Gotovo sve što dolazi iz Japana često zaokupi našu pažnju. Njihova kultura življenja, predanost koju poklanjaju svemu što rade, industrija, fetišizam, manga i anime. Fascinira i kad su nečim fascinirani.
U svijetu elektronske glazbe japansko ime garancija je odličnog proizvoda kojeg isporučuje vrhunski majstor.
Satoshi Tommiie, Rei Harakami, Yukihiro Fukutomi - njih se ovaj čas mogu sjetiti. Ali, na prvo mjesto dolazi Kuniyuki Takahashi.
U vrijeme dok je house još bio techno, svi su bi ludi za Satoshi Tommiiem. Vrijeme je to na prelasku stoljeća i nekog od remixeva Satoshijeve "Love in traffic". Više su mi se u to vrijeme sviđala druga dvojica, ne nužno uvijek četvero-četvrtinska glazba, već jazzy house, nu-jazz i slično. Satoshi pak danas kreira drugačiju glazbu, krajem mjeseca i on nastupa u Zagrebu, preporučam da sami provjerite.
Pregledavajući i slušajući neke njegove snimke donio sam jednu pretpostavku za koju će se ubrzo ispostaviti da je, po definiciji, majka svih zajeba(*).
Kuniyuki Takahashi je sound dizajner i producent. Tako službeno piše na svakoj internet stranici uz njegovo ime.
Dodao bih još, on je umjetnik i izvođač. U svom nastupu on ne pušta snimljenu glazbu sa plejera, već je oblikuje i dizajnira uživo.
Pretpostavka
U svojoj preciznosti i profinjenosti, Japanci stvaraju bez pogreške. Glazba im je vrhunske produkcije, precizna i zavodljiva. Ali nedostaje joj pravi groove. Takav je dojam na mene ostavio Tommiie, u zaista, letimičnom pregledavanju njegovih novijih snimki.
S druge strane, iako dotad vjeran house glazbi sa jazz, tribal i soul elementima, Kuniyuki je sa svojim "Newwave Project" izdanjima napravio priličan odmak prema elektro-minimalu, koji kao da je renesansa Kraftwerk i D.A.F. zvuka.
Pretpostavljao sam da će večer proći uz lagano drmanje u ritmu, samo da se popuni forma, da će bit izvrsna svirka i da u svemu tome neće bit groova. E, kod ovog trećeg sam se zajebo. Do koske(**).
Groove is in the heart
Program "40 Love" počinje u 16h. Domaćini su napravili uvod, a Kuniyuki je od 18-20 napravio jedan popodnevni set kojeg nisam posjetio, ali vjerujem da je to bilo jedinstveno iskustvo.
Terasa, peka i čarobni mirisi, vino i smiraj dana. Primjećujem da ekipa koja organizira "40 Love" pomiče paradigmu klupske zabave, te na taj način večernji izlazak uz vrhunski program nudi široj publici, ali i uz sitne detalje svemu dodaje određenu dozu hedonizma.
Zahtjevni termin od 20-02 sata prema line up-u bio je rezerviran za dvojac pod imenom "Savage & e1".
O njima nisam ništa znao, a na svojoj prvoj stranici ničeg značajnog nije se sjetio ni Google. Kasnije ću više o njima, zasad je važno ovdje ih spomenuti.
Kuniyuki koristi okruženje koje u osnovi čine softver, ritam mašina, bassline mašina i kontroleri. Softver je Ableton i u njemu su semplovi, loopovi, zvukovi i sekvence oblikovani u aranžmane. Abletonom upravlja sa dva manja kontrolera. Bazu njegovog seta čine Roland Aira TR-8 ritam mašina i TB-3 bassline synthesizer i sequencer.
Ova dva uređaja na moderan način oživljavaju klasični zvuk Rolandovih TR-808/909 ritam mašina i neponovljivi acid zvuk 303-ke. Na toj osnovi on gradi ritmičku strukturu u koju spretno ulazi i započinje jam.
Zašto kažem jam?
Kuniyuki se poput jazz pijaniste ubaci u svirku i kreće sa improvizacijom po ljestvici. Niti u jednom momentu nije dosadan, dionice koje svira na klavijaturi dovoljno su zanimljive i opuštene, ne improvizira koristeći nekoliko naučenih rifova, cijeli se unese u svirku. Na svom nastupu u Mastersu koristio je iRig Keys midi kontroler sa tri oktave.
Ovisno već o prilici i prostoru, Kuniyuki osim klavijatura svira i flautu, ali i udara u bongose. Ne znam da li je jučer koristio i Elektronovu Digitakt drum mašinu, nešto vrlo slično je bilo pored klavijature, srećom u klubu je dovoljno mračno. Nije dobro vidjeti sve tajne.
Headliner termin od 02-04 sata Kuniyuki je iskoristio da razbije sve moje krive pretpostavke.
