29. svibnja 2000-te godine bio je ponedjeljak. U Kuršanecu kraj Čakovca, s početkom u 14 sati započeo je Globe 2000, festival moderne elektronske kulture. Mislim da je to najneobičniji festival na kojem sam ikad bio. Smješten u prirodi, počne u ponedjeljak popodne, a završi u utorak ujutro. Za popizdit, moraš uzet godišnji ili kidnut s posla ranije, a da bi drugi dan zakasnio. Vremenska prognoza obećavala je lijepo vrijeme. Tamo je padala kiša, kao da ne postoji sutra i bilo je hladno. Ravera baš i nije bilo, a hitna i policija su bili kapacitirani za manji Woodstock.
Na Globeu su, između ostalih, nastupali i Timo Maas, Chris Liebing, Umek, Miss Yetti, Pero Fullhouse, Frajman, Eddy & Dus, Space Lily, ali i jedan izvođač za čiji nastup sam bio jako zainteresiran. Bio je to "Brother's Yard" live nastup. Iza tog projekta nalazio se Petar Dundov. Godinu prije toga izašao je album Reaction. Taj je album važan dio diskografije techno glazbe. Danas sam ga, nakon dugo vremena, malo preslušao. Nevera, Motorika, Brother Ex Machina. Ponovo me se dojme te stvari.
Projekt "Brother's Yard" je jedno razdoblje u glazbenom izričaju Petra Dundova. Njegova diskografska lista, kao i trenutni status producenta i DJ-a su zavidni. Pisati o njegovoj izvedbi mogao bih kroz nekoliko članaka, a vjerujem da će tako i biti, već ovisno o tome je li riječ o klasičnom DJ setu ili live nastupu.
Masters je sa svojim forty:love programom najavio gosta večeri, Petra Dundova, uz već uobičajena dva domaćina - Felvera i Jogardea. To je jedna prilično neuobičajena kombinacija. Zanimalo me je kako će Dundov koncipirati svoj set uzimajući u obzir karakter kluba i program forty:love.
Five years
Nekih pet zadnjih godina dosta redovno pratim njegova izdanja, a preslušam i svaki mix ili podcast do kojeg dođem. Kroz to imam uvid u njegov DJ set.
Uz DJ nastup, Dundov izvodi i live nastup. Dok u prvom vrti ploče, ili pušta glazbu sa playera, u ovom drugom glazbu kreira real-time koristeći softver, synthesizere, kontrolere i druge điđe. Petra Dundova sam, izuzev opisanog prvog susreta sa Brother's Yard, dosad uživo slušao nekih deset puta. Posljednji put je to bilo prije otprilike godinu dana u Depou u Zagrebu.
Kod tog zadnjeg nastupa točno sam znao kakav će set imati i tome sam se veselio. On je to isporučio prema očekivanjima. Taj set je pun odlične glazbe, sa preciznim miksom, dinamičan i kreiran tako da te zadrži na flooru i natjera da daš sve od sebe. Nisam još bio u prilici posjetiti njegov live nastup.
Petar Dundov svira u kvartu
U Masters smo došli iza jedan. Jogarde je ratrakom pripremao stazu za Petra Dundova. Masters je već bio poprilično krcat. Slagao je temeljac iz nekoliko slojeva pazeći da u konačnici dobije rasplesanu publiku koja postaje nestrpljiva u očekivanju uzbuđenja.
Jogarde je pazio da kod publike ne potroši emocije, već im je samo skidao okove kako bi se, jednom kad za pult stane headliner, lakše otpustile. Bio je to ne baš polagan ili nježan warm-up, ali zato sastavljen po svim nepisanim pravilima. Zagriješ ih, kao pred utakmicu, nek su samo dobro kondicionirani.
S druge strane, za šankom nude nešto drukčiji model zagrijavanja. I s treće strane... Dosta o modelima zagrijavanja, pređimo na stvar.
Zajašio je konzole dok sam ja bio na suprotnoj strani kluba, sa koje se ne vidi DJ pult. Nije ni potrebno, jasno se čuo moment kad je kontrolu nad floorom preuzeo Petar Dundov. Glasnije, brže i jače. Publika sjajno reagira i sve se odjednom jače pokreće. Odličan tajming. Vidi se da se i DJ oslobađa, pa uživa barem isto toliko koliko i oni koji plešu i koji ga slušaju.
Već nakon nekoliko odsviranih stvari bilo je jasno kako će nastavak biti zanimljiv i intrigantan. Načelno je to glazba koja čini playliste njegovih DJ setova, ali i sa nekim skladbama koje vjerojatno nisu dijelom regularnog seta. Zašto pak mislim da će ovaj set biti drugačiji?
