Za sav promet zatvorena je...na čvoru...zbog jakog vjetra...snježni nanosi...za kamione i vozila sa prikolicom. Ne preporuča se...bez zimske opreme...lanci.
U utorak mi na Fejsu uleti event. CHRISTallization - Kristijan Molnar allnighter u Crkvi. Valjda sam već prije stisnuo da sam "interested". Zovem Lanu - Znaš što, mislim da bi bio red da u petak idemo u Crkvu. Može, ja još nisam bila - ispali ona ekspresno. Ostatak dana sam razmišljao o tome gdje je zamka.
A onda su pred sam kraj tjedna počeli stizati zabrinuti prijateljski savjeti vezani uz vremenske prilike. Cijenim ja brigu, ali do dobrih se stvari ne dolazi putem koji nema prepreka. Tako je valjda i sa glazbom. Do najboljih stvari dolazi se putem koji je pun prepreka. Odlučio sam ignorirati vremensku prognozu. Već sam tisuću puta prošao tom cestom i osjetio je u svim njenim izdanjima.
Tek je sedam sati
Eto petka. Petkom se u našoj kući uvijek nešto događa. Otvorim vrata od stana i nađem se usred divlje horde tinejdžerki. Baš su na odlasku. Iza njih ostaje kaos. To se nekako neutralizira i bacim se u neko chilanje u vidu puštanja pjesama i miksanja.
Eto nje, prala bi kosu pa je zanima kakav je naš plan i kad krećemo? Sretan sam što ima kratku kosu. Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da je duga. Koje bi sve organizacijske pripreme imali i koliko bi nam vremena tek tada bilo potrebno. Nemamo plan, kažem - tek je sedam sati.
Već iza 23 sata smo bili na obilaznici. Petak navečer, kraj ožujka, na auto-cesti Zagreb-Rijeka nema prometa. Vozi se brzo, suho je, prije Jastrebarskog jedem jedan od dva sendviča. Običaje i tradiciju treba njegovati. Kakav je to put duži od sto kilometara ako nemaš sendviče.
CHRISTallization u Crkvi
Radio emisija i klubski događaj -CHRISTallization Kristijana Molnara. CHRIST, Kristijan, Crkva. Nisam neki vjernik, ali imam strah od đavla i znam da se ovakav znak ne smije ignorirati. Kristijana sam slušao u Mastersu, spomenuo sam ga se u par redaka teksta zaključivši kako Molnara svakako želim slušati u još barem preko nekoliko izdanja. Večeras u Crkvi svirati će cijelu noć. Takozvani allnighter set. Znao sam da će i polovici to biti uzbudljivo.
Jedan sat iza ponoći. Ulazimo u Crkvu. Unutra je hladnije nego vani. To je razumljivo, jer to je Crkva. Unutra je dvadesetak posjetitelja, svi redom sjede u separeima ili stoje oko šanka. Floor je prazan. To je neopisivo glupava situacija. Jedan od važnijih protagonista scene elektronske glazbe je za miks pultom. Ekipa je za to platila ulaznicu. I sjela u separe. Kao neko "Pozorište u Crkvi".
Stali smo za šank. Zapravo sam se ja nalaktio kao seljak. Svima je neobično kad naručim čistu vodku. To je najbolje za dezinfekciju. I zagrijavanje. Kristijan vrti neki lagani đusk-đusk. Rola.
Ubrzo se na floor ušuljava jedan lik koji širi energiju. On pleše. Ja se sramežljivo pridružujem. Sad smo dvojica, a dolazi i polovica. Nekako se proširimo do tuceta. Ostali i dalje promatraju našu predstavu.
Tea Cup of Bass
To mi je jedna jako draga ploča od Memphis Giantsa sa Dental recordsa. Big house mix i Funky house mix. Oba su dobra. I imaju dobar bas. Dobar bas ima i Crkva. A Kristijan Molnar, on isto ima neku glazbu koja ima, baš ono, jaki bas. Pa tako valja i rola, a ritmički sve kao da skreće u dub. Sporije pa brže, čudesne melodije povrh svega. Sad nas je već nešto više koji plešemo. Tu je onaj prvi. On kao da drži desnu stranu podija. Meni je draža ona lijeva, kraj stepenica.
Tri ili četiri strateški raspoređene cure koje svojim plesnim pokretima i izričajem (expression) podižu atmosferu. Kad netko energično i slobodno pleše, oslobađa druge oko sebe. I sve se pokreće. Tu je i jedan par. Oni su predobri. Način na koji se zabavljaju, kako se smiju i petljaju jedno oko drugog. Super ih je za vidjeti. I ne možeš, a ne pomisliti, kakav će to seks poslije biti. Oni su otišli prije ostalih. Valjda zbog onoga što će poslije biti.
