Perel


Von hier, sieht alles ganz anders aus.

Von hier, möchte ich nicht fort.

Odavde se sve drugačijim vidi, odavde otići ne želim. Tako bi u slobodnom prijevodu izgledala ova dva stiha, izvorno napisana na njemačkom jeziku. Stihovi su to kojima počinje pjesma "Die Dimension" njemačke glazbenice i DJ-ke Perel.

forty:love:505

Svi znate za Kraševe bombone "505 sa crtom". Ugledavši najavu za forty:love ovaj put sam odmah znao da se te brojke odnose na datum, a ne primjerice na "505 sa crtom". Istovremeno se sve što sam u tom času znao o gošći moglo svrstati u jednu kratku frazu - Ona je kao bombončić. Zanimljivo je da se pravi "505 sa crtom" proizvode u Krašu, a ta je tvornica prva kuća do Mastersa. Doslovno.

Taj niz međusobno povezanih činjenica oko ovog nastupa sigurno je znak kako je "sila uz ovog jaka". Kad se sve to poveže i izmješa, garant će ispast na dobro. Gošća. Klubska večer. Bomboni. Sa crtom. Peti petoga. Još se neki kurac dogodio na taj datum, al ne mogu se sad sjetit točno.

Sa frendicom i kužericom dogovorio sam se da se nađemo negdje u zoni filozofskog poslije pola dvanaest. Kad smo stigli tamo, moja krene sa pitanjima. Gdje ste se točno dogovorili? Pa tu negdje, sad se okrenemo na Savskoj i vozimo polako, pa ćemo je vidit. A kad ste se dogovorili? Pola dvanaest, dvanaest. Nakon dva kruga morao sam se složiti da dogovor baš i nije neki. Frendicu nisam mogao nazvati, jer je par dana prije izgubila mobitel.

Al dobro, ima ona tu neku žensku pamet, zakačila se negdje na Messenger i precizirali smo dogovor. Tražili smo se manje od sat vremena. Usput ćemo pokupit i naš drugi večerašnji dogovor. Kod nje je uvijek zanimljiv izbor prozirnih pića. Ovaj put imala je i vlastiti prvijenac - liker od marelice. Zaključio sam da mi prozirni derivati bolje odgovaraju. Nismo puno popili.

Ubrzo sam počeo biti paničar. Obično prepustim tu ulogu nekom drugom, ovaj put nismo smjeli riskirati. Mogli bi zakasnit ako nastavimo ovim tempom. Jedna putna i evo nas put Mastersa.

Milostiva Perla ili Milosna Bisernica

Pravim imenom Annegret Fiedler, Perel se rodila istočno od rijeke Elbe u njemačkoj pokrajini Saxony, gdje je od ranog djetinjstva stalno nešto petljala sa glazbom. Prvi uzor bila joj je Annie Lennox iz grupe Eurythmics.

Kasnije je odselila u veći grad (Halle), kako bi tamo završila fakultet. Istovremeno se i dalje bavila glazbom, svirala razne instrumente u raznim bendovima, sve na relaciji post-punk, electro-pop.

Annegret zvuči prilično hladno. Tako doživljavamo ta sjevernjačka imena. To je zapravo spoj dva imena. Anne, koja dolazi od hebrejske Hannah, što znači "grace", ili hrvatskim jezikom - milost, te Margarethe, koja dolazi od grčkog "margarites", što znači "pearl", odnosno perla ili biser. Njeno umjetničko ime "Perel" je anagram ovog potonjeg. Ne zvuči više tako hladno, zar ne?

Cure vole ovakve jednostavne, ali profinjene poveznice koje daju smisao. Ne mogu, a ovdje se ne spomenuti Sunčice, Ms. Sunshine ili Insolate. Kod nje je sve povezano u suncu. Kod muškaraca je drugačije. Nije toliko maštovito i često je smisao dokučiv samo vlasniku alter-ega.


@ 'sters

Dolazimo prije dva sata. Dolje ispred malog 'stersa susrećemo Jogardea. Ne radiš? Ne radim, profesor M sad radi. Kako to da se sad već drugi put u kratko vrijeme mijenjate za smjene? On bi rado danas bio prvi, reče Jogarde. Nasmijao sam se svojim mislima. Mislio sam da znam zašto uzima prvu šihtu, iako je on oduvijek najbolji igrač za zadnju šihtu. Vidjet ćemo jesam li u pravu.

Felverovog smo seta čuli nešto malo pred kraj, dovoljno da si postavim i preko nekoliko pitanja. Gdje on to sve pronađe? Bio je odličan.

