziraju. Drugi je razlog što mi onaj Zabrinuti ne da mira i cijelo mi vrijeme govori kako neću imati kreativne energije napisati ovaj tekst, jer sam svu ispucao jučer na tekst o Kontrapunktu. Saćeš vidit.
Disco
Od sveg Kufera mi smo odabrali doći za mraka i otići ravno na party. Nismo u tome uspjeli, jer smo parkirali na takvom mjestu da smo morali proći kroz cijeli centar koji je u pola noći vrvio od ljudi. Na velikoj pozornici svirali su Gustafi. Svud okolo bili su štandovi, mirisale su kobasice. Kakva silna ponuda događanja i kulture, a ja sam samo gladan. Odi jedi, govorila mi je Ona. Ma nema šanse, pa jesmo underground ili nismo.
Međutim i mene nekad ponese duhovna hrana, pa sam se odjednom uhvatio kako pjevam Brkicu u kojoj je ista geografski raseljena, pa više nije Istrijanka, nego:
Najlipća je ma Kri-žev-čan-ka,
najlipća je ma Kri-žev-čan-ka,
i ona vero je moja.
Idemo odavde dok se nisam posve predao razvratu i bludu. Usput sam razmišljao kako su Gustafi svoje energične i vesele pjesme zapravo prilično ofucali. Zvučali su mi taj čas kao da recikliraju jedno te isto kroz sve ove minule godine. Al to je vjerojatno zato jer sam ja krenuo na house party.
Kad smo uspjeli izaći iz te vreve i kroz park se uputili prema mjestu koje je pokazivao GPS, skužio sam da ovo možda i neće biti tako loše. Tomo mi je reko da će party, pardon disco, bit ispod neke strehe pred birtijom. Ili je rekao galerijom, ne sjećam se više. Kad smo se udaljili koju stotinu metara, pred nama se našao ulaz u neko dvorište, a odande je dopirala glazba. Beat. Tu smo.
U jednom dvorištu okruženom visokim kućama s jedne strane, između kojih su uski prolazi, te visokim zidom s druge strane bilo je više desetaka ljudi. Plesni je podij činila natkrivena terasa, a dio dvorišta je bio ispunjen stolovima i stolcima za kojima je sjedilo dosta ljudi i koji su bili ponešto udaljeni od samog razglasa, te su imali svoj vlastiti žamor i mogućnost za razgovor.
Oko šanka i na podiju bilo je još ponešto ljudi. Znao sam, neće biti ekipe za party, opet su se vratili sva trojica i onaj četvrti u mojoj glavi. A onda sam ugledao nekoga kako pleše. Bila je to Di. Ustvari sam cijelim putem razmišljao o tome kako će bit super ako dođu Di & Pi, jer onda neće bit kao da nikog nema. Činilo mi se kao da trebam nekog iskusnog, nekog tko se ovdje osjeća domaćim. Kad sam vidio njih dvoje, prestale su moje brige.
Večeras će ovdje svirati Savage i Vedran Gapulja. Tu nemam nikakvih strahova. Znam da će biti odlične glazbe, a oni će je sigurno i odlično prezentirati. Ali oni sviraju, automatski se s njima ne družiš, nit plešeš, već samo tu i tamo razmijeniš pokoju rečenicu. Od kojih ionako pola ne čujem.
Nas nekoliko pionira počelo je zagrijavati podij, dok su se ova dvojica iza pulta isprva izmjenjivali u prilično ujednačenom jedan na jedan back to backu. Bolje rečeno, svirali bi svaki po jednu stvar, pa se mijenjali. Promatrao sam okolinu plešući i dalo se već naslutiti da će neki koji su oko šanka ili sjede uskoro biti na podiju. Bilo je toplo. Konačno da smo vani i da je noć, a da nije hladno.
