FSOZ 2018


Isuse! Otvorio sam oči u polumraku dnevne sobe. Zaspali smo! Panično sam se krenuo ispetljavati iz dekice da bih onda na satu ugledao - 17:04. Koji je danas dan? Aaaajj, stanem na lijevu nogu i osjetim neugodne trnce. Zaležao sam se. Na drugoj strani trosjeda ona spava. Nešto mrmlja, ispod kapaka joj se događa neka predstava. Aha, R.E.M. faza, ona je očito netom zaspala. To mi potvrđuju i one dvije posude na rubu stola u blagovaoni. Jedna je prekrivena alu folijom. Ručak.

Shvatim da je nedjelja i da ovaj čas nikud ne kasnim. Jebote, spavao sam cijeli dan. Ili možda nisam. Kad smo došli doma? Prije podneva sigurno. Ne sjećam se da sam vozio kući. Kakav blackout. Dohvatim mobitel. WTF? Facebook i dvoznamenkasta cifra u kutu ikone. WTF? Glad.

Moram pišat. Žedan sam. Pečeni krumpir je hladan, ali nije još otpustio. Čak je i hrskav. Salata! Sjetim se Franje Majetića. Da mi je sada jedan feferon, ili barem kiseli krastavac. Odižem foliju, svinjsko pečenje. Tražim da li ima masnoga. Tijelo traži kalorije. Jedem.

Subota popodne - dan prije

Ti nisi spavao? Malo sam chillao i dremuckao gore, lažem. Čuvaj se. Jurim, tonska je u pet. Stigneš. Prije pet sam već bio tamo. Ušao sam u Boogaloo na bočna vrata. Ivanov auto je bio vani parkiran, ali njega još nije bilo. Unutra su bili dečki od razglasa. Završavali su sa spajanjem i smještajem opreme. Pogledam u kut stagea. Jebote, kamion opreme su dovezli. Biće rejva.

Evo Ivana. Ej, jesi se ti naspavao?. Jesam, lažem. Otišao sam jutros oko sedam iz Mastersa. Doma sam napisao tekst o Fikcio Mongeru, snimio The Locket Owl 6 podcast mix, drkao po bandcampu i razmišljao gdje i kako ću joj plasirati priču o Machine Jamu. Već sam napravio i financijsku konstrukciju. Definitivno sam se odmorio. Mentalno.

Relativno brzo smo montirali pult, snimili time-lapse s kojim smo jako zadovoljni, u klubu nije bilo nikoga. Ivan je krenuo u jam, ja sam odlučio napraviti nekoliko fotografija i snimaka. Tražeći najbolji kadar istraživao sam po dvorani. Samo je pozornica bila osvjetljena. Pozadi je bio polumrak.


Tamo otraga sam je ugledao. Izgledala je kao da je otvorena za sve. Krenuo sam prema njoj. Bez riječi sam joj prišao. Djelovala je smireno. Počeo sam je dodirivati vrhovima prstiju. Ivan je za to vrijeme otpustio ritam mašinu i počeo otvarati 303-ku. Pogledao sam oko sebe, nigdje nije bilo nikoga. Nitko nas neće vidjeti ovdje u polumraku.

Spustio sam kažiprst desne ruke do tog mjesta u dnu procjepa. Jagodicom prsta dotakao sam tu udubinu i moj prst kao je sjeo u sedlo napravljeno po mjeri. Još sam malo oklijevao. Kako nisam osjećao nikakav otpor, laganim sam pritiskom krenuo prstom prema gore. Osjećao sam mekoću i podmazanost. Tamo na pozornici Ivan se skroz ufurao. Zvuk je postajao sve snažniji i sve moćniji.

Polako sam prst pomicao prema gore. Sve više i više prema toj krajnjoj točci. Osjećao sam kako sve više podrhtava dok se moj prst pomiče prema gore. Više nisam mogao stati.

Bas je postajao sve jači, bočice u frižideru iza šanka su počele zvoncati i poskakivati. Ivan je sa svojom stvari ulazio u kulminaciju. Pritisnuo sam prstom do kraja, došao sam do te magične točke. Sve je oko mene vibriralo. Nju je sve više obuzimalo rumenilo. Ritam je bio sve žešči i žešči. Podrhtavala je sve više i više. Pritisnuo sam do kraja. Rumenilo je postalo crvenilo.

