• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon

Blog post

Popsimonova, FuFa i Destilat


Jel ti mogu nešto reći u vezi zadnjeg teksta koji si pisao, pita Lana odozdo. To su subverzivna pitanja koja u načinu na koji su postavljena impliciraju da postoji mogućnost odabira. Kao da bi ja npr. mogao reći - ne ne možeš mi ništa reći u vezi teksta koji sam pisao. Drek! Uvijek treba biti na oprezu, pogotovo kad su subjekti u vezi, braku, nekom odnosu. Da čujem, kaj, viknuo sam odozgo.

Zaustavite Reuters

Napisao si da je nakon Mathias Schobera išao Felver i napravio statement, kaj god ti to značilo. Ali nije išao Felver, nego Jogarde prvo sam, da bi poslije obojica, a na koncu i sva trojica radili back to back. Hmm! Tak sam napisao, jer mi se tak činilo da je bilo. A statement se odnosi na nekoliko stvari s početka seta koji definiraju filozofiju zvuka kojeg ćemo slušati.

Iz moje mračne pozicije na flooru činilo se kao da F. pušta glazbu, dok se ova dvojica oko njega zajebavaju. A bio je b2b. Sad zapravo ne znam kaj je gore, to kaj nisam naveo čovjeka koji je puštao glazbu, ili to kaj sam kasnije napisao kako se meni čini da se on tamo zapravo samo zajebavao.

Nakratko sam se bavio mišlju da tekst prekrojim, pa kasnije svakog tko uoči promjenu uvjerim da je lud i da je tekst takav od samog početka. Mlađa kćer mi je rekla da je to - mean. Ja sam nju pitao jel ona zna da u svim filmovima i reklamama ima.... Znam, znam, skrivena sličica, kadar, koji ti se utiskuje u podsvijest dok toga nisi svjestan. Pa naravno da zna za najpopularnije globalne urote.

Za mene kao oca, tatu ili ćaleta to je uspjeh. Pored stjecanja osjećaja za sarkazam u već vrlo ranoj dobi, stekla je i osjećaj da ne vjeruje u istinitost bilo čega što dolazi iz redova vlasti ili korporacija.

Na kraju sam ipak odustao od globalne urote, koja baš i nije globalna, već više nekako lokalna. Cimnuo sam Pepija s objašnjenjem, a on je meni rekao da je vidio kak sam skroz zabrijao. Da bi mu se malo uvukal, rekal sam da bumo došli na njegov party prije nego idemo u Funk.

On je u Gardenu imao DJ Brku iz Beograda, a u okviru svog ponovno pokrenutog programa Freilauf. Nismo stigli otići, pa sam ga, tehnički gledano, opet zajebo.

KSET

U petak je u KSET-u održan program pod imenom "Techno revival" u kojem je domaćin DJ Mary ugostio Popsimonovu koja je izvela jednosatni koncert. Mary je pak vrtio electro prije i poslije koncerta.

Popsimonova je na sceni od 2006. godine i ja je još nisam imao prilike slušati uživo. Prema line upu trebala je početi u ponoć. Shodno želji da je slušamo otpočetka bili smo tamo već u pola dvanaest. Bilo je hladno i puhao je ledeni vjetar kao da nema sutra.

Dugo nisam bio u KSET-u, po prilici od početka dvijetisućitih. Kotlovnica ko kotlovnica. Unutra je i dalje paklenski vruće. Možeš si donest svoju cugu, jer se njihov šank zatvara u ponoć. Pušenje u klubu nije dozvoljeno. Klubom kruže čik-redari. Oni djeluju kad netko zapali.

Odlučio sam da ću, uhvate li me u dimu, govoriti Njemački. Sa štajerskim naglaskom. To bi trebalo pomoći u namjeri da obeshrabrim redara u svim njegovim pokušajima interakcije. Nisu me ulovili.

FER-ovci su maksimalno pedantni kad je o WC papiru i pražnjenju kante za smeće riječ. Kad je o zvuku i akustičkom tretmanu kluba riječ, malo su manje pedantni. U najmanju ruku kao da u okviru fakulteta ne djeluje "Zavod za elektroakustiku". Zvuk je na prvi dojam snažan i jasan, ali kretanjem u prostoru KSET-a može se osjetiti cijeli niz interferencija, razvijaju se stojni valovi. Sve u svemu, dosta posla za ove sa Zavoda.