Nije da se kurčim, ali bio sam nevjerojatno precizan u procjeni tko će se pojaviti na flooru. Zgodno je to složeno. Dok plešeš možeš promatrati tko sve ulazi u dvorište. Bude tu slučajnih prolaznika, koji su došli vidjeti što se tu događa, bude tu tinejdžera koji se još nisu odlučili skrasiti na jednom mjestu, jer još uvijek traže neko bolje mjesto, koje se uglavnom do jutra neće pojaviti, pa će propustiti i ovo. Bilo je tu i namjernika koje sam ugrubo podijelio u dvije kategorije.
Prvo je domaća ekipa iz Križevaca i okolice koja i inače voli otić na party. Njih prokužim na prvu, valjda i oni mene i ne moramo si puno govorit. Mi ćemo činiti onu stranu koja će ovdje ostati do samog kraja, a uvijek se može dogoditi da zajedno završimo i na nekom afteru. Plesat ćemo jedni uz druge, bez velike potrebe da euforično skačemo i da si neprestano padamo u zagrljaj.
Drugi su opet ekipa iz Križevaca i okolice koja inače ne ide na partije, ali kad se jedan već događa u gradu, nije im mrsko. Pa dođu i oni. Oni najčešće neće biti do kraja, ali će za vrijeme dok su tamo dati puno od sebe i bit će odlični pokretači atmosfere. Oni žive duh ovog street festivala. Njihov je adrenalin podgrijavan kroz cijeli dan i kroz događanja koja su pohodili. Ovo im je šlag na torti. Ne volim koristiti taj izraz, jer mi je totalni mainstream. A ne volim previše niti šlag na torti. Ali nemam bolji u krizi kreativne energije.
Ova druga ekipa će bit zaslužna što atmosfera dobiva dodatnu dimenziju. Oni doprinose kreiranju onog doživljaja koji mi ne znamo više isfurati. Mi smo previše unutra i fali nam dosta te nevinosti u pristupu house partiju.
Udav
Udav nije odvratna debela zmija, već lik koji te na partiju udavi. Ovdje je bilo nekoliko Udava. Jedan je bio posebno talentiran i stvarao je grotesknu atmosferu koja kao da je došla iz crtića o Tomu i Jerryu. To su one scene u kojima Tom mahnito juri Jerrya koji mu vješto izmiče, pri čemu Tom uglavnom završava neslavno, a nerijetko i ozlijeđen.
Samo što u ovom slučaju Udav nije lovio miševe nego cure. Plešeš, poluzatvorenih očiju, taman toliko da imaš percepciju prostora oko sebe i da ne gaziš po nekome ili da ga ne udaraš stalno, kad uočiš da cura koja pleše pored tebe odjednom grozničavo uzmiče u drugi kraj prostora. Odjednom se pojavi Udav koji juri za njom. Skužiš da je on zapravo cijelo vrijeme tu negdje i da ju je već ispilio u mozak.
Kad se Udav izmori hvatajući jednu, onda pređe na drugu. Udav ima nevjerojatno puno energije i do jutra ne prestaje sa svojom namjerom. U nekim trenucima juri i imaginarne cure. Jedna je cura bila posebno na meti Udava. Vidio sam je ujutro, kad je već sve bilo gotovo, kako sjedi za jednim od stolova. Pomislio sam, konačno si ga se riješila. A onda sam ugledao Udava kako prilazi njenom stolu i sjeda preko puta nje i prelazi na plan B.
Već sam razmišljao o tome kako da je spasim, ali sam u zadnji čas odustao. Činilo mi se da je Udav ozbiljno poremetio granice tolerancije, pa bi se i dolazak princa na bijelom konju mogao protumačiti kao napad Udava. A nemam ni konja.
Biceps
To je mladi dečko, dobro istesanog tijela, vrlo istaknutih bicepsa. On je obično u majici na mišiće, u ruci ima pivu, stoji pokraj cure i pomalo se đuska. Tu je nekoliko rasplesanih cura i nekoliko Bicepsa. Oni se zapravo ne snalaze najbolje na podiju, jer im utegnutost ne dozvoljava da se predaju grooveu. Biceps se pozicionira između mene ili tebe, te cure u čijoj je pratnji, tako da spriječi komunikaciju plesnih pokreta i da smanji dozu rasplesanosti.
