Tornado Wallace, Kozmodrum, Nick & Pepi, Felver


Moja draga susjeda ima vrt na selu. Kad god nekaj dobro rodi, ona radosno podijeli. Ovih dana rodili su krastavci. Veliki i debeli, ali nisu gorki. Meni su krastavci super na salatu i na ćušpajz. Okej su mi i s vrhnjem, to smatram pomodarskim, ali pojedem. Nije mi neko ludilo, ali se dobro podriguje.

Nogomet i krastavci

Nogomet je totalni mainstream. Nogomet je kao majoneza. Svi vole nogomet, kao što i svi vole majonezu. Bio sam ziher da je ovo s majonezom iz Seinfelda ili Pulp Fictiona i petnaest minuta sam tražio, ali nisam našao referencu. Kako god, svi vole majonezu, manje više. It's a fact.

Mene jebe mainstream. I činjenica da nikad nisam prokužio nogomet. U nekom periodu odrastanja, valjda oko četrdesete, sam se prestao praviti da me nogomet zanima, jer u kakvu god raspravu da sam ušao, u startu sam bio osuđen biti gubitnikom. I baka od frendove cure znala je o nogometu više od mene, a prijateljičin sin sipao je podatke kao da je Forest Gump.

I onda su naši pobijedili Engleze. U mojoj su kući dva televizora prenosila utakmicu, a ja sam za to vrijeme puštao techno (zbog psa) i bio sam svjestan rezultata cijelo vrijeme. Već sam prije svojima rekao da ja tekmu gledat neću, ali sva moja vibra je usmjerena ka pobjedi naših, iako ta vibra uopće nema dodira s nogometom, al ima s općenarodnim veseljem. Tak je i bilo.

Onda su naši pobijedili. Puca se, slavi se, puca se. Ja sviram techno i meni isto milo oko srca. Puca se. I sve bi bilo ok da su se, recimo, pijani mladići razdrljenih prsa sjedeći na prozoru automobila vozili gradom i životinjski urlali "Idemo Hrvatska!". Ili dobacivali djevojkama u uskim tajcama, "Mala, moga bi ja tebe ćapit za dupe!". Al ne, tu u mom selu ima njih par koji ga krenu radit trke kad god je neki bitan moment za naciju. Miško ga krene ga turirat tamo negdje oko Siska, pa kad prođe kroz Goricu sa dvjesto na sat, onda da krila onom lokalnom dečku koji sjedi u bircu. Puca se.

Lokalni dečko krene driftat, pa napuni ulicu dimom i smradom spaljene gume. Onda svi jure i u biti razjebu pet tisuća ostalih koji bi inače izašli na cestu i veselili se. Puca se. Ovak se ljudi boje da ne nastradaju. I to me raspizdilo. Moji doma misle da me raspizdio nogomet.

Jedini koji me kuži je moj prika Ljubo, veliki navijač Hajduka. On mi šalje poruke primjenjene mojoj dobi kroz koje mi objašnjava što se događa u nogometu, kao npr. kad ispadne Njemačka. Ja sam njemu poslao selfie dan nakon što smo pobijedili Englesku. Taj sam dan obukao maju sa Union Jack zastavom i napiso - "Uvik kontra". On mi je odgovorio - "Takva sorta".

Sve je to ionako samo punk.


Jučer smo išli u Garden na forty:love. I o tome ću pisati poslije. Kad sam se jutros digo, Rekla mi je da će radit krastavce s vrhnjem. A Mogla bi i na ćušpajz, velim ja. I onda je Ona nekaj rekla i ja sam nekaj reko. I začas smo se našli u situaciji. S krastavcima. A onda je krenulo i s nogometom.

Situacija je ono kad nije svađa, jer se nitko ne svadi, al svi imaju neki žalac, pa ciljaju da piknu onog drugog, sve je ok, al svatko je napižđen na onog drugog. Kajaznam, uspijeli smo to riješiti do ručka. Kao odrasli ljudi. Uz pomoć starije tinejdžerke. Koja u tim situacijama ima uvijek nekaj pametno za reć. A inače šuti.

Sad smo si ok, čekamo utakmicu. Ja ću slušati techno i procjenjivati šanse i rezultate analizirajući zvukove i pucnjeve iz susjedstva. I pisat ću ovaj tekst do kraja. Vibru sam već usmjerio prema pobjedi naših. Nemam navijačku majicu, ali imam jednu crvenu "Pan", pa si mislim da je to skroz ok. Ipak je to piva, a piva ide uz nogomet. Barem tako tvrde. Vani se već puca.