Ja nisam štreber, ali volim unaprijed provjeriti što ovih dana rade izvođači na čije nastupe odlazim. Kao klasičnu referencu pogledao sam Kuniyukijev Boiler room set iz Mexico Citya, ali i puno značajniji live nastup u pariškom New Morning Jazz Clubu.
Kod umjetnika kao što je Kuniyuki, kreativna energija kanalizira se u više smjerova i ako pratite samo diskografiju, ne možete imati jasnu sliku što će izvoditi one večeri kad vi idete van.
Kuniyuki ima nekoliko aliasa pod kojima je izdavao glazbu (Forth, Koss, Frr Hive) i unutar kojih je istraživao razne glazbene pravce. Njegova suradnja sa Henrik Schwartzom ili sa Mr. Raoulom K rezultirala je izvrsnim izdanjima.
Priča o ovoj drugoj suradnji ulazi u kategoriju japanske fasciniranosti.
Mr. Raoul K je Afrikanac iz Obale Slonovače koji je došao u Europu u potrazi za boljim životom. Počeo je raditi kao DJ, ali i kao stolar. Raoul je popularan u cijelom svijetu. Pustite pjesmu Sene Kela i svi će je prepoznati. Raoul K je posebno popularan u Japanu. Japanci ga obožavaju, pa nije prošlo dugo, a Raoul se našao u Japanu snimajući za Mule Musiq, Takahashijevu matičnu etiketu.
Njih su dvojica napravili izvrsnu, energičnu stvar Africa. Floyd Lavine je puštao tu stvar na istom mjestu gdje je sinoć Kuniyuki koristio glas Mr. Raoula K i provlačio ga kroz svoj ritam, kao što na snimci iz Boiler rooma to radi sa Thom Yorkeom.
Kuniyukijev cijeli set je vrlo dinamičan, gotovo da nema breakova. Preuzima podij koji je već dobro ugrijan i ne pušta ga do kraja. Kako je riječ o live nastupu, a ne o snimljenim materijalima, kvaliteta zvuka se podiže na znatno višu razinu. Zvuk je bogat detaljima, a zna ga začiniti i acidom.
Publika je dobro reagirala, klub nije bio prepun, energija vrlo pozitivna. Na terasi dovoljno prilika da malo analiziraš druge, ali i da pustiš da tebe analiziraju. Pozdrav burazu koji je skužio da obojica nosimo jeftine t-shirt majice sa engleskom zastavom. Yeah, punk is not dead.
Na svom je Fejsu Kuniyuki jučer napisao da je happy jer navečer svira live u Zagrebu, a u Hrvatskoj još nije bio. Na kraju je svirao dva seta, što je velika stvar i sigurno nije svakodnevna pojava kad nastupaš na njegovoj razini popularnosti.
Siguran sam da se osjećao kao doma. Koliko vidim po nekim fotografijama, bio je s domaćinima i na placu. Mislim da ne postoji bolje mjesto u Zagrebu gdje ćeš odvest Japanca od Dolca.
Dear Kuniyuki san, arigatou gozaimasu. You have the groove in your heart.
Black Devil Disco Club
Povratak u vrijeme prije Kuniyukijevog nastupa.
Dva naizgled bezazlena imena - Savage & e1.
Prema programu predviđen je šest satni set. Ovi dečki su mladi. Puštaju glazbu koja je toliko dobra da im jako zavidim na njihovoj selekciji.
House baza, electro-disco, funk, downbeat, doza mistike. Zamislite da se vrtite strukom po unutarnjoj strani koluta. A kolut fiksno stoji. Tako zaljuljaju podij Savage & e1.
To je glazba koje ima na etiketama poput Les Yeux Orange ili Permanent Vacation. Dečki rade i back2back. Isprva su radili sa vanjskog floora, a kad su preselili unutra, zakuhali su žestoko.
Potpuno me iznenadilo kad su pustili nešto s potpuno novog albuma Die Orangen. Stari lisac Kris Baha iz Australije otišao u Izrael snimit ploču za Malka Tuti etiketu. Bolesno dobro, poslušajte. Na momente zvuči kao Machete Savane.
Neki mistični elementi s daškom orijenta u njihovom setu asocirali su me na Black Devil Disco Club, otud i podnaslov.
Lijepo od domaćina što su ove dečke stavili u ovako aktualan termin ispred velikog imena. Iz onog što su njih dvojica pokazali, tek se nazire za što su sve sposobni. Ovim dečkima ide najveći "Thumb up" sezone. Dečki imaju groove in the heart.
Kuniyuki Takahashi svakako je glazbeni doživljaj i klubski moment kakav se ne događa često i šteta bi bilo propustiti ga.
(*) Everett McGill kao Marcus Penn (Under Siege 2) - "Assumption is mother of all fuck ups!"
(**) Predrag "Miki" Manojlović kao Milan (Mi nismo anđeli 2)