• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon

Blog post

Fred Everything


Ne volim kad moram na bankomat ili na benzinsku. Odlazak na bankomat je besmislen jer već imaš karticu s kojom možeš platit 14,24 kn za sendvič od Piko parizera, no name ementalera i lizike. Recimo da ti taj dan ne treba ništa više, potrošio si točno 14,24 kn. Ako na bankomatu digneš 100 kn, opet kupiš sendvič isti onaj i potrošiš nešto manje od 100 kn. Barem je tako meni, jer ja na kraju dana nemam pojma kud je nestao ostatak love.

Sve plaćam karticom, a tamo gdje ne primaju karticu ne idem. Osim ako nema drugog izbora. Imam limit koji se aktivira uglavnom jednom mjesečno, obično ujutro, kad mi kaže - Gle, račun prolazi 25.og pa malo stani na loptu, jer ne znam kako ćemo to platit, al smislit ću već nešto. Nekad se dogodi da mjesec prođe i da se limitator ne aktivira. Ne moram valjda objašnjavat zakaj ne volim ići na benzinsku?

Rebalans proračuna

Ovaj vikend je obilovao zanimljivim događanjima i ja se nisam mogao odlučiti što sve uzeti u obzir, jer znam da bi neke moje kombinacije mogle izazvati buru po pitanju proračuna, a onda i rebalans istog.

Imao sam nekoliko kombinacija, ali nisu sve bile transparentne. U nekim kombinacijama računam i na Nju, pa su to dupli novci za kartu. A Ona može i popit. U nekim kombinacijama sam single trošak, ali nije baš ziher hoću li dobit kartu. Ima i gdje su mjesta ograničena, pa se prvo moraš prijavit. A neki uvijek iskoče sa "last minute" aranžmanima.

Probao sam na nekoliko načina isprovocirati Internet populaciju da vidim kako stvari stoje, ali naguzio sam uglavnom krive. Na kraju sam pristao na najsleezy varijantu, a to je da se preko veze ubacim na neku listu gdje je bio ograničen ulaz. Imam tipa koji poznaje tipa. Sve ide preko Shark girl.

Dvostruki život

Iako o tome ne pričam često javno, ja kao i mnogi drugi, imam dvostruki život. Zapravo trostruki ili četverostruki, ali o tome još manje javno pričam. Govorim o onom glazbenom životu. Valjda. Tako sam i u petak bio rastrgan između Pozitivnog koncerta gdje su Editorsi, nastupa Bad Copy u Vintageu, te After Isolationa u Medici.

To su mi, u ovom slučaju, dvije različite ekipe, te sve tri kombinacije po pitanju proračuna. Prvi su otpali Editorsi, Bad Copy je izdržao kao kombinacija do pola dvanaest i za kraj je ostao party. Taman. Party je bio i više nego taman. Ne znači to što je taman da je mračan, nego da je onako baš kako treba. Znao sam to već oko dva ujutro kad sam se sjetio Bad Copy-a i gotovo da sam ga čuo kako kaže - Esi mi dobar? Skoro da sam mu rekao - Nemam ti kad, ali sam samo nastavio plesati. Razgovor sa imaginarnim sugovornikom na tom mjestu čak ni ne bi djelovao čudno.

Pola sata

Pogledao sam desno od sebe i skužio da do mene pleše cura, kratko su nam se sreli pogledi i bez riječi smo nastavili svatko u svom filmu. Znam je vidjeti na mjestima gdje izlazim. Često završimo u istoj zoni plesanja. Vidio sam tamo još dosta poznatih, al sad ne pišem o tom partiju, pa prije nego završim tu temu samo ću reć još ovo - To je jedan od onih partija o kojima kad kasnije pričaš, naglašeno izgovoriš član "The".

E, da, još i tih pola sata. Išao sam u WC, a što drugo, nego pišat. Čekam red, eto lika.

Gleda na sat, gleda u mobitel, pita mene koliko je sati. Ja mu kažem. On opet gleda na sat. Vidim, nešto je uznemiren. U ruci mu piva. Pitam ga što je uznemiren. Ne može nikako skužit gdje je bio zadnjih pola sata. Ma nije bitno, govorim ja. Bio si negdje. To je dio priče. Što sad ima veze gdje. Ideš dalje i that's the point. On je mene uzeo jako za ozbiljno. Poslije se vratio, pružio mi ruku i zahvalio. Nema na čemu. I drugi put. Opet ću ić na te partije. Šarolika se ekipa tamo okupila. Svi su, na neki način, nadahnuće.