Inspiracija
U ovom cjelovečernjem setu DJ je sebi napravio neki koncept, a po potrebi će ga korigirati u letu. Kristijan Molnar svira puno glazbe koju prepoznajem. I puno toga što ne prepoznajem.
To je glazba sa Innervisionsa, Permanent Vacationa, Elluma. Imena kao što su Mano Le Tough, Patrice Baumel, Trikk, Marc Romboy, Ian Pooley. Neke od tih stvari imam. Kontekst u kojem ih ja doživljavam jako se razlikuje od toga kako to zvuči kad ih on uvuče u svoj energični, a neagresivni set. Zapravo mi je teško povući neku paralelu i usporediti njegov stil sa nekim drugim. Rekao bih da je prilično unikatan.
On je sve nas uvukao u svoju priču. U priču koja je počela sporo, ali zanimljivo. Tek toliko da te natjera da se klimaš. i veoma polako razvijaš svoje pokrete. Odjednom se nađeš u prilično mahnitom plesu, ali glazba nije mahnita. I dalje valja, a plešeš kao da je hi-nrg. Bila je jedna stvar, zvuči kao da su je radili Marvin & Guy. Šteta što nisam pitao na vrijeme.
Još nisi skroz siguran jesi li čuo španjolsku gitaru, kad već kreće nešto što u sebi ima notu desert bluesa, zatim nešto što gotovo da ima neke elemente country glazbe. Ne baš doslovno, ali kao da te vuče u tom smjeru. I onda tresne neki opičeni remix Yello - Bostich. It's just a rush, push, cash.
UK chart #1 - three in a row
Dva su benda imala prvo mjesto na UK top listi sa tri uzastopna singla. "Gerry and the Pacemakers" su bili prvi, a "Frankie Goes to Hollywood" drugi. Ovima potonjima to je uspjelo sa singlovima "Welcome to the Pleasuredome", "The Power of Love" i "Relax".
Mislim da sam "Relax" posljednji put čuo u vlastitom DJ setu. Prije dvadeset godina. I tu i tamo na radiju. Siguran sam da će netko od mojih kužera čim ovo pročita naći referencu iz nekog novijeg DJ seta. Ja sam malo više romantičar, pa volim misliti da je nitko poslije nije pustio, barem ne u vrijeme dok sam ja slušao.
But shoot in the right direction Make making it your intention Live those dreams Scheme those schemes Got to hit me (hit me!) Hit me (hit me!) Hit me with those laser beams Laser beam me
Kad sam sinoć čuo Holly Johnsonov glas i ove stihove u jednom dobrom editu, mislio sam si kako je ovo pun pogodak. Pun pogodak za mene koji valjda nisam čuo da je netko reciklirao tu stvar u neka novija vremena, ali pun pogodak i za ostatak ekipe. Ta pjesma ne bira generacije. Ona radi i pali u svakoj generaciji. Takvih je pjesama malo. Skoro da ih se na prste može izbrojati. "I feel love" je jedna takva. Možda i "Yekke yekke".
"Relax - Frankie goes to Hollywood" nije bila najjača stvar u Molnarovom setu, ali je zaslužila atribut "highlighta večeri" zbog te karizme koju nosi u sebi.
Dobar zvuk daleko se čuje
Već sam pisao o dobrom zvuku u Crkvi. Ponovit ću još jednom. Crkva ima izuzetno dobar zvuk. Dijelom je to zbog toga što je audio sustav dimenzioniran tako da ima više nego dovoljnu zalihost. Tako ne dolazi do pregrijavanja i izobličenja, a to bi kako večer odmiče kontinuirano kvarilo kvalitetu zvuka. Dijelom je to zbog akustičkih svojstava prostorije u kojoj je smješten podij. Volumen prostora je znatno veći od volumena sličnih klubova i to zbog visokog stropa, koji, kao da završava dva kata iznad. To pomaže i volumenu zvuka. Svaka pozicija na podiju je dobro pokrivena zvukom. Još nisam primijetio da postoji neko mjesto gdje dolazi do nekih rezonancija (brundanja). Uz to, prostor je dodatno akustički tretiran.
Jedan i jedan nisu dva, već jedanaest
Ja jednostavno u ovom tekstu izbjegavam napisati da nas je bilo malo. Jebiga, bilo nas je malo. Ali tih malo je vrijedilo. I zbog njih ću opet jednom potegnut do Rijeke u Crkvu. To je ekipa koja je došla guštat i plesat. I to su radili do kraja.