On je po prirodi zaštitnik, odnosno na to se isfurava. Ne ostavlja puno manevarskog prostora, pa često udariš u njega ili ga okrzneš. Nakon nekoliko tako nesmotrenih plesačkih pokreta Biceps te primjećuje i povremeno te odmjerava. Ti mu istovremeno ne uzvraćaš pogled, pa se on vraća u svoju zaštitničku ulogu i povremeno se prebaci s noge na nogu. Povremeno, ako vam se baš pogledi sretnu, ti ga sa smješkom pogledaš, kao da mu govoriš - jelda kak je dobro?
On to često ne zna protumačiti, pa počne pilat maličku da idu kod njega doma, jer je tu dosadno. Mene ples ponese, pa često Bicepsa trknem i više od toleriranih dva-tri puta. Jedan me pogledao prilično nervozno, ja sam naravno uzvratio kretenskim smješkom. Flaster preko njegove arkade govorio mi je da bi mi mogao prisjest moj smješak, jer njemu nije strano potegnut šaku. A opet, možda samo brijem, što ako je on samo čupao obrve, pa se pri tome nehotice ozlijedio.
Međutim, ove večeri je atmosfera bila tako pozitivna, da su se i Bicepsi povukli, ili su barem ponešto i plesali.
Skupilo se tu i više od stotinu, a možda i dvjesto ljudi, pa je plesni podij, a i sve oko njega, zapravo cijelu noć bilo krcato i živahno. Neobična arhitektura prostora u kojem se sve odvijalo prilično je izolirala ovaj naš party od ostatka zbivanja u gradu. Iako je bila debela noć, još je uvijek sve bilo prepuno posjetitelja, šetača, pijanih ili pripitih veseljaka, te pokoji ležerni policajac koji lagano šeta i nastoji odavati osjećaj sigurnosti u gomili. Baš jedna suprotnost od dojma koji sam stekao neki dan, a i pisao sam o tome u prethodnom tekstu.
Pravo mjesto i vrijeme
Za sve postoji pravo mjesto i vrijeme. Znao je to i Savage koji je vrhunski i iskusni DJ, te je zajedno sa Vedranom Gapuljom koji iza sebe nema toliko staža i gaža, ali ima odličan feeling i zavidan izbor glazbe, napravio jedan odličan party u kojem je prošao kroz razne glazbene forme.
Tako je, dok su se ispočetka DJ-i ravnopravno izmjenjivali, ritam i sound odavao pravi disco štih. Pun odlične house glazbe, ali vrlo pitke, miksane na način da kod svih prisutnih ostavi dojam dobrog groovea, bez da i na čas postane naporno nekome tko nije navikao na težu underground elektroniku.
Svirali su njih dvojica tako, sve dok u jednom času nisam osjetio da se sve osjetno zakuhava. Odlično pokretanje u acid house vode preko "Cooper Savera - Star System" u valjda Prins Thomas Remixu. Zatim nešto s potpisom Johannes Alberta. Jako volim njegova izdanja. Savage u drugom dijelu većinom za konzolom reda niz diggerskih tuna, pa ih na trenutke ispresjeca nekom poznatijom stvari. Yello, Moloko, Technotronic, Gloria Estefan & Miami Sound Machine, Basara.
Onda ga okreće, pa opet niza neke opake house stvari koje ispresjeca nekim poznatim elektronskim stvarima. Juan Mac Lean, Honey Dijon, Rampa, Masalo. Ne znam jesam li zabrijao ili je došao i do Pascal F.E.O.S.-a. U samu zoru sam vidio da je ovo The party. Sad se sve osjetilo i razotkrilo.