Ivan je sa jamom ulazio u finalni cresendo. I dalje sam pritiskivao prstom, sve dok odjednom nije došlo do eksplozije. Dogodio se sraz ritmova. U času kad je on zaustavio ritam mašinu sve je stalo. Nestalo je njenog crvenila i potpuno se umirila. Još nekoliko sekundi se čuo samo echo koji je sve više blijedio i na kraju nestao.

Kao nestašni dječarac brzo sam povukao prst kako me netko ne bi vidio. Osjećao sam se ushićeno. Znao sam da ona neće nikome ništa reći. To je bilo samo između nas dvoje. Osjećaj zadovoljstva je bio potpun. Ne dogodi se često prilika da u polumraku praznog kluba vidiš takvu priliku. Nisam je mogao propustiti.


Ton majstor je zaboravio zaključati mix konzolu. Iskoristio sam tu priliku i podignuo Master klizač do točke u kojoj su VU metri ušli u crveno i u kojoj je cijeli Boogaloo stenjao i cvilio. Zadovoljno sam se nasmiješio. Biće rejva.

FSOZ 2018

Future Sound Of Zagreb 2018. Na taj party ne bih otišao da nije bilo Ivanovog nastupa. Ne zanima me dovoljno glazbeno i nije mi u fokusu interesa. Unatoč velikom line-upu na kojem ne manjka dobrih DJ-a. Kad se već dogodila ta prilika, odlučio sam iz nje iskoristiti sve što mogu i onda zapalit u SF. Sead mi je javio da u 4.30 tamo kreće svirka koja nas jako zanima. Već sam tada osjećao da će sve ispasti drukčije.

Nakon tonske probe sam se vratio doma i još malo odmarao tijelo, a oko ponoći smo krenuli u Boogaloo. Preletio sam kroz line-up. Damir Cuculić koji organizira FSOZ je jedan od pionira organizatora rejva u Zagrebu. FSOZ 2018 je po old school principu party sa tri floora. U suštini su to techno, house i trance.


Na techno flooru nastupali su: TEO ZVER b2b STHEKERSON, JOCK b2b SHIPE, IVAN KOMLINOVIĆ live, CET, UMEK, F.O.R.M.live, BRANOS i FABIAN JAKOPETZ.

House floor je tematski podijeljen na Fusion/Electro i House cjeline. U prvom su dijelu nastupili: SLAVIN BALEN b2b TOXIC, MARYTHMETIC, UMEK aka ZETA RETICULA, te XED b2b N -TER. Drugi dio line upa činili su: ANDROLOGIC, TOM BUG, YAKKA, PEZNT, MATYA, SLICER & DIC3R, SENNO b2b SIN.

Gore na katu bio je psy trance floor kojeg su predvodili: AERIAL TRIBE, PSILOCYBIAN, LUNAR DAWN, TWISTED TWINS i STEVO.

Cijelo sam vrijeme sam sebi prodavao priču kako imam obaveza za trajanja IK seta, a ostatak vremena ću se malo promuvati, osjetiti ekipu i zbrisati. Stvari su krenule skroz drugim tokom.

Back to dreck

Moj prijatelj Tomo je neki dan rekao - Buraz, ajmo nas dva svirat back to back. Zvali bumo se back to dreck. Koliko god da je to rekao u zajebanciji, mislio je i ozbiljno. Čini mi se da se danas jako popularizira b2b. Čuo sam zadnjih mjeseci neke opasno dobre b2b kombinacije, a nazočio sam i nekima, ne tako dobrima.

Za dobar b2b nije dovoljno stavit dva DJ-a koji obojica puštaju techno. Došli smo u klub kad su svirali Jock b2b Shipe. Jock je srednjestrujaš koji ne koketira sa stilskim figurama na koje je navikla Shipetova publika. I onda se to osjeti u njihovom b2b-ku. Shipe je u svom matičnom klubu sa publikom koju apsolutno poznaje, Jock je došao iz Splita i da bi on ovdje zablistao treba mu udarni solo termin. Međutim, dovoljno je iskusan da može podržati i ovaj b2b, a publika, siguran sam, nije bila razočarana.