Dundov većinom svira u inozemstvu, širom svijeta, u klubovima i na festivalima. Gotovo uvijek su to veći eventi. Rijetke su prilike kao što je to bilo jučer. U svom gradu, pred svojom publikom, na mjestu koje već ima karizmu, u intimnoj atmosferi. Tu se stvari opuste, bude veselije i povezanije i dogodi se ona posebna čar. Dogodi se "I feel love". U doslovnom, glazbenom, ali i u prenesenom značenju.
Vidio sam kako su ugodno iznenađeni bili neki koji su u glavi zadržali sliku jednog drugačijeg Petra Dundova. Domaća ga publika poznaje na razne načine. Stariji se sjećaju jednog techno zvuka koji je bliži korijenima, minimalističkog uređenja, a znatno sirovijeg i brutalnijeg karaktera. Mlađi ga poznaju kroz njegovu recentniju produkciju, profinjenijeg, melodičnog, poletnog, sa prepoznatljivim zvukovnim potpisom, ali i brzog i žestokog.
U njegovim sam nedavnim mixevima uočio jedan odmak prema progresivnijem zvuku, koji mi je došao u času kad sam se malo zasitio takvog istog zvuka, pa sam želio da ovaj nastup ne bude tako intoniran. I nije bio. Mislim da sam dosad već snimio neke stvari koje Dundov često voli pustiti. Jučer je bila jedna od takvih, DJ Blue - Lose The North.
Petar Dundov uspijeva složiti izvrsno skladnu priču u kojoj većinu glazbe čine izdanja koja potpuno odgovaraju mom ukusu. Dundov tu glazbu slaže i prezentira na način koji je čini znatno uzbudljivijom i dramatičnijom. S druge strane puštao je i neke stvari koje sam prepoznao po uzorku, jasno je da on ima neki remix, ali skroz mi je misterija kakav i otkud.
U njegovom odabiru volim melodično intenzivne, iskričave stvari autora poput Bodzina, Romboya ili &ME. Patrice Baumel je često prisutan, sinoć u odličnom izdanju Masaya - Borderline.
Skidanje junfa
Yassna do jučer nikad nije bila u Mastersu. Možda ona ne bi ni jučer došla da se ja nisam još prije nekoliko dana zajebo i krenuo s njom u chat oko subotnjeg Mastersa i Dundova, zapravo misleći kako se dopisujem s nekim drugim. Kad me u subotu popodne pitala za plan, mislio sam da me podjebava radi toga. Srećom nije.
Ona je pak već prije u nekom mom miksu naletjela na jednu stvar na koju se zakačila. Stvar je prejaka, Cubicolor - Dead End Thrills u Patrice Baumel Remixu. Jedan "fiju-fiju" u gornjem spektru bounca s lijeva na desno, gotovo do razine histerije, kad kreće odličan vokal, pa opet u krug. Stvar vas se jednostavno mora dojmiti. A svakako poslušajte i original. Mislim da je Baumel jako dobro uočio decentne detalje u originalu koje je kroz remix naglasio do gornje granice prihvatljivog i dobio intenzivan i napet remix. Tekst pjesme je odličan.
Petar Dundov je jučer pustio taj remix. Nisam uopće očekivao tu stvar. Baš u večeri kad ona, koja nas sve šiša po prolaznosti, po prvi put dolazi u Masters, a on kao da čita njenu listu omiljenih stvari i odmah je nagrađuje. A skroz slučajno je došla. Everything is connected. To je ujedno i highlight večeri.
Dvije sitnice. Skinula je junf Mastersu, to je ono kaj sam htio reći. A drugo, ma stoput mi je prošlo kroz glavu kaj sam sve mogao nekom krivom napisat u chatu, onak, bilo bi mi skroz neugodno. A opet, možda bi baš ispalo, whoa, totalno neočekivano. Iz mog životnog iskustva, ovo zadnje je vrlo mali postotak vjerojatnosti, tak da - ako ste krivo poslali, najčešće iz tog ispadne sranje.
Lanjski godišnji
Ja tvrdim da u WC-ima na ovakvim eventima postoji jedna dublja povezanost iz koje često isplivaju biserne misli. Trojica čekamo u onom kvadratu ispred umivaonika. Šutimo. Ovaj jedan pogleda nas dvojicu i kao zadnjim luzerima nam kaže: "Boli mene kurac, ja sam još idući tjedan na godišnjem!"
Ne seri, velim ja. Ozbiljno, kaže on. Fakat je on taj čas bio veći frajer od nas ostalih u tom zahodu. Jer je na godišnjem. Jučer u muškom WC-u nije bilo cura. Sad mi je žao što sam prošli put napisao da je u muškom isto sve puno cura.