Reakcije publike na svaku novu stvar, svi plešu, veselo, glasno. Savage dovoljno tvrd da se osjeti onaj pravi partijanerski štih. Nikad dosadan, nikad monoton. Potpuno me iznenađuje u trenutku kad se već skroz razdanilo. Kreće bit, a onda i srezana činela.
ck-ck-ck-ck ck-ckckck ck-ck-ck-ck ck-ckckck
param-pa-rampa param-pa-raram param-pa-rampa, param-pa-raram
"When i first saw you
In the coloured city
I didn't realize
You were the girl for me
I walked to watch you
Your eyes were starring me
When i looked at you
In the coloured city
I took you in my arms
And you made love to me
Everything went blue
I was in ecstasy....."
Laurent Garnier - Coloured City, F-Communications, 1998. techno.
Iskusan DJ osjeća moment i publiku. Ovdje je publika raznovrsna. Ovdje možeš ponuditi nešto na što bi razmažena klubska publika reagirala s negodovanjem. Ne zato što ne valja, nego zato što je to takva brija, nikome jasno zašto, al svi smo nešto sofisticirani i negodujemo. A to je, da u sat vremena možeš ugurati nešto više ekstra hit stvari, a da se to istovremeno ne čini jeftinim ili "igram na sigurno" potezom.
Savage je tako pred sam kraj počastio publiku i nenadanim Blue Monday - New Ordera, ali i sa Donnom Summer, kao i sa nekim remixom za Wamdue Project i "King of my castle". Toliko dugo nisam čuo tu stvar da mi je, u ovom okruženju, više značila od svih ovih prije pobrojanih. Iako je zamišljeno da ova svirka završi u šest sati, još nešto prije sedam su zvuci housea odjekivali Križevcima.
Dobro jutro
Iako sam odavno prekrižio Riblju Čorbu i uopće negiram njihovo postojanje, u meni je ostalo nešto njihovo čemu ne mogu negirati postojanje, jer uvijek budi emocije. Ovo rano križevačko jutro sa svim svojim protagonistima na kraju mi je izgledalo kao prepisano iz pjesme.
"Svanulo je iznad crkve Svetog Marka,
čistači u žutom ulice su prali,
kući su se vukli parovi iz parka,
šta smo mogli, mi smo jedno drugom dali,
dobro jutro!"
Pa iako Lana nije cele noći forsirala konjak, ujutro smo bili gladni. Kolika je vjerojatnost da u nedjelju ujutro u pola sedam u Križevcima pojedeš nešto pečeno? Kao u nekom filmu Roberta Rodrigueza, dolje kraj Trga je bio jedan štand na kojem je majstor pekao pljeskavice.
Majstor je bio sinoćnji i gotovo je nevjerojatno kako se još uvijek uspio držati na nogama. Izgledao je kao da je popio hektolitar gemišta. Ploču roštilja zadnji je put sastrugao oko pola tri, a sad je na njoj okretao nekoliko, već karboniziranih, pljeskavica. Meni je u hamburger stavio samo senf. Pola bočice.
Dok sam jeo taj pougljenjeni hamburger i dok su mi oči ispadale od količine senfa, sjetio sam se Franje Majetića - "Da mi je sad jedan ljuti feferon, ili barem kiseli krastavac". Već dugo nisam tako s užitkom pojeo hamburger.
Već dugo nisam bio na tako dobrom, iskonskom, partiju, punom odlične ekipe, odlične glazbe i iskrenih emocija. A ja prilično često idem na partije.
Dogodine se opet vidimo u Križevcima. I pripremite mjesto za after. Greota je da se samo tako odlazi kućama. Iako nisam imao kreativne energije za ovaj tekst, nisam ga mogao nagurati u iste dojmove zajedno sa Kontrapunktom. Križevci traže svoj vlastiti tekst, ma koliko on bio nemušt.
Love you all, twice in Križevci.
Comments