• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon
Crowd

Blog post

Daniele Baldelli


Kiša je rominjala, činilo se kao da tek počinje padati. Tih nekoliko metara od kluba do parkinga, ja sam razmišljao kako da sad pozovem taksi. Google mi je kao prvog vratio onog jednog koji je uzeo ime kao i funk-soul band iz sedamdesetih. Neću tog, mislio sam, stalno je po medijima, ali nikad zbog nečeg pozitivnog.

Evo, tu je moj taksi, rekao je taj niski lik koji me cijelu noć podsjećao na Al Pacina. Ah, da! - zaključio sam ugledavši bijeli auto sa TAXI oznakom. No no, not this one, that one - rekao je "Pacino" držeći u ruci dvjesto, ili da prostite, dvjesta kuna.

Desno je bio parkiran neki monovolumen za kojeg ja nikad ne bih rekao da je taksi. Vozač nas je čekao. Ispratiti čovjeka do taksija je zapravo značilo kako je netko već pozvao taksi, a mislio sam kako i to moram napraviti. Jedna briga manje. Ah, te male stvari koje život čine.

Taksist je pokazao prstom na "taksimetar" koji to odavno već nije, već je zapravo tablet sa nekom aplikacijom i na iznos od 40 kn koji je zauzimao pola ekrana. Do hotela bi moglo biti još toliko, rekao je. Pola od toga će biti dovoljno, rekao sam Talijanu, pokazujući na njegovih dvjesto kuna. Htio sam mu reći još neke stvari, ali često s Talijanima zapnem kad je Engleski jezik u pitanju. Čak mislim da to nije stereotip kad su u pitanju Talijani, već činjenica. Jednom ću naučiti talijanski.

Ipak, tih nekoliko komplimenata glede njegovog DJ seta Talijan je razumio i sa smješkom se zahvalio. Rukovali smo se, a nervozni taksist je već kretao. Mislim da je i Talijanu već bilo dosta. Nedjeljno jesensko kišno i prohladno jutro, iza njega je cjelonoćni gig, a njemu je već šezdeset i šest. Ne smijem to zaboraviti spomenuti svojim prijateljima kojima je trideset i šest i kojima je cjelonoćna avantura izazov.

Walking in the rain

I've been walking in the rain just to get wet on purpose...

Pjevušio sam vraćajući se polako prema klubu dok je sitno kišilo. Ovih dana u Zagrebu će koncert održati Johnny Marr. As far as I know, možda je to već i bilo. Zapravo se taj čas uopće nisam mogao smisliti da li je Johnny Marr sa Bernard Sumnerom osnovao bend Electronic. Instinkti su mi govorili da jest. To je ono kad si siguran, a pojavi se crv sumnje. Kako god, često pjevušim ovu pjesmu, bez obzira na Smithse, New Order ili Electronic.

I've been trying to impress that more is less and I'm repressed...

Opet u klubu

Ubrzo sam ponovo ušao u zahuktali klub gdje je Profesor M. vrtio neke divlje trackove, a meni se činilo da sam čuo neki od remixeva Naser Bakera nedavno izašlih na Circus Recordings. Otkako je preuzeo pult Od Daniele Baldellija nije spustio visokoenergetske disco/house/rock'n'roll tenzije.

Bio sam na podiju ispred pulta za trajanja cijelog njegovog seta. Činilo mi se kao da on ustvari uopće nema ideju što i kako svirati, nego jednostavno napikava po instinktu. Problem s njim je da i kad napikava, to ispadne bolje nego bi vi i ja i mogli zamisliti, ili složiti.


Felver, forty FIFTY, Masters, Zagreb

Mislim da je puštao i Mind Enterprises - Gemini. Iza projekta Mind Enterprises stoji talijanski DJ i producent Andrea Tirone. Klub se drmao, nitko nije želio posustati. Vratio sam se na floor i osjetio kako me ponovo probada iznad lijevog bedra. Nezagrijan sam početkom večeri napravio jedno od onih glupih istezanja kad sa vozačkog mjesta želiš dohvatiti nešto što je na stražnjoj polici auta i kratak si za tri centimetra. Toliko se možeš istegnuti. Nezagrijan. Yeah, right.

Dva sam dana virozan uglavnom doma preležao i trebao sam biti pažljiviji s naglim pokretima. Ignorirao sam usputne komentare o godinama i oprezu. To su sranja. Događalo mi se to i s dvadeset. To da se nezagrijan istegnem. Uostalom, vidio sam tu na flooru maloprije i jednu curu, znatno mlađu od mene, koja pokazuje iste simptome kao i ja. Čini mi se, upravo sa lijevim bokom. You're not alone...

Felver je zatvorio Masters negdje oko osam sati ujutro. Bez velike pompe. Ide stvar. Otpadne synth. Ide stvar. Otpadne bassline. Ide stvar. Otpadne hi-hat. Ide stvar. Otpadnu tom-tomovi. Ide stvar. Ostane samo beat. Ode beat.

Cosmic Temple

Cijela ova večer je izrazito talijanska. Možda se to na prvi pogled ne čini takvim, jer line up ovog forty FIFTY-ja čine Dave Mothersole (UK), Daniele Baldelli (ITA) i domaćini Jogarde & Felver (HR). Ipak, vidjet ćete koliko je tu Italije.