Maryevoj svirci to nije previše smetalo, ali se kod live izvedbe Popsimonove osjetilo kako bi dobro došao jedan kvalitetni ton-majstor. On bi znao kako rasteretiti glazbenu podlogu suvišnih frekvencija i ujednačiti nivoe glazbe i vokala.

EBM

Slobodnjački party nazvan "Techno revival" zapravo je parada electro zvuka, odnosno da budem korektniji, EBM zvuka. Stilski ili žanrovski u to ubrajamo sve wave varijante. Cold-wave, synth-wave, dark-wave, some-wave. Zatim su tu industrial, post punk, minimal synth, itd.

Electronic Body Music, a jednom sam o tome već pisao, za svoj glavni sastojak uvjetuje cold-wave. Nastanak ovog smjera u glazbi vežemo za kasne sedamdesete i belgijske, odnosno francuske punk bendove. Za cold wave je bitna i socijalna, ekonomska ili politička situacija. To je hladna, bezosjećajna, apokaliptična glazba koja ideju za svoje tekstove nalazi u raznim zajebanim situacijama društva u kojem živimo.

Izraz EBM je skovao kraftwerkovac kako bi opisao zvuk jednog od njihovih albuma. S jedne strane Kraftwerk, post-punk bandovi s druge strane, rana moderna elektronska glazba većinom eksperimentalnog karaktera, svedena pod zajednički nazivnik - industrial, kao i pojava jeftinijih synthesizera i ritam mašina stvorili su inkubator za razvoj ove vrste glazbe.

Industrial je dakle jedan od žanrova koji se nalazi u temeljima EBM-a. Najprominentniji pionir industriala svakako je skupina nastala u engleskom lučkom gradu Hullu, svojevrsna glazbeno i vizualno umjetnička grupa "The Throbbing Gristle". Njihov debi album "The Second Annual Report" svrstava se u sam korijen genealoškog stabla noise glazbe. Često se u tim počecima kao značajni faktor spominju i široj publici znatno poznatiji "Cabaret Voltaire".

EBM glazbi se neizostavno pripisuje atribut seksualne estetike. Vrlo često je danas ta glazba sredstvo kroz koje progovaraju individualci raznih seksualnih ili rodnih profila, poput recimo Boy Harshera ili australskih RVG (Romy Vager Group). Ovi zadnji imaju odličan album "Quality of mercy" kojeg zaista preporučam za slušanje.

Još neki rani cold-wave bendovi koji su gradili temelje ovog zvuka su francuski Jacno, Ruth ili Charles De Goal, ili pak britanski Oppenheimer Analysis. DJ-i poput Andrew Weatheralla ili Sean Johnstona (koji je upravo iz Hulla) isto se tako smatraju zaslužnima za promoviranje ovog zvuka.

U kasnijoj evolutivnoj fazi nastala je plejada bendova koji su ostavili traga i koji su popularni i svježi i danas. Nabrojat ću neke koji mi se motaju po glavi, a za koje sam siguran ili mislim da ih je Mary puštao u svom electro setu.

Nitzer EBB iz Essexa, osnovani početkom osamdesetih, predstavnici su tvrđe electro-pop struje, a karakteristični su po svom žestokom ritmu, minimalističkim bas linijama i drugim minimalistički sekvenciranim - ha, linijama. Početkom devedesetih Nitzer EBB remixirani su od strane DJ-a poput Derrick Maya ili Richie Hawtina.

Front 242 belgijski su bend koji je glazbu koju stvaraju promovirao na jedinstven način unutar vlastite etikete čiji je cilj bio isključivo promovirati belgijsku glazbu. Front 242 su uz vlastitu produkciju remixirali i druge. Njihova prva faza sadrži sve za njih značajne radove, a druga faza u devedesetima iznjedrila je albume bitno drugačijeg zvuka. Bend je dodatnu slavu stekao remixirajući druge bendove poput The Prodigy, The Orb ili Underworld. Zanimljivo je kako su Front 242 uvršteni u Billboardovu enciklopediju - Top 500 Best Producers In Rock History.