Perel

Nakon Felvera došla je Perel. Krenula je čvrsto, jako, utegnuto, detroitski. I tako nastavila sve do kraja. Izgubio sam se u vremenima od/do, ali njen je nastup trajao između dva do tri sata.

Za miks pultom je bio postavljen mikrofon. Perel će izvoditi svoj hibridni DJ set.

To znači da će glazbu puštati sa playera, kako tuđu produkciju, tako i vlastitu. Neke vlastite skladbe u kojima je i njen vokal ona će pustiti sa finalne snimke, dakle zajedno sa vokalom, dok će u nekima izvoditi live vokal. Valjda.

Ne znam ima li u klubu neki feedback destroyer, ali onaj zvučnik gore iznad DJ-a činio mi se kao neprijatelj mikrofonu ispod. Samo sam se bojao mikrofonije. Iako, ljudi koji ovo organiziraju nisu amateri. Pogledao sam neke youtube snimke i nakon svega mi se čini kao da je Perel u Mastersu bila malo suzdržanija po pitanju korištenja mikrofona u odnosu na snimke koje sam pogledao na netu. Međutim, mi niti ne možemo znati kako i u kojoj mjeri ona to dozira. Ovisi li to o njenom filmu ili o vibri koju osjeti kod publike. Ona je kreativna, ne vjerujem da šablonizira. Osobno bih volio da su dijelovi sa njenim live vokalom bili istaknutiji, na način da je ne moram pogledati da bih zaključio koristi li ona mikrofon ili vokal ide sa snimke.

S druge strane, možda je to upravo ono što je ona htjela postići. S treće strane, možda će mi sad netko reći - što je tebi, pa ona je sve svoje vokale napravila live, to što si ti čuo neke druge pjesme na njemačkom to su ti neki drugi izvođači. That's exactly my point - volio bih da je ona makar glasnija od ostatka. But, that's just me.

Perel svoju produkciju bazira na kombinaciji techna, housea i synth popa. Krenula je sa setom vrlo odrješito. Vrlo brzo po početku svog seta zasvirala je svoju stvar sa albuma koji je izašao neki dan. Lako je prepoznajem po specifičnom nazivu koji je ujedno i dio osnovnog refrena. Stvar se zove "Pastarella al Lemoncello". Uvijek tek u klubu na velikom razglasu shvatim kako stvar zapravo zvuči.


Što je njen set više odmicao, sve je više bilo jasno kako je ovo nešto nevjerojatno. Nije nevjerojatno po pitanju izbora glazbe, već po načinu na koji Perel drži cijelo vrijeme svojevrsni build-up, napetost, dinamiku, pazi na toniku. Ne iznenađuje me kad ubacuje klasike poput Kraftwerka. Mislim da je njih ubacila dvaput.

Iznenadio sam se kod jednog dijela seta kojeg bi najlakše asocirao uz tribal. Taj odmak nisam očekivao i zapravo sam bio oduševljen time što se ona ne drži nekih stereotipnih formi, a kad je krenula neka stvar u kojoj se odjednom promijenio ritam, pa su krenule neke pastirske frule i neko recitiranje, kao npr. "Eci peci pec, gdje je mali zec. Eci, peci, pec, nije više zec", znao sam da to mora biti nešto sa Innervisionsa. BTW, nije to bilo eci peci pec, nego nešto na jeziku koji zvuči poput arapskog, ali zapravo ne znam koji je to jezik.

Innervisions je label od kojeg možete očekivati da će biti onaj koji pomiče granice. Ova stvar mi se čini baš takvom. Preslušao sam danas njihova recentna izdanja i 99% sam siguran da je pustila "Underspreche - From the Exotism to the Future". Usput sam skužio i da su to izbacili na Secret Weapon 10, pa sam dvostruko profitirao. To je odlična kompilacija.

Neke stvari su slučajnost, ali neke i nisu. U Perelinom setu sam čuo i nekoliko stvari koje imam u kolekciji. Panthera Krause - Heppy, te Marvin & Guy - Superior Conjuction. Ljubav je u potpunosti zapečačena kad sam čuo Red Axes. I to neki Red Axes kojeg nisam prije čuo, a opet, stvar zvuči kao da je već znam. Našao sam i to danas. Remixirali su jednu staru stvar sa Yoshitoshi-ja, "Dino Lenny - I feel stereo". Bilo je i Moodymana i Rex the Dog.

Učinak koji ima njen izbor glazbe i stil miksanja su bombastični. Način na koji drma floorom i kako reagira na publiku i publika na nju su izvrsni. Sve je ušaltano, sve se giba u skladu, a ona izvodi stilske figure koje su zaista impresivne.