Tornado Wallace

Ima nekoliko mjeseci ili više da sam na jednom, tada friškom, izdanju uočio ovo ime. Ako pregledavaš nova izdanja nekaj te mora privući da klikneš i poslušaš. Jednostavno ne možeš sve redom. Kad se netko zove "Tornado Wallace", to je definitino mamac na koji ćeš kliknut. Tako sam i ja kliknuo. Ok mi je zvučao njegov debitantski album "Lonely Planet", a pročitao sam da je lik Australac. Iz Australije redovito dolaze zanimljivi igrači. Gle, ovaj i DJ-a. Na prvu sam mislio, a pod dojmom albuma, da je to neki đir, a la Rafaele Castiglione. Poslije sam skužio da baš i nije. Ali slični su si malo po fizionomiji.

Poslušao sam neke njegove setove. Joj, kako volim kad je nešto ovako drukčije, nestandardno. Onda su Felver & Jogarde najavili forty:love u Gardenu na kojem će nastupiti Tornado Wallace i Kozmodrum. Jebote, danas toliko toga ima da se i ja nađem nekad u čudu. Naravno, za Kozmodrum nisam dotad nikad čuo, ali iz onoga što sam pročitao bilo je jasno da su zanimljivi. Organska plesna glazba. Oni dakle đeziraju, a sve su to začinili elektronikom. Mora bit dobro. I Australac povrh svega.

Vrtna zabava

Slučajno ili namjerno, The Garden kod mene izaziva asocijaciju na lokal koji ima vrt, odnosno baštu. Nekad prije, dok se jelo u miru, uvijek bismo birali gostionu ili restoran koji ima vrt. I roštilj na drveni ugalj. Moj najdraži je kod Kvatrića, Dva Goluba. U Gardenu još nisam jeo. Jeo ja ili nejeo, u Gardenu sam se već par puta dobro proveo, ali sve je bilo van sezone, pa čari vrta nisam baš okusio. Znam samo da je dolje trešće i zemlja. Smrzavali smo se jednom ove zime u vrtu Gardena.


Nekak sam na ovaj forty krenuo u revijalnom tonu. Ne mogu si pomoć, kad mi je headliner po line upu u 22 h, meni je to kao neka revija. Obično u to vrijeme tek počnem razmišljati idem li van ili ne (ustvari se foliram sam sebi). Ovaj put, vrijedan i marljiv, bio sam tamo već prije 22 sata. Htio sam barem pola sata Kozmodruma, tak da mogu okolo pričat da sam ih slušal.

Srećom, kozmičke sile su sve pošemerile, pa drugi dio koncerta Kozmodruma nije još ni počeo, a glazbu je za to vrijeme puštao Pepi. Nisam vidio Nicka, pa se to valjda ne računa kao Nick & Pepi. Kozmodrum su imali i prvi koncert, još u predvečerje. Taj sam propustio. Enivej, Pepi je puštao vrlo eklektičnu glazbu. To znači da nemam pojma kakvu je mjuzu puštao, al bila je dobra. Prepoznao sam Steve Cobbya.

Još popodne me krenuo pilit zub. Šestica, desno gore. Odlučio sam to pobijediti dobrom voljom, tabletama i alkoholom. Srećom, kad smo došli, u Gardenu su svi bili u vrtu a sjedeća retro garnitura je bila unutra, tik uz vrata, slobodna. Fino sam se uvalio i eskivirao plesanje prva dva sata, dok me zub pilio u mozak.

Kozmodrum

Ispalo je da je to idealno za prepustit se zvukovima koncerta Kozmodruma. Uvukli su me u svoje muziciranje koje strukturalno nije ništa različito od toga da sviraju jazz, jer oni to cijelo vrijeme i rade. Zvukove su pak uklopili u light elektroniku. I rade to odlično. Stvaraju momente, lift-upove, solo dionice kojima ih upotpunjuju. Zaista osvježavajuće i nešto što se nema često prilike vidjeti i čuti u okviru plesne klubske večeri.


Super je ta pozicija kraj ulaza, jer snimiš sve koji su došli. Kad tad će proći prema šanku ili prema zahodu. Nije to sad da gledam samo dupeta koja prolaze. Fakat me veseli vidit poznata lica, a sinoć ih je bilo u izobilju, što je garantiralo dobru zabavu.