U tom glazbenom miljeu nalaze se još neki obavezni elementi poput skupina D.A.F., Einstürzende Neubauten, Liaisons Dangereuses, Die Krupps, Skinny Puppy, Borghesia, Laibach, kao i rokeri poput Nine Inch Nailsa ili Rammsteina. Na određeni način dijelom tog glazbenog svijeta, nešto drukčijeg usmjerenja su i Joy Division i Depeche Mode.

U današnje vrijeme, pa do unazad petnaest godina, DJ-i kao što su The Hacker ili DJ Hell, pa Green Velvet ili Cajmere promotori su ovakvog zvuka na, kolokvijalno rečeno, techno partijima.

Skroz moderni, novi ili mladi bendovi ili producenti koji se meni osobno nalaze unutar radara, te njeguju isti pristup zvuku, a koje svakako preporučam su: S.A.D. (Sudden Axis Disorder) iz Londona, Schwefelgelb - Techno Body Music duo iz Berlina sa svojim nevjerojatnim soundom analognih ritam mašina.

Tu je svakako izvrsni Inhalt, projekt iza kojeg stoji Matia Simovich, artist iz San Francisca, u čijoj glazbi također osjetite tu moć analognih strojeva. Matia koristi Tempest ritam mašinu. On je na neki način i "kućni" producent Nine Inch Nailsa. Inhalt bi bilo zanimljivo slušati u live setu u Jabuci.

Ovaj kratki uvid u svijet glazbe koji se krije iza raznih stilskih i žanrovskih imena, a koji možemo svrstati pod zajednički nazivnik EBM ili electro nisam pisao enciklopedijski, već stihijski, kako mi je što palo na pamet. To je široko područje i sigurno je jedno, ja poznajem samo neke elemente te cijele priče, pa je moguće da i ne znam neke bitne činjenice. Namjera mi je malo vam približiti tu vrstu glazbe. Osim programa u Jabuci, rekao bih da je jedina klubska večer koja se može svrstati u ove okvire Mastersov program Brave. Barem što se Zagreba tiče.

Električni Mary

Miljac nije nikad bio u području mog interesa kad je riječ o technu. Ja na te programe nisam odlazio, eventualno bi se samo slučajno zatekao. Isto je i s nekom njegovom tech-house fazom. Sreo sam ga tu i tamo nakratko. Ali sam zato sto puta čuo kako je on pionir elektra u Hrvata i eto, slušao sam ga u toj ulozi, sad već drugi put.

Osim kod Maryja, sličnu ili srodnu glazbu čuo sam još u setovima Maje Pa. Nedavno sam jedva otplesao do kraja Majinog seta, jer to ide žestoko i ne staje. Ovdje kod Maryja je bilo još žešće. Govoreći o dojmu, a neovisno o ritmu, u nekom sam trenu zaključio - ovo cijelo vrijeme ima jedan Bauhaus štih.


Iskreno vjerujem da nitko u Hrvatskoj ne vlada ovom glazbom na način na koji to radi Mary. Više nego odlično, sigurno je da ću odsad biti bolje fokusiran na njegove setove ovog tipa. Čak mi je KSET za ovo i bolji od Jabuke i to isključivo zbog direktnijeg kontakta DJ-a i publike.

Samo kratki rezime na kraju. Mary je sa DJ setom otvorio Techno Revival, sve do nastupa Popsimonove, te ga je nakon toga drugim setom priveo kraju. Rekao bih da sam u priči o EBM-u spomenuo dosta imena čiju je glazbu puštao. Bila je i Goth girl. I bilo joj je super. Odmah sam joj uvalio neke svoje slične mikseve. Slijedi provjera znanja.

Popsimonova

Dolazi iz Siska. Kao i sve ostalo u Hrvatskoj što ima neke veze s elektrom. Npr. Zarkoff, zatim već spomenuta Maja Pa. Zanimljivo je kako su neke sredine izlučile određeni glazbeni naboj koji im je postao svojstven, pa već pri samom spomenu imena grada možemo zamisliti o kakvoj je glazbi riječ. Navest ću tri primjera. Rijeka, Vinkovci, Sisak. Siguran sam da možete u glavi napraviti jasnu distinkciju po pitanju zvuka koji ste zamislili.