Za trajanja njihovog seta tek sam malo prominglao po glavnom flooru tražeći Yassnu. Uspio sam je pronaći na malom flooru. Tamo sam ostao nemalo zatečen. Svirao je Marythmetic. To je alias starog zagrebačkog DJ-a Marya pod kojim on svira electro. Bio sam tamo petnaestak minuta i kroz te dvije, tri stvari što sam čuo, moram priznati da sam ugodno iznenađen. Nisam to očekivao. Supportam.

Tri, dva, jedan, snimaj

Sinoć, na domaćem terenu, bili smo logistički i tehnički toliko dobro sređeni da sam ja skužio kako me nitko ne treba dok traje set Ivana Komlinovića i ja sam se instalirao u publiku. Atmosfera je bila nabrijana. Jock i Shipe su to podigli, pa ne znam, ali sigurno na više od 134 BPMa. Ivanov je live bio niže od tog. Uz to, on je skroz promijenio svoj set. Zaledio sam se kad sam čuo s kojom je stvari krenuo. Grozničavo sam pogledom pratio reakcije publike.


Projicirao sam na tom flooru sve njegove dileme oko koncepta i doživio sve strahove. Brijao sam da je pretiho. Tonac me uvjerio da nije i da su leveli kao i prije. Razum mi govori da je riječ o osjećaju. O osjećaju sound pressure levela. DJ-i prije su puštali produciranu glazbu punu aranžmana i progresija. Cijeli je spektar ispunjen, dinamika nije velika i zvuk ispuni prostor u svim segmentima.

IK radi live i zvuk izlazi direktno iz ritam mašine, samplera, synthesizera i prođe eventualno kroz kompresor. Tako sirov i neprocesiran ima MOFO karaker, ali njegov histogram pokazuje da popunjenost zvukom nije kao što je to kod producirane glazbe. Tu je, dakle, riječ o subjektivnom dojmu slušatelja koji je do prije pet minuta slušao sasvim drugačiji zvuk. Slušateljev mozak procesira ovaj zvuk i uspoređujući ga sa sjećanjem od maloprije zaključuje da je tanak i tiši. Nit je tanak, nit je tiši. Tehničar.


Meni je trebalo prvih dvanaest minuta da se oslobodim tog straha. Dotad je mozak već kompenzirao "nedostatke" u odnosu na sjećanje otprije. Tada sam se konačno opustio. Viknuo sam iz publike - "Meći ga sad Ivane!", aludirajući pri tom na našeg zajedničkog šumskog prijatelja koji to isto tako radi. Meće. Kad vidite u gradu plakate "Forest People" ili "Oleka" ne propustite. To su dva aliasa istog lika koji svira mamojebački techno vlastite produkcije.

Opušteno sam se rasplesao nestrpljivo iščekujući kad će stavit tu novu stvar koju je napravio. Na kraju sam cijeli njegov set proveo na flooru, tek sam zadnjih nekoliko minuta otišao napraviti jednu snimku sa stagea. Gore je cijelo vrijeme majstorski kadrirao i snimao Luka, a Lana je hvatala ptičju perspektivu sa galerije. Siguran sam da će biti zanimljivih snimki jednom kad finalni materijal bude složen.

Nakon IK seta, techno pult je preuzeo CET. Ja sam bio sretan što je sve dobro prošlo, čini mi se da je i IK bio zadovoljan. Meni opet u glavi problem, jer imam sjećanja na njegove prijašnje live setove, pa mi se čini da mi ovdje nije sve leglo kako bi ja htio. Jebiga, nije to moj set, nego njegov. Ipak, drago mi je što je ZG publika doživjela ovaj live. Cijeli taj set čini glazba koja je posložena i izvedena tamo na licu mjesta.