Već početkom večeri krenula je neka neusiljena zezancija s nekim dečkima. Tu su oni skužili da smo mi došli iz ZG. U nekom trenu on će mene nešto pitat ako smije. Pucaj, velim ja. Obzirom da sam ja iz ZG (nema veze što nisam) da li ja znam koliko su 1 i 1. Jedanaest, kažem ja. Gimme five, a ovo je tvoja žena, jel? Je. A kaj misliš dal' ona zna? Ona će ti reć da su jedan i jedan dva. Ma daj. Hoće, ona je inžinjer. A jel je mogu ja pitat? Pitaj. Vratio se nazad i rekao mi da se snašla. Pa normalno da se snašla, mislim si ja, pa ona je za tebe milfica. Di ćeš ti protiv nje. Ni ja ne mogu, a ja je dugo znam.
Osim što me često pogrešno utrpaju u neke rubne skupine, jučer sam dobio i ulogu za koju uopće nisam znao da postoji. Nazad u dane uvijek bi na partiju mislili da sam murjak. Danas misle da sam diler. Ovo danas je bolje. Prije mi ne bi prilazili. A sad pršti komunikacija na sve strane.
Ali sinoć mi je dečko došao s pitanjem da li sam ja zaštitar koji pazi na stepenice. Buraz, nisam, sorry. Al mislim si poslije, pa di si ti vidio zaštitara koji ovako pleše. Zbilja se ne štedim. Bez obzira na sve, zanimljivo je vidjeti kako te ljudi doživljavaju.
Oops!... I Did It Again
Vrlo rano sam primijetio plesačicu na stageu za koju sam ocijenio da je mojih godina. Povremeno bi bacio pogled i vidio da je ona "unutra". Kuži to što nam DJ servira. Mislio sam da je ona sa Kristijanom. Nakon što su se u šest sati ujutro brutalno upalila svjetla, ostali smo malo ćaskati i uhvatiti onih sat vremena nakon partija koji su potrebni da se priča završi i stavi točka na i.
Često radim jednu nepristojnu stvar, a to je da osobu koju sam uveo u društvo ne predstavim. Srećom, moja polovica to ne doživljava tako, pa su se oni već dobrano družili kad sam ja shvatio da sam opet napravio istu nepristojnu stvar. Međutim, zaokupljen, smotan, ni ja ih sve nisam upoznao. A pričam s tom plesačicom "mojih godina". Pružimo si ruku i predstavimo se.
U barem pedeset posto slučajeva ne skužim kako se osoba zove, ili to zaboravim do kraja razgovora. Tako je bilo i ovaj put. Mislio sam da se zove Martina. Ili Marina. U nekom trenu kad smo već otvorili razne teme ja ću - Oprosti, rekla si da si ti Marina, ne Martina? Da, veli ona. Marina. Perazić. Program tvog kompjutera. Ring the bell?
Što da ja sad njoj kažem? Da sam jako volio, slušao i u klubu puštao pjesme koje su stvarali. Ili da je to bilo ispred svog vremena. Da je definiralo elektro-pop, synth-pop na našoj sceni. Ili bilo kaj drugo. Pokušavam namjestiti lice i uputiti pogled koji govori - kreten, što ćeš.
Sjetio sam se slične epizode sa Joe Pandurom i pomislio - ovo je stoput gore. Srećom nije. Osjetiš kad netko ne mari za neke stvari. Bilo je to više nego ugodno druženje i pričanje priča o glazbenoj sceni i oko nje.
Oaze snova
Već sam vam kroz podnaslove plasirao nazive nekoliko pjesama grupe Denis & Denis, ali kroz prikriveni kontekst. Vi sami provjerite koji su to. Oaze snova sam ostavio za ovaj završni dio. To je pjesma koja ima moć i koja ubija noć. Možda pomogne u odašiljanju dobre vibre.
Šteta je propustiti ovakav nastup u izvrsnom klubu za vrlo nisku cijenu. CHRISTallization sa Kristijanom Molnarom allnight u Crkvi bio je slabo posjećen i ujedno odličan party.
Za slabu posjećenost krivi su svi oni koji nisu došli. Žao mi je što Rijeka ovako reagira na dobre klubske događaje. Vidio sam to već kad je techno bio u pitanju, a evo i sad kad je to više house, žanrovski danas utrpan u tech-house.
Za odličan party zaslužno je onih tridesetak posjetitelja koji su bili na podiju i zaslužan je Kristijan Molnar koji ih je vodio na tom istom flooru. Nekako znam da će ti isti tamo biti i slijedeći put kad me put nanese u Crkvu. Love you all.
Za kraj pjesma u slici.
P.S.
Uopće mi ne zuji u ušima.