Isto je bilo i sa završetkom njenog seta. Podigla je publiku u sam vrh, jer, odavde se sve drugačijim vidi, odavde otići ne želim. Prepustila je miks pult Jogardeu i još neko kraće vrijeme ostala u klubu. Za to vrijeme neki su joj prišli sa pohvalama, a ona je djelovala skromno i zahvalno.

Kad sam vidio da u pratnji profesora M. napušta klub, skužio sam da sam krivo procjenio njegov razlog za odabirom opening seta. Mislio sam da želi izbjeći suočavanje sa tetom čistačicom, ali ovaj put je nešto drugo u pitanju. Perel je predragocjena da bi se bilo što prepustilo slučaju, pa tako ni njen odlazak. Svi vi koji ste primijetili jednog bradonju koji neodoljivo podsjeća na Kristijana Molnara, dobro ste primijetili. Bio je tamo. Iako je on imao prilike biti njen domaćin tek večer prije u Beogradu, nije mogao propustiti poslušati je i u Mastersu.

Rekao sam Felveru da je ova cura bolja od dvije trećine DJ-a s kojima je on imao prilike raditi. On je rekao da je omjer i veći. U njenu korist. Mislio sam da je i on taj čas euforičan.

Danas je ponedjeljak. Nisam htio pisati ovaj tekst u nedjelju, jer tada niti sam ne bih bio siguran jesam li previše euforičan ili subjektivno nerealan. Mislim da nisam, a nije bio ni profesor M. Kad se netko posveti tome da sedam godina brusi svoje vještine, te kad nakon onakvog albuma prvijenca priredi ovakav DJ set, onda nema dvojbe.

Perel ima izvrstan osjećaj za sve što radi dok je za miks pultom. Uz to je i inventivno kreativna i nije pitanje dana kad će ona postati jedna od najboljih. Ona je to već danas. Na mojoj ljestvici, ona je uskočila u sam vrh.

Mind the gap, mind the gap

Negdje na putu od WC-a prema DJ pultu ima jedno suženje na prolazu. Dok se onuda guram, redovito se opizdim nogom u podest, onda me to hiti na šank, pri čemu odgurnem bar nekoliko njih i izazovem barem jednu reakciju poput - A gle pijanog idiota, ili nešto u tom stilu. Tako je bilo i ovaj put, zapravo nekoliko puta.

Ali nije bilo minglera. Nije bilo ni onih mišičavaca koji se moraju širiti ramenima i laktovima. Sva neka dobra, cosy, znana ekipa. Ukočenog ili nasmješenog lica, ali rasplesana. Napunjeni pozitivom, zanimljivih plesnih pokreta.

Izlazim iz pisoara, lik stoji ispred umivaonika i pere ruke. Opravši ruke, lagano se nagne pred ogledalom i popravi frizuru. I završno se pogleda u ogledalo, zadovoljan valjda onime što vidi. Pogleda u mene, ja kažem - zbilja si se sredio, stvarno si odigrao sve kao da je tu i ogledalo. Pogleda on opet ispred sebe, vidi da tamo iznad umivaonika nema ogledala, uperi pogled ponovo u mene i kaže - zbilja jesam.

Jogarde i teta

Već po prvoj stvari koju je pustio je bilo jasno da će on nastaviti drmati floor prilično jako. Odmah potom uslijedio je i neki Kraftwerk. Barem mislim da je. Već sam i ja bio u prevelikom zanosu da bih ga pažljivije pratio, ali nije mi promaklo da je pustio jednu meni odličnu stvar - "Men without Hats" u Italo Brutalo Editu. I mega like za "Running up that hill".

Kasnije nas je skroz omađijao, pa smo otprhutali svak u svoje misli. Kroz zastore je počelo prodirati svjetlo. Sunčevo. Netko malo razgrne, a onda opet netko drugi malo zagrne. Međutim, istinu je bilo teško sakriti. Sunce se podiglo već visoko. Ovaj put je teta izbacila rekordno veliku količinu partijanera. Pepi se nije dao nagovoriti da pusti još jednu.

Perel nam je pružila nezaboravan set i privukla je dobru količinu odlične ekipe. Veselim se nekom njenom budućem nastupu. Volio bih da je ova ekipa uvijek u klubu. Ne bi nam bilo dosadno.

Ovim stihovima Perel završava "Die Dimension".

Das Wahre ist, was man erblickt.

Doch trügt der Schein, verblasst das Licht.

Es hofft der Mensch, was er nicht glaubt.

Doch glaubt er es, so hofft er auch.

Love you all.

#Perel #fortylove #Felver #Jogarde

Blog post