Popsimonova je održala koncert u trajanju od cirka jednog sata. Do sad sam vrlo slabo pratio njen rad, tek bih napreskokce preslušao neke Youtube snimke. Koncertu sam se posvetio u potpunosti. Nisam ulazio u tehničke detalje, ali generalno, ona koristi računalo i mikrofon. Mikrofon nije obavijen velom tajne, jer na njega pjeva. A za finalni doživljaj nije zapravo ni bitno što je točno na računalu. A mogao bi biti Ableton sa složenim aranžmanima i skladbama, ili pak gotova masterirana matrica na koju ona pjeva.


Od prvog časa jasno je jedno. Taj zvuk, ritam, aranžmane i opći dojam ne svrstavamo u tek neki lokalni live nastup. To je puno viša kategorija. Zdravo građanski rečeno - Svjetski, a naše. Vokal je ponekad na engleskom, a ponekad na hrvatskom. Ima jedan fantastičan i dojmljiv dikcijski element koji njeno pjevanje čini posebnim.

Podijelio bih koncert na dva dijela. Prvih pola sata i drugih pola sata. Bez puno razmišljanja, prvih pola sata mi je sjelo na prvu i brzo je prošlo. U drugih pola sata ima nekih skladbi koje su u drugačije tripoidnom điru i koje mi nisu bile toliko pitke kao one u prvih pola sata.

Kad se više upoznam sa radom Popsimonove i kad je poslušam barem još jednom, moći ću artikuliranije opisati njen rad. Zasad ću samo zaključiti kako je izvela odličan koncert i želja mi je slušati je ponovo u neko skorije vrijeme.

O njenoj produkciji, nastupima, suradnji sa Zarkoffom, o tome da je nekad svirala violinu, kao i o tome da joj je ime Lana možete pročitati po Internetima, nema smisla da vam ja prepisujem.

Osim što ćete na Internetima pronaći njenu recentniju produkciju, ja preporučam mini album koji se sastoji od šest ranih demo skladbi, kasnije remasteriranih. Mislim da će vam dati dosta dobru sliku o tome što to radi i kakvu glazbu stvara Popsimonova. Ovdje je link.

Studentski đir

KSET je bio prilično popunjen. Publika zaista šarolikog tipa. Studenti FER-a, Jabučari, partijaneri, rokeri, pankeri, štreberi, rastavljene ili neudate majke. Uredne djevojke neurednog mirisa, sadašnji i bivši DJ-i, manje ili više poznati. Najmanje dvije Lane. Hladna i vjetrovita noć, upravo kako i priliči ovakvoj vrsti glazbe.

Atmosfera vesela, tek poneki pijani stvor i cura u sakou. Kolektivna svijest iz pojedinaca koja te upozorava na zabranu pušenja. Moj odlučni - boli me kurac, idite doma. Bio je jedan lik, duga crna kovrčava kosa, kindda Slash. Plesao je jebački, cijelo vrijeme. Veliki palac gore za ricu.

Šta još? Auu, jebemu, studenti. Ovdje kad je program gotov možeš sjest. Popričat. Obuć se. Popit nečiju pivu do kraja. Izljubit se sa srodnim dušama. Popričat. Izać. Vratit se. Otić. I sve to, zamisli, bez da dolazi neki redar ili čistačica ili već neki treći društveno korisni radnik. Bez da te tjera, bez da bitcha, bez da ti diže tlak. U jebenom KSET-u.

Poslao bih upravu Podmornice i Mastersa na party u KSET, pa onda na partije u njihove klubove, tako da dožive kompletan user experience i da me prestanu jebat za pet minuta nečijeg vremena nakon što sam im u nekoj večeri ostavio sigurno preko 100 kuna, a oni kad je večer došla kraju ugasili glazbu i upalili svjetla i krenuli sa tretmanom izbacivanja.

Lana, ova moja, a ne Popsimonova je rekla da sad konačno idemo doma prije podneva. Ja sam joj rekao da nek ne sere, jer su tek tri sata u noći. Nije mi dala da idemo zvoniti kod Maje. Prošao je petak i sad ga neće bit opet sedam dana. Life sucks!