Pero Fullhouse, Fred Everything, Razija Mujanović

Koji kurac sad Pero Fullhouse, mislite si vi. Pero je tu da vam napravim usporedbu sa Fred Everythingom. Mislite sa sam puko, jer jedan s drugim nemaju nikakve poveznice. Barem mislim da nemaju, Pero nije nikad radio party sa Fredom. Nisam doduše provjerio, dobit ću po pički ako je ovo krivo. Ali, poveznica ipak postoji.

Pero je dobio nadimak Fullhouse jer je na njegovim partijima uvijek bila puna kuća. Fred Everything je dobio nadimak Everything jer je na svojim partijima uvijek puštao svašta. Techno, house, drum and bass, you name it.

Raza je nadimak dobila kao skraćenicu od svog imena Razija. Raza je bila u prvoj petorki Olimpijskih igara u Seoulu 1988. godine. Koliko je poznato, u životu nije imala veze sa elektroničkom glazbom. To je otprilike sve što ćete od mene dobiti po pitanju sporta u ovom, kao i u slijedećih deset tekstova.

Frederico Todos

To je jedan od aliasa francusko-kanadskog DJ-a i producenta Frédérica Blaisa, najpoznatijeg pod imenom, a jasno vam je, Fred Everything. Fred je faca jer se proslavio i jer je everything, pa automatski ima i više pobornika. On nije sad neki lik koji je bio tu prije nego je izumljen kotač. On je došao devedesetih kad su neki naši DJ-i već imali razne titule. Direktor je, na primjer, jedna od tih titula.


Fred se proslavio svojim remixevima, plodonosnom produkcijom, a na glasu je i kao izvrstan DJ. Mislim da je ovo prvi put da nastupa u Zagrebu.

x

Sigurno ste u posljednje vrijeme skužili mali "x" u nazivima evenata. On za razliku od svog suparnika "vs." sugerira simbiozu naspram sukobljavanja, ili rivalizma, što ovaj potonji češće označava. Nisam siguran da li je taj trend postojao prije nekoliko godina. Kako god, ja ga nisam percipirao do nedavno.

Ustvari x je moćniji od &. On je "times by", neke vrste multiplikator. Ovaj event je združeni event između dva tima. S jedne strane forty FIFTY, koji je do nedavno bio forty:love, te s druge strane Imogen. Ove prve čine Jogarde & Felver, a ove druge Antonio Zuza & Ilija Rudman.

Ako je suditi po navedenom, event kojeg organizira ovaj timski dvojac mogao bi biti dvostruko uzbudljiv, uzbudljiv na kvadrat ili uzbudljiv u pičku materinu. Mislim da je bilo pomalo od ovog prvog, malo više od drugog, a moglo se u zraku omirisati da ima i treće. Skala je logaritamska, a koljeno krivulje je strmo i nalazi se pri samom kraju.

Misli razvratno, troši racionalno

Ajmo mi doć prije ponoći, pa ćemo platit ulaz po 50 kn. Kak si to mislil kad si se dogovoril sa Heidi da ćemo k njoj doć u pol dvanaest? A da recimo prođemo pored kluba prije, kupimo karte, izađemo, pa se vratimo. Ok, to je bila samo ideja. Racionalno razmišljanje o razvratnom.

Tri tekile i sat i pol kasnije već smo bili u Mastersu. Koji ima garderobu. I to je super i praktično je i pohvalno i sve nešto u superlativima. Meni fali kopanje po tuđim stvarima ujutro, te traženje kaj je čije. Jednom je jedna cura tako kopala po stalaži ispod pulta u Funku, pa je zatrpanog u jaknama napipala nekog lika. To je bio filmski vrisak. Napipala mu je točno glavu. Onu iznad vrata. Razmišljam kakav bi bio onaj drugi vrisak.

Da zadržim barem malo hard core dostojanstva, ja sam u garderobi ostavio samo dio stvari. Jednu sam majicu, čisto kao statement, zavezao oko jedne od štangi.

Antonio Zuza & Jogarde

Nekak mi se čini da je kad smo došli ovaj prvi vozio, pa onda ovaj drugi, ali možda su se i miješali. Nisam se pozicionirao u zoni optičke vidljivosti, pa nisam na to ni previše obraćao pažnju.

Lijep i ugodan izbor housea sa primjesom disca za warm up. Za mene, nakon večeri prije malo prenježno, ali pred kraj ipak nešto više prema Detroit soundu, kao npr. Scott Grooves. Svakako plesno, zabavno i veselo. Bilo je tu još štošta, ali bilo je i puno poznatih i svi bi nešto pričali. A ja bi samo da ne pričam puno. Valjda takav dan.