Lanjski zvuk
Zakaj meni danas zuji u ušima? A ja sam taj koji inače hoda okolo i prodaje priču da nakon Mastersa ne zuji u ušima, jer je tamo sound ok. To je bilo tak lani. Nekaj se pošemerilo. Ja bi zval majstore. Uvijek može bit i da je do mene, pa ak nikom drugom nije zujalo, onda sam ja odzujal.
Pac-Man
Opet je bilo nekoliko pac-mana. Teško se navikavam na njihove prolaske. Pac-mani su bića iz, ma ne znam zapravo otkud su. Pac-mani se kreću pravocrtno i skreću samo pod pravim kutem. Kreću se konstantnom brzinom. Njihova nemogućnost manevriranja pod drugim kutevima me ubija u pojam. Jer nekad zaglave, pa ne rade pune krugove kroz klub, već se okreću stalno u istim zonama, kao glitch u igrici.
Žarulje
Nešto se promijenilo sa svjetlima. Ne znam jesu li to sve iste žarulje ili ima nekih novih. One plave gore na zidu nisu tak prije svetlile. Zanimljivo je i dobro. I dovoljno. Znam da je po noći niža tarifa, no uvijek trebamo imati na umu štednju energije i gasiti svjetla koja nam nisu potrebna. Ekološka me osvještenost tjera da ovo napišem.
Opet malo Dundov
Petar Dundov je dugogodišnji i vrlo produktivni umjetnik na sceni elektronske glazbe. Izbjegavam koristiti termin umjetnik, uglavnom pišem izvođač ili producent. Ja sam se kroz tekst samo malo dotakao njegovog DJ seta, opisujući neke njegove karakteristike. Isto tako, siguran sam da je on sinoć u jednom trenu dirigirao publikom. Doslovno, a bez štapića. Ili je Viol skroz zabrijala i isfurala mi krivi dojam. Ako je ovo drugo, nek ona to riješi s njim.
Meni je ovo njegov najdraži i najbolji DJ set koji sam čuo. Bilo kao snimku iz nekog kluba, bilo uživo. Kako on reče, domaće je domaće. Ovo je jedan od onih partija kakve ne bi trebalo propuštati.
Petar Dundov je dobio dug i iskren aplauz kakav klubska publika ne daje često.
Standard disclaimer
Felver je puštao na kraju. Ako niste osjetili nuspojave ili kontraindikacije od njegovog puštanja glazbe, potražite savjet u nekom od prethodnih tekstova koji se bave tom problematikom.
I'm only human of flesh and blood I'm made
U jednom trenutku je Petar napravio pravi wreck. To je ona situacija kad se dvije stvari u mixu raziđu i svaka lupa svoje. To je vrlo kratko trajalo, no kao da je i on načas ostao zatečen time što se dogodilo, pa je trebao trenutak da uopće reagira i u sekundi to popravi trimajući tanjur. Kao da su u tom času svi sretni, ali i on sam, tom potvrdom da je i on čovjek kao i svi mi. Odličan i potreban moment u ovo današnje vrijeme. Ljudi griješe, ali i ispravljaju greške.
Vidio sam da je domaćin bio jako zadovljan i oduševljen majstorskim setom. On je i bilježio jednu stvar koja je i meni zapela za uho. Ja je sigurno neću uspjet nać. Ne zato što bi to bilo nemoguće, nego se uopće ne sjećam ni jednog detalja.
Fotke su snimile kužerice. Uspjele su zadržati mutnost i lošu kvalitetu kakvu i ja radim. Zadovoljan sam s njima. S fotkama i s kužericama.
Oko sedam je došla teta čistačica. Svi smo se nekaj pravili mutavi. Kad je u drugom krugu prišla pultu i rekla mu nek to gasi, vidjelo se iz njegovog pogleda da nema više zajebancije. Morali smo otići.
Putem do doma nam je pukla guma, a auto nema rezervni kotač, nego onu malu prdilicu od kompresora i flašicu nekakvog, kaj ja znam čega. Onda će to kao ispuniti iznutra pukotnu, pa će se napumpat. Nekaj otprilike tako se i uspjelo dogodit nakon sat vremena. Ujutro je bilo zima i puhalo je za popizdit. Mi smo napičili Dead End Thrills i pojeli sve kekse.
Cubicolor -Dead End Thrills
You're not the first of your kind I'm starin' at your hands Waiting in company lines Another secret spills Just me and my dead end thrills Did you think that we'd come back from this place Once we'd had a taste? But you can get whatever you want You can get whatever you want But you're holdin' back for somethin' You can get whatever you want Yeah, you can get whatever you want But you're holdin' back for somethin' Yeah, you're holdin' back for somethin' more So what are you waitin' for? I just don't know when to stop I'm just gettin' started up You can get whatever you want Yeah, you can get whatever you want But you're holdin' back for somethin' But you can get whatever you want Yeah, you can get whatever you want But you're holdin' back for somethin' Yeah, you're holdin' back for somethin' more