FuFa

a) Žena za koju se smatra da ulaže samo u vanjštinu, laka žena.

Imenica ženskog roda. Sinonimi - sponzoruša, kokoš, flundra, dropljača.

b) Felver u Funka

U kontekstu ovog bloga vam je valjda jasno kaj je FuFa? Već popodne počinju stizati poruke. Kad ideš? Gdje? Jel me možeš? Kad ćeš doć? Kaj ne idete vi? Ja se sa svima sve dogovorim. Uglavnom sve ne stignem, a nekad nešto i zaboravim. Neki se onda i naljute. Jer ja zaboravim. Ili zajebem. Ja se na nikog ne ljutim. Već u startu pretpostavljam da će 80% ljudi zajebat, pa nema razočarenja.

Dogovoril sam se s frendicom da ćemo je pokupit, a onda i sa frendom da ćemo i do njega svratit. Ženi sam rekal da ćemo usput obavit to dvoje. Ona me pitala kak mi je to od Velike Gorice do Funka usput ić prvo na Jarun, a onda i u Maksimir. Rekao sam joj da o tome nisam razmišljao. A da nisam rekao "usput", ne bi bilo problema. Usput, neću više govoriti da nešto moram obaviti usput.

Ponoć se bliži, mjesečina, vjetar i hladno. Mjesec je na nebu velik kao veliki mjesec. Ispunjen je bijelom bojom nešto više od pedeset posto, ukoso. Podsjeća me na indikator potrošenosti tonera na laserskom printeru.

Krstarimo polako gradom. Da nisam ćelav, spustio bi prozore, pa bi krstarili gradom sa vjetrom u kosi. Garaža u Kaptol centru odzvanja od jeke. Jesam ti rekla, rekla, rekla... Jedem jeftini müsli bar i zaljevam ginom iz pljoske. U Tkalči hrpa cura, turisti, majice iznad pupka, na zemlji se voda ledi.

Ulazimo u Funka. Svira Felver. Gore je nešto stalnih faca, dolje je mrak. Već je prilično puno. Zauzimam mjesto na flooru. Odmah me netko laktom pika u leđa. Pomaknem se naprijed. Opet isto. Opet se pomaknem. Opet me pika laktom u leđa. Pokušavam procijenit kolika mi sila treba da ga zakucam u policu koja mu je iza leđa, onako po sredini, da ga malo opizdi po kičmi. Valjda nije cura.

Maknem se. Nije ni drugdje bolje. Najgore smetaš onima koji stoje sa pivkanom u rukama i gledaju zaljubljeno u DJ-a. Oni ne mrdaju, ti plešeš. I onda udaraš u njih. Kad bi i oni plesali onda bi se u pedeset posto slučajeva gibali u nekom odnosu, tako da tek povremeno lupite jedno o drugo. Ovako možeš samo vrištat u sebi - zašto je od svih mjesta krupniji lik u jakni s perjem i kapuljačom na glavi baš stalno ispred tebe. I stoji. I ne pleše.

Onaj drugi iza leđa pleše sa čašom u ruci ispruženom kao da drži zdravicu. Stalno te zalijeva hladnim pićem po leđima. Treći s lijeva drži cigaretu kao da je laserski pointer. Svaki put kad te skuri se ispričava. Smješkam se. Nije to ništa. Sve su to sigurno dobri i dragi ljudi. Koji se po pitanju čaše i cigarete ponašaju kao potpuni kreteni. Da ne kažem moroni.

Skupilo nas se dosta poznatih. Ovi neki moji imaju verbalnu dizenteriju. Ja svima klimnem potvrdno. Kao prvo, ne čujem što me pitaju. Kao drugo, ne zanima me što me pitaju. Kao treće, nemam ništa za reći. Tek tu i tamo kažem sam sebi nešto.

Kao npr. - U jebote, Theus Mago. Felver već otpočetka svira malo drukčiji set. Nabrijan, prljava energija. Svira Komm Ins Loch, u čini mi se, Aera remixu.

Držanje i pogled govore da danas neće svirati tek tako neki set.