Gradivi elementi su ritmovi i sekvence, te poneki sample u trajanju od po nekoliko sekundi. Vještim provlačenjem tih gradivih elemenata kroz sekvencere i synthesizere, te efekte poput delaya, dobiva se ono što se čuje kao finalni set. Ništa nije unaprijed konfekcionirano, a svaka je izvedba unikatna, jer ne postoji nikakva računalna automatizacija koja bi u nekom trenu aktivirala neku kontrolu. Zapravo uopće nema računala, samo šalabahter na kojem su zapisani parametri ili pozicije pojedinih kontrola uređaja.


Za CET-ovog sam seta uglavnom bio back stage. Nisam mu to rekao, ali za prvih pola sata bi ga ja istukao, a za ostatak izljubio. Valjda mi prvih pola sata nije sjelo. On bi meni argumentirao, ja bi se sjetio što i sam ponekad napišem - ne možeš ovdje isfuravati svoju briju jer moraš mislit i na ovu ekipu tamo. Onda se u granicama svog vlastitog ukusa uklopiš u ono što isporučuješ, a ponekad daš i malo više od onog što smatraš decentnim jer atmosfera i publika to traže i očekuju.

A to i je najbitnije. Da ta ekipa tamo doživi vrhunsku zabavu, te još neke vrhunce kakvi se već mogu doseći na ovaj ili onaj način. Do tog sam trena već prilično dobro osjećao tu dvoranu i sve u njoj. Slijedio je Umek sa svojim techno setom. Već prije je Umek odradio svoj electro na malom flooru, ali to je bilo za trajanja IK-a, pa Umeka u electro aliasu Zeta Reticula nisam ni minute čuo.

Dugo nisam slušao Umeka, davno prije njegova glazba niti nije bila u sferi mog interesa, ali nije da ga ne poznajem. I on je imao neke godine u kojima je otišao u nekim drugim pravcima, da bi se sad opet vratio u svoje izvorno područje - techno.

Umek je krenuo sa trackom koji nije krio svoju pretencioznost u tome da bude monumentalan. Kako sam prije već bio dosta na flooru, ovih zadnjih sat vremena sam uglavnom plesao na stageu okrenut prema publici i upijao njihove pokrete i vibru, tako sam istog časa osjetio promjenu energije. Umek je žestoko i energično vozio svoj set do kraja. Publikom je upravljao i gledajući ga sa strane vidjelo se da i sam u tome uživa.


Kako bih ja opisao njegov set? Umek ima karizmu. On može uzeti pedeset trackova meni osobno dosadnog, nabijačkog ili starog techna i od toga složiti vrhunski energizirani techno set kakav odgovara ovakvom raveu. Uz još monumentalniji kraj, Umek je pult prepustio formovcima. Rekao sam mu - što si stariji, to je zajebanije.

Dakle, ja nisam stao za trajanja njegovog seta, niti sam spustio niže od pete brzine. To nije glazba koju ja volim, niti me uzbuđuje. Ali na ovakvom spektaklu - a spektakl je za mene u ovom trenu sva publika koja je tamo, ja mogu u potpunosti uživati. Stajao sam iza njega sa strane, jer sam uživao u tome kad bih vidio kako on pogleda publiku kad odvrne neku stvar. Iz njegovog se body languagea vidi da je bio siguran u to kakav će efekt ostvariti, a onda se samo zadovoljno osmjehne kad se efekt i dogodi. Rekao bih da je Umek na FSOZ 2018 pokazao publici kakav je njegov techno. Rekao bih i da su oni bili zadovoljni.

F.O.R.M. live. Probao ja nekoliko puta, nije išlo, išao ja dalje. Ti dečki dođu pred jutro i barem 10 BPM-a prebrzo. Onda ja odem na house. Ništa osobno, mi se u kombinaciji - oni na stageu, ja na flooru nismo našli. Rado ću s njima jednom pričat o njihovim DIY kontrolerima. To me jako zanima.

Bube, seljaci i ostali

Kad sam došao na house floor svirao je Tom Bug. Ekipa je plesala sto na sat. Meni je to house na koji mogu plesat bez da puno razmišljam. Ostao sam do kraja. Nisam ga dosad nikad slušao. Očekivao sam više elemenata koji meni ne predstavljaju estetiku glazbe kakvu ja volim. Mimo mojih očekivanja, ti elementi nisu zauzimali puno mjesta u njegovoj glazbi. Netko voli Hladno Pivo, netko voli Let 3. Tako je moguće usporediti i ovaj house sa nekim drugim houseom. A moguće je voljeti i oba.