Breaking! Tekma. Izjednačili smo. Jedan jedan. Sad ćemo ih dotuć. Hr-vat-ska !!! Usput, da je danas Zločeste djece, siguran sam da bi se raspravljalo o tome da li je autogol legitiman poen za suprotnu stranu, ili ga se treba tretirati kao i svaki drugi gol, odnosno da poen treba dobiti ona strana koja je dala gol. Šta ima veze u koju stranu. Znam da bi se Idrizi složio?

Srećom pa sam prije kraja koncerta Kozmodruma pogodio idealan omjer diklo-nečega i Absolut-nečega, što mi je umrtvilo one neke živčane završetke preko kojih ide struja kad te boli, pa sam se tako savršeno utupljenog lica otputio na floor. Onda sam se brzo vratio sjesti i još malo Absolutno promatrati svijet oko sebe. Rijetko se odvažim prepustiti kombinaciji legalne farmacije i žestokih pića. Zub!

Sviđa mi se taj pristup koji imaju Kozmodrum, a i raspao se moj Stereotip o revijalnoj večeri, jer ekipa je već za Kozmodruma bila Absolutno vesela i zavidno brojna.

Tornado Wallace i pod od tikovine

Već sam počeo pisat o Wallaceu, ali sad je on sjeo stavljat ploče. Zapravo, nije sjeo, stajao je cijelo vrijeme. Ne sjede DJ-i, osim kad su na radiju. A i onda nekad stoje. A kad stoje, onda moraju imat čvrsto tlo pod nogama. Da bi mogli sigurno upravljat konzolom i nogom udarat ritam. I da ne dižu prašinu i ne naprave glib ako stoje u nekoj zemlji.

Ja znam da bi ja volio imat pod od tikovine i biti bos. Tako bi mi se najbolje otvorila čakra koja je zadužena za ritam i svi bi plesali ko ludi. Tamo u Gardenu je meki pod. Zemljani. Meni se to ne sviđa. Mislim da ni njima. Svejedno, to se nije moglo primijetiti u nastupima DJ-a. Ritma nije falilo.

Breaking! Tekma. Dva jedan za njih. Penal. Vode, a nisu dali gol iz igre. I mene to ljuti. Lopta mu je dotakla ruku. Tako prenosi naš komentator. Pobijedit ćemo.


Kako samo smiono taj Australac, koji živi u Berlinu, bira ploče. Mislim da je prva koju sam spotao bila stara stvar Danny Tenaglie izdana pod aliasom "Code 718" - Equinox. Može bit da je pustio i Henrik Schwartzov ili Dixonov remix sa Innervisionsa. Teško mi je to sad reć. Stavljam svojih pedeset centi na original. Stvar je karakteristična po vokalnom sampleu u kojem ženski glas izgovara "I floated on a cloud."

Slave to the Rhytm

Šesta stvar na albumu "Grace Jones - Slave to the Rhytm" je "The Crossing, ooh the action". Stvar počinje interviewom i dijalogom:

Paul Morley: "What did you want to be when you were seventeen?" Grace Jones: "Not bored." Paul Morley: "And what was the first thing you did to alter that situation of being bored?" Grace Jones: "I floated on a cloud."

Otud i dolazi sample za ovu stvar. Usput, ako već dugo niste, ili nikad niste, preslušajte album Slave to the Rhytm. Navedena stvar je izvrstan komad. Rekao bih da je Tornado Wallace puštao još neka Strictly Rhytm izdanja, svakako je bilo nekoliko house klasika u njegovom setu.

Wallace pušta dosta italo disca kroz neke njegove otmjenije forme, npr. International Music System, koji su zvukom bliski Alexander Robotnicku. Pa onda neki stari Balearic trance, kao što su Nalin & Kane. Pustio je i remix svoje stvari "Today" za kojeg je zaslužan I:Cube. Alias je to iza kojeg stoji francuski producent Nicholas Chaix koji je svojedobno remixirao Daft Punk, a poznat je po svojim trip-hop i downtempo remixevima.


Tornado Wallace je pravi tornado kad je riječ o miješanju stilova. House, disco, electro, soul, italo, balearic, latino, oriental, dance. Sve to radi izuzetno dinamično. Ponekad sa nevjerojatnim cut-mixevima s kojima vas načas ostavi u čudu, ali brzo hvatate ritam. On ide i ne staje. Miješa novo i staro. Pustio je i jednu stvar sa domaćim vokalnim sampleom. Nešto slično sam jednom pronašao među izdanjima Bahnsteig 23 labela, čini mi se. Ne uspijevam je sad pronaći. Neki "Ponoćni ekspres". Volio bih znati koju je to stvar on pustio.