Svira on i Red Axes. Jednu od stvari sa Phantasy Soundovog izdanja, izvrsnu sa zaraznom melodijom, driving stvar - Shabak Shalom. Mislim da svira i Siwella sa Toolroom Traxa. On je talijan. Radi tech-house. Stavlja skroz friški Cin Cin i stvar LakE od Kiwija. Lauerov Pin Up Club također. Ne znam koju stvar.

U nekom nas trenu raspameti sa nekoliko stvari koje nose u sebi notu synth popa osamdesetih. Jedna takva je Tobias Bernstrup - 27 (Laser Mix). Mene ta podsjeća na Fancy - Slice me nice.

Baca biser preko bisera. Odličan remix za legendarnu house stvar "At night" - Shakedown. Tu su stvar napravili Seb K aka Shakedown i Stephane Mandrax. Ovaj novi remix napravila je Peggy Gou, zove se Peggy Gou's Acid Journey Remix. Ide ovako:

Sometimes I can't deny Some days just don't seem right I think I feel, I feel much better At night

Negdje pred kraj kad je sve uzavrelo kao palmino ulje u fritezi koje čeka da mu ubaciš panirani svinjski šnicl, profesor M. stavlja ni manje ni više nego "Black Betty". Onak vrlo konzervativno bih rekao da je pustio Spiderbait edit. Mislim da nisam daleko.

Za kraj stavlja nešto što nisam upamtio. Rekao bih neki YU synth pop s kraja osamdesetih. Al fakat nisam siguran. Mislim si, on će meni doći glave. Ovdje nas ne tjeraju van. Povremeno nas zamole. Mi trošimo kredite i ignoriramo ih. Oni ne pizde. Mi odemo. Velika pusa za ekipu iz Funka koja je uvijek na visini zadatka.

Moroni su se i potukli. I meni je bilo da se potučem. A još nikad nisam. Onda sam plesao kao da imam neki jači motorički poremećaj. Na taj način neke izguram, a drugi se nelagodno osjećaju, jer lik baš ne djeluje normalan, pa se sami razmaknu.


Kakav je session napravio profesor M. u FuFi govori i ova fotografija. Netko je ostavio dobar komad špeka (slanine iliti pancete). Jedino mi nije jasno zašto to nismo pokupili.

Nas se desetak jednoglasno složilo da je greota da proćerdamo noć uzalud, pa smo se otputili u Masters.

Destilat

Nadao sam se da ćemo možda uhvatiti Korneta. Nismo. Ovo je valjda drugi po redu Destilat. Oberön je tu domaćin. Gost headliner je Oliver K. iz Švicarske. Svira neki deep-tech house. Nije loše. Plešemo. Krcato je. Došli smo u drugi dio Oliverovog seta i on ubrzo završava.

Sad će do kraja pičit Robotko. Dobar mu je odabir. Drži se na decentnoj granici progresive. Ne libi se pustiti dobru zabavnu stvar kad osjeti da treba. Stavlja Bushwackin remix Michael Jacksona - Billie Jean.

Spotao sam i Bawrut - More cowbells u Jimpsterovom remixu. Koristi i gramofon s vremena na vrijeme. Na samom kraju pušta ploču za koju ispočetka mislim da je Clockworks. Ipak se čini da nije, već neko izdanje za Krause Duo. Sad kad preslušavam, možda je bio Way Home. Što bi i bilo idealno za ispratit goste doma. A između svega toga stavlja pregršt dobre glazbe. Drago mi je da sam konačno uživao u nekom njegovom setu, jer se uglavnom družimo na flooru.


Dolazi teta čistačica. Ja izlazim. Koji kurac mi sad treba da me i ona tjera van. Bit ću sam vani. Ipak me na kraju potjera i sa terase. Nismo išli na after, pa nas nisu ni morali tjerati sa aftera.

Dobar vikend, dobra ekipa. Trenuci u kojima se neverbalno kužiš sa osobama koje srećeš samo na podiju, ali osjećate ugodnu razmjenu pozitivne energije uz pokoji pogled i smješak. Previše zagrijani Funk i premalo zagrijani Masters. To kaj se centralnog tiče, ne po pitanju atmosfere.

Još su samo četiri dana do petka. Love you all. No song at all.

#popsimonova #djmary #kset #felver #funk #masters #destilat #oberön #robotko #OliverK