Daniele Baldelli svoj je cosmic-balearic-funky-tribal-rock-disco set priveo kraju s nekim disco editom koji tek daje naznake da se iza njega krije "Sympathy for the devil" Rolling Stonesa.

Pleased to meet you, hope you guess my name.

Kao da je nakon svog, nevjerojatno energetičnog DJ seta želio zagrebačkoj publici poručiti:

Please allow me to introduce myself, I'm a man of wealth and taste. I've been around for a long, long year, stole many a man's soul to waste.

Negdje u tom finalnom dijelu seta pustio je i moj highlight večeri, All Along The Watchtower. Ne sjećam se baš, ali kao da je netko remixirao Barbaru Keith. Tako je zvučalo. Ali ova je večer bila, da se tako izrazim, izrazito na rubu i na trenutke kao divlja mačka. Sa izbačenim kandžama.


Daniele Baldelli, forty FIFTY, Masters, Zagreb

Daniele Baldelli talijanska je DJ legenda, a počeo je s tim poslom prije nego sam se ja rodio. Ja o njemu gotovo da nisam ništa znao do prije nekoliko mjeseci kad mi je prijatelj poslao njegov album "Cosmic temple". Dotad sam ga smatrao samo DJ-em, koji je uz to i legenda. A legende su često urbani mit.

U ovom slučaju, mit je lažan. Daniele Baldelli prezentirao se zagrebačkoj publici u formi koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Zaboravite elektronsku glazbu na kakvu ste danas navikli. Zaboravite house i techno.

Cosmic Disco

Ovo je istinsko disco iskustvo. Disco koji zvuči moderno, a u kojem se cijelo vrijeme osjeća jaka energija. U sebi gotovo uvijek ima funky groove. Često ima potpis Italo disca. Na trenutke se u njemu osjeća njemački novi val iz osamdesetih. Standardni sastojak mu je klasični rock and roll.

Ambijentom oponaša balearic i nu-disco forme, te vlastitu, autohtonu, cosmic disco atmosferu. Ne dozvoljava vam da stanete s plesom. Nema u sebi breakove ili čudne promjene ritma. Precizan i snažan.

Ponekad vas iznenadi nekom svojom cinematic formom. Kad je krenuo s jednom stvari čija melodija neodoljivo podsjeća na produkciju Ennia Morriconea koju je radio za filmove Sergia Leonea, prva misao bila mi je - Hej, kad ovo rade Red Axes to zvuči kao odlična zajebancija. Kad ovo radi Daniele Baldelli, to je jebeni juicy stuff. Osjećaš se kao da jašeš prerijom. U kojoj je instaliran soundsystem.

Tribal, Funk, R&B

Baldelli u set ubacuje disco klasike koji nisu isfurani, pa ih niti ne uočavaš na prvu. Jedan takav primjer je "Sultana - Titanic" u Nicky Siano remixu. Nicky Siano bio je rezident u legendarnom Studiju 54, ali i u njujorškom The Gallery-u. Čini mi se da je u tom, tribalističnom, dijelu seta bilo i Manu Dibanga - Soul Makossa.

Siguran sam da sam čuo Talking Heads - I Zimbra. Stvar su napravili Brian Eno i David Byrne, a iz vremena je kad se Byrne dobrano inspirirao afričkom glazbom. Vjerojatno u nekom remixu ili editu.


forty FIFTY, Masters, Zagreb

Taj cijeli tribalistični dio talijanske disko priče Daniele Baldelli započeo je sa suzačetnikom Cosmic disco zvuka, svojim sunarodnjakom, DJ-em i producentom poznatim kao T.B.C. - a to je Claudio Tosi Brandi. Poslušajte njihov EP "Cosmic Roots". Ako vam je više do afro zvuka, poslušajte i odličnog talijana DJ-a Beppea Lodu.

Zatim "Funky Nassau - Ray Munnings" u tko zna kojem remixu. Siguran sam da sam tu stvar čuo, jer sam je vizualizirao uz vinil ploču.

Kako to, kako to, kako to

Da bi uopće mogao napisati nešto faktografski smisleno imam neki svoj model mentalnih mapa. Neku situaciju nastojim fotografski upamtiti i letimično bacim pogled na sat kako bih je kasnije lakše smjestio u prostor-vrijeme. Funky Nassau sam upamtio uz Motown Records.


Funky Nassau

Na koncu uopće nije riječ o Motown Records, već o Moton Records, na koncu na mojoj ploči uopće nije Ray Munnings, već tko zna tko, ali asocijacija i mentalni zapis pomognu da se sjetim stvari i momenta.

Primavera

Zagazili smo duboko u jesen, pa da se barem malo vratimo nazad u proljeće. Otud podnaslov. Ali ima i još nešto. Ne pjeva li Pino Daniele - Primavera? To mi je u mentalnoj mapi. A zapravo je zajeb.

Tullio De Piscopo je talijanski bubnjar i pjevač koji je osamdesetih imao veliki hit "Stop Bajon". U toj stvari refren sadrži riječi "Primavera, Primavera". Uvijek kad čujem tu stvar mislim da pjeva Pino Daniele. Daniele, ali Baldelli je sinoć pustio i tu stvar.

Jestofunk