U jeku večeri je pustio "Falling Up" Thea Parisha, u već legendarnom Carl Craigovom remixu. Ta je, kao i svaka stvar Thea Parisha, zajebana za miksanje. Nisam siguran kako je tako dugo uspio držati izlazni "loop" i umiksavati slijedeću stvar, kad je puštao s ploča.

On je fantastično neopterećen miješanjem različitih žanrova. Radi to bez ikakvih predrasuda, vrlo samouvjereno. Svaka ploča koju pusti ima nešto posebno u sebi. Sve su to probrane stvari. Način na koji pristupa puštanju glazbe može se usporediti s onim Ilije Rudmana. Tornado Wallace nas nije puštao da stanemo. Odsvirao je maestralan set koji je izvrsno legao u vruću noć pod zvijezdama u Gardenu.

Zvijezde se nisu vidjele jer je bilo oblačno i s puno reflektora u boji. Ali bile su na nebu, vjerujte mi.

Hubert Tubbs

Tubbs je jedan od vokalista izvrsnog američkog soul, funk i r&b banda "Tower of Power". Bio sam se već prilično, da ne kažem dikloabsolutno neutralizirao, kad su se začuli tipični deep house zvukovi. Nakon ženskog ušao je muški soul vokal:

Keeping me in your world

that turned me into love

Jel to bio James, pita me netko sa strane. A, ovaj, ne, nije. Brown, jel to James Brown? Nije, kažem ja, to je jedan poznati... Čekaj, ovo Felver pušta, vidiš da je drukčiji sound. Ne mogu se sad sjetit lika koji ovo pjeva.

Ako je Tornado Wallace maestralno završio, onda je Profesor M. maestralno počeo. Neću pogriješit ako kažem da je otvorio sa "Stereotyp - Keepin me", u Fauna Flash remixu. Naravno, on zna više od mene, pa uvijek može bit da to nije bio Fauna Flash, nego neki drugi remix. Listen, you'll get the picture.


Umjesto da vam opisujem kakav set je odsvirao Felver, evo jedne anegdote iz Funka od prije nekoliko tjedana. Svira Felver allnight i do mene su dvije vesele curke, vrlo otvorenih plesnih pokreta. Rane dvadesete. Osim naše neverbalne komunikacije, njih dvije komuniciraju i verbalno.

Jednoj od njih popuste gumice na neurotransmiterima, procuri joj serotonin i ona će epski svojoj prijateljici: "Jeben mi je mali. Mali mi je prejeben!" Mali! Ja dignem ruke kao Mišo Kovač i upijem svaki magični trenutak povijesti.

Svirao je Felver prilično jako, ali i jazzerski ispočetka. Bila je jedna stvar sa dugim solažama Fender Rhodesa. Na kraju neka verzija Bella Ciao, al nije onaj Leo Mas & Fabrice remix. Barem se meni čini da nije. I on je to maestralno završio. Potrošio me skroz. Već je prošlo četiri ujutro kad je bio gotov.

Noir

Meni je super što u Gardenu jedan dio publike čine djevojke, cure, majke, žene, momci, muževi, muškarci koji isfuraju jednu stilsku eleganciju, koja je baš posebna, nesvakidašnja. Savršeno se stope s onima alternativnog stila, ili s nama konfekcijski uprosječenima. I tamo uvijek prodiše neka zajednička vibra između generacijski, stilski i afirmativno različitih osoba. To je veliki boost za ponovo otić u Garden. Bude i koji kreten tu i tamo. Za ravnotežu.


I sinoć isto tako, puno poznatih i veselih lica, odlična ekipa i dobra zabava. Tornado Wallace, da - opet i ponovo, kad god da bude prilika. Isto vrijedi i za Kozmodrum. Odličan potez domaćina da, za ovaj tehnički zahtjevniji koncert i DJ performance u ovo vruće ljetno vrijeme, forty:love presele u potpuno adekvatan prostor The Garden Brewerya.

S., ja nisam siguran jel mi stalno iznova razgovaramo kad se sretnemo i jesi li to ti, a nikad te to ne pitam i nikad se ne upoznamo.

Tekma je gotova. Nismo dobili rezultat, ali sve ostalo jesmo. Love you all.

Za kraj jedan haiku iz pera Mark Spencera.

Victory

If you risk defeat And conquer your fears and doubts, Victory is won.

#TornadoWallace #Kozmodrum #fortylove #Felver #NickPepi #thegardenbrewery

Blog post