Fred Everything

Fred je počeo negdje iza dva sata. Pa sve do negdje iza šest. Može bit da i meni fali po kojih pola sata kao i liku iz WC-a. Al ja to ne znam. Jel mi fali ili ne? Otpočetka je krenuo sa vrlo cachy, plesnim i atmosferično veselim deep houseom.

Klub se dotad već prilično napunio. Meni kao posjetitelju taman. Gužva je upravo tolika da se nakupljena energija lako i eksplozivno oslobađa. Da nas je više, bila bi prevelika. Gužva, ne energija, energija ovdje ne može bit prevelika.


Nakon sat vremena njegovog seta uhvatio sam sebe u iznenađenju. Realno, ovih dana i nisam baš u tom nekom, nazvat ću ga soft deep houseu, danceu. Više sam za malo žešće. Pomislio sam kako bi ovo bio pravi provod za Marka i Sixtija. To je totalno njihov đir. Ali i meni je dobro.

Nakon dva sata sam ja počeo pričat. Jebote, pa ovaj Fred je bolji nego sam mislio. Sve dosad je napravio bez greške. Baš je veselo. Gomila je čagala. Sad već uočavam da nas ima preko nekoliko koji smo samo preselili sa sinoćnjeg floora na ovaj. Pogledam udesno, a tu je cura od sinoć. Ne poznamo se, ali osjećaj zajedništva je prisutan.

Gužva mi je tamo ispred pulta, a još me i dvojica likova jebu u zdrav mozak, odnosno leđnu moždinu i guraju me s predumišljajem. Popijem vodku da postanem agresivniji. Ne pomaže. Odem iza ćoška. Fred niže uspješnice.

Nakon tri sata kužim da lik dosad nije imao ni jednu taktičku grešku. Svi plešu i cijeli se Masters njiše u njegovom veselom ritmu. Rekao sam tamo, a ponavljam i sad. To uopće nije neka super prejebena mjuza. To su stvari relativno dostupne, poznate ili znane. Ne odlazi on u nepoznato. Ali to što niže i slaže, radi savršeno i stvara veseli i plesni, pravi klubski ugođaj.

Ne gubi energiju ni u jednom miksu. Nema tu nikakvih posebnih egzibicija, niti se u miksevima primjećuje neka posebna osobnost, osim što je sve odlično upareno, fluidno, u tonalitetu, izjednačeno u levelima, skroz školski. Odlična atmosfera.

Tu je i ekipa sa prošlotjednog partija o kojem nisam pisao, ali oni su mi definitivno iznenađenje ove subote. I veselje. Fred svira Jimpstera, Sterling Void, Kerri Chandlera, Fatboy Slima, Marc De Pulsea, Rey & Kjavika, Bawrut, Osunladea, Andre Lodemanna. Sve redom odlično. Inače bi bitchao protiv toliko poznatih stvari odjednom, ali on to slaže tako skladno i neopterećujuće sa ogromnom dozom pozitive i čini se da pri tom i sam jako uživa.

Apsolutni highlight publika doživljava na "Peggy Gou - It Makes You Forget (Itgehane)", rekao bih u I:Cube remixu.

Apsolutni highlight ja doživljavam na "Agoria feat. Scalde - Singing". Čekam drugi dio pjesme. Da li će pustiti vrhunac psihodelije do kraja. Neće, blenda nešto preko toga i ublažava posljedice. Nisam najsretniji zbog toga. Ta pjesma ima svoju kulminaciju u srazu zvukova i glasova na sličan način kao i "Mathias Schober - The Set Of Rules". Nikad ne bi trebalo puštati te dvije i druge slične pjesme i rezati prije tih dionica ili tijekom istih. Napravim i ja to nekad. Uglavnom ne u miksu koji snimm, nego pred publikom.

Nađeš se u jednom trenutku nesigurnosti, nemaš jaja, čini ti se da ćeš u tom vrhuncu psihodelije izgubiti publiku, zaboraviš tko stoji ispred tebe i za što su sve sposobni. Poslušajte u miru Singing i The Set Of Rules pa mi recite da li griješim.

Fred je svirao i sat duže od predviđenog i do samog kraja držao istu energiju kao i na samom početku. On je odličan DJ. Radi na provjeren način, pušta provjerenu glazbu, ne istražuje publiku, ne zalazi u neistražene kutke. Zauzvrat pruža odličnu zabavu sa perfektno složenim setom, načelno rečeno, uprosječene glazbe.