Ono kaj mogu reć je da je riječ o sigurno iskusnom DJ-u koji nije ni u jednom momentu napravio nešto neočekivano i čiji floor je bio usijan za cijelo vrijeme dok sam bio tamo. Nakon Tom Buga, floor je preuzeo Yakka.

Njega formalno pratim radi supporta i respecta zbog onog što radi i dosljednosti u onome što radi. Iako glazba nije my cup of tea, ostao sam plesati cijeli set. On isto ne dopušta da floor posustane. Sipa energiju. U njegovoj je glazbi više stilskih figura koje ja ne favoriziram, ali on to zna iskoristiti na pravi način. Primijetio sam instantno punjenje floora pripadnicama suprotnog spola kad je počeo njegov set. Mislim da bi i ja znao puštat takvu mjuzu.


Njega su zamijenili PEZNT. Oni su svakako hit. U tome što rade. Tomislava poznajem dugo. Nekad je bio moj omiljeni deep-house DJ. On je zacrtao jedan put, pronašao glazbenu nišu u kojoj se dobro osjeća, ostavio stalan i sigurni posao da bi radio to što voli. I s time što radi postigao komercijalni uspjeh. Radi sveg tog i dosljednosti svoje brije isto ima moj support i respect. A evo pružila se i prilika da malo zaplešem na njihov set.

Očekivao sam da PEZNT zvuče dobro. Oni su ovdje zvučali prilično opako. Imao sam namjeru slušati ih do kraja, ali sam bio žedan. Otišao sam piti. Na techno flooru sam doživio iznenađenje. Već sam prije u jednom trenu dolazio po piće i svirao je Branos. To nije bilo za mene, a i bio sam usredotočen na house. Iskreno, mislio sam da sam sa Umekom završio na techno flooru.

Ono što sam čuo natjeralo me da ostanem i propustim ostatak PEZNT-a. Ovaj mi je techno bio interesantan. Imao je utegnutost, neobrađenost i repetitivnost bez previše aranžiranja. Povremeno bi otišao u neke trackove koje bi ja zaobišao, ali to je jedna tanka linija. Nekad se ustežeš od nekih stilskih figura u glazbi, ali ovdje treba uzeti u kontekst i publiku i očekivanja rejvera u sedam sati ujutro. Pa onda potisneš svoj ego. Sjetiš se da možeš isto što i Mišo Kovač.

Samo što ti nisi Mišo Kovač i nije dovoljno da samo digneš i raširiš ruke pa da svi budu u ekstazi. Ti imaš neke pjesme koje možeš stavit, pa će oni bit u ekstazi. Mislim da je tako i s ovim DJ-em. Većinom je to respektabilni techno koji on prilagođava flooru sa elementima koji će imati željeni učinak, bez da jako kompromitira filozofiju zvuka koji čini osnovu njegovog seta. Uglavnom, njega ću svakako sa veseljem slušati ponovo, negdje drugdje.

Fabian Jakopetz je taj posljednji techno DJ, a sa njegovim je setom za mene završio i FSOZ 2018. Kad se nađem na mjestu koje mi neće pričiniti veliko glazbeno zadovoljstvo, pokušavam ga doživjeti na neki drugi način. Ovdje je to bilo intenzivnim plesanjem bez prestanka i šaranjem po floorovima.

Zapostavio sam socijalne kontakte i zahod. Skroz sam ignorirao fornji floor. Od stroboskopa, vodke i prethodne noći nisam imao oko sokolovo, pa sam tu i tamo nekog pošteno i nagazio.


Za promjenu sam više vremena proveo plešući na flooru nego u publici, zauzvrat sam upio vašu energiju i emocije iz jedne druge perspektive. I to mi je bilo baš super. Love you all.

#FSOZ #FutureSoundOfZagreb #Boogaloo #Jock #Shipe #IvanKomlinović #CET #Umek #Mary #Marythmetics #TomBug #Yakka #PEZNT #FORM

Blog post