U toj "prosječnoj" glazbi on bira najbolja izdanja, kad pušta edite ili remixeve poznatijih klasika, bira decentnije i za moj ukus bolje mixeve. Čini mi se da je sinoć pustio neku obradu "I feel love". Rekao bih da je to više bio remix Bronski Beata nego Donne Summer, ali bio sam u nekoj situaciji taj čas, pa nisam skroz obratio pažnju.

Situacija

Kad čekaš u muškom WC-u da se oslobodi kabina moraš pazit da te vanjska vrata ne opiče po čelu kad netko pokuša ući. Ako ste dvoje u pretprostoru, već je gužva. Kad ste troje, već se ne može kretati. I tako smo tamo nas dvojica, s time da on čeka lijevo za pisoar, a ja za desno. Ulazi još jedan, što rezultira time da je mog partnera već prilično stislo vratima, a ovaj koji ulazi je generalno dezorijentiran i učas mu se ispod ruke provuče curka. Ona posrne, skoro me opizdi po nosu pivskom flašom, ja je pridržim. Ni njoj orijentacija taj čas ne radi, a ni žiroskop također. U taj čas iz kabine izlazi lik, ja koji već dugo čekam guram se u kabinu. Stisnuti smo ko sardine. Jedino kako se možemo kretati je tarnim prijenosom. Rolamo se i okrećemo, šmic, šmuc. Klik.

Zasun na vratima je povučen. Konačno. Ja moram odmah, veli ona. Ja isto moram, al ne moram odmah, kažem ja. Ona podiže WC dasku ispod koje je slomljena vješalica. Tko je i zašto između donje daske i školjke stavio vješalicu ne znam. Možda je i to statement.

Ti se okreni, veli ona meni koji sam se već okrenuo. Na tom dijelu zida nema nikakvih grafita niti naljepnica na pločicama. Držim joj pivu. Ona piša. Dugo. Behave. Razmišljam na koji bi način krenuo u objašnjavanje ove situacije kad bih iznenada morao. Gotova je, obukla se. Ja sam brz. Rastajemo se uz double stacked high five. Siguran sam da ćemo super plesati danas-sutra kad se nađemo zajedno na flooru. Pojma nemam kako ona izgleda.

Profesor M.

Felvera traže. Fred je gotov. Mislim da je Zuza došao za pult. Uočim da mi sa lijeve strane prilazi osoba u svijetlom zimskom kaputu ili jakni. S kapom na glavi. Spustim pogled i maknem se ustranu. Svejedno me u prolazu gurne. Felver je za pultom. Pokušavam mu signalizirati "Nema predaje!". On me ne vidi i ne zna da je došla teta čistačica. Teta me još dva put gurne u prolazu. Dal ona zna da se ja zajebavam na njen račun po Internetima? Ode. Bit će, ima neki drugi posao prije za obavit.


Koji god, taj je posao potrajao. Felver je stavljao neke haus pjesme koje datiraju iz vremena kad je Fred još učio DJ-ati, ali i neke skroz friške. Ziher sam da je jedno novo HEIST izdanje pustio, kao i neki stari Diy Discs. Isfurao je dvosatni set žestoko dobrog, rough zvuka. Jedan od boljih setova. U osam ujutro on zna da je svima već magla u mozgu, pa onda opiči instrumental pred kraj, ti taman da bi zapjevao, al ne možeš. Jer ti je u mozgu magla. I znaš stvar, ali ne možeš se sjetit nikako koja je. I sjetim se u tom trenu. I sad se opet ne mogu sjetit. Nešto mi govori da je bila stvar u stilu "You keep me hangin' on", al totalni blackout imam sad. Iza osam sati Felver završava. Jutro nije tako hladno kao prethodno.

Imao sam kroz noć i svog lika. Otpočetka sam se pravio strancem i općenito kao da sa mnom nešto baš i nije u redu. Nekako sam ga se riješio, ali bio je prilično uporan. Zbrzo sam ga tu na kraju, jer je kasno. Ostajte dobro. Prosinac je stavio pred nas neke izazove. Prvi je da preživimo Last Christmass, Do they know is Christmass time, i All I want for Christmass is my two front teeth.

Pjesma za kraj i Love you all.

The Fairies Break Their Dances - A.E. Housman

The fairies break their dances And leave the printed lawn, And up from India glances The silver sail of dawn.

The candles burn their sockets, The blinds let through the day, The young man feels his pockets And wonders what's to pay.

#FredEverything #AntonioZuza #Felver #Jogarde #fortyFIFTY #Imogen