Danas se svatko na nešto fura. Moja šefica se fura na zdrav život i trčanje. Jedna frendica se fura na lož ulje. Umjesto diesela. Ja se furam na pisanje o tome kaj sam radio noć prije i kaj su radili drugi oko mene. I još se furam na to da opišem kakav je bio nečiji nastup, odnosno izvedba.
Ponedjeljkom ujutro, dok idem na posao, sjetim se kaj sam dan prije napisao, pa mi samo padne mrak na oči i stisne me knedla u grlu. Možda ipak nisam trebao onako? Ta mi kriza obično prođe čim dobijem neki feedback na napisano, odnosno čim ne dobijem loši feedback.
Žigolo
Helmut Josef Geier, umjetničkim imenom DJ Hell, se fura na zajebanciju i merch. Merch je danas skroz in i ako snimiš ploču, što je danas najčešće kolokvijalni izraz za "pustiš u prodaju digitalno izdanje svoje produkcije", gotovo da moraš imati i neki merch uz to.
Uposliš svoju kreativnost i napraviš nešto što će možda nekog zanimati i na što će htjeti potrošiti svojih nekoliko dolara. Barem T-Shirt ili privjesak za ključeve. Ja još nemam nikakvu produkciju, ali već znam koji merch bi imao uz to.
To je zapravo dobar trend, jer omogućava kreativni izričaj u području koje ti nije primarno, ali omogućava kupcima tvog pravog proizvoda - glazbe, da kroz tvoj merch saznaju više o tebi. Merch je zapravo tu da pomogne u prodaji tvoje glazbe ili tebe kao izvođača.
DJ Hell svoj merch radi u jednoj drugoj ligi, pa je tako njegovom nastupu u Mastersu prethodilo predstavljanje njegove nove linije parfema nazvanog ni više ni manje nego "TECHNO". Predstavljanje je bilo u zagrebačkom store & gallery-u "bon ton". Kod DJ Hella nisam siguran gdje je granica zajebancije, a gdje stvarnost. Ako je i zajebancija, komercijalno je opravdana.
Vidio sam poslije da je ekipa iz bon tona imala super majice. Kad bi ja imao takvu majicu, nosio bi je na svaki značajniji party. About as subtle as an earthquake...
U svojoj fonoteci imam dvije njegove stvari. Onu sa Phil Kieran-om - Car Car Car i onu bez njega, "The Angst". DJ Hella nisam nikada slušao uživo, ali njegove snimljene setove jesam. Ovlaš pratim njegov label "International Deejay Gigolo Records". Nedavno su izdali njegov odličan remix za Yello i Bostich.
Gužva
Joj, tam bu gužva. Joj, ne da mi se ić u tu gužvu. Joj, prošli put je baš bila gužva. Od deset ljudi za koje bi ja dao ruku u vatru da će prije mene ići na DJ Hella, osam je posustalo zbog straha od gužve. Legit. Ja nemam problema sa gužvom. Dapače.
Čini mi se da je na kraju svatko tko je sinoć išao u Masters na DJ Hella imao svojih osam prijatelja koji su odustali zbog gužve. Zahvaljujući tome, ali i ograničenom broju karata koje je organizator pustio u prodaju, gužva nije bila nepodnošljiva. Bila je samo gužvasta.
Već popodne sam najavio - Danas idemo ranije, hoću prije dvanaest biti tamo. Zašto? Jer će bit gužva. Nešto prije pola jedan, kad smo se parkirali, zaključila je - Pa i nije baš gužva. Ah Zagreb, koga god da dovedeš, prije pola dva ne računaj sa punim klubom.
Ako idete pišat tamo uz ogradu od meteorološkog, pazite ispod onog tepiha ima neki komad tvrdog nečeg. Skoro sam se razbio. Usput, tamo ima praznih flaša za pedeset kuna, pa tko prvi njegovo. Cure, kad čučnete pazite, ima i kopriva. Opet, možda neka tako i voli.
Žgvacet
Kad smo došli svirao je Borut Cvajner. Gotovo sat vremena na flooru, uz svega još nekoliko rasplesanih, dok ostali stoje, kao u kinu prije početka predstave, bilo je izvrsno zagrijavanje u kojem je Borut koristio uglavnom glazbu koju se ne može utrpati u 4/4 ritam.
U tom je dijelu prodro gotovo do "Soul II Soul" zvuka. Izbor ploča je fantastičan, a kako set odmiče sve se više osjeća zvuk 303-ke. To je bio razlog što sam htio doći prije dvanaest. Znao sam da će glazba koju će Cvajner birati u terminu prije headlinera, a pogotovo dok je klub još prazan, biti odlična. To će biti stvari koje voli, a koje ne može puštati usred noći, ili kad je headliner.
Srećom, slušao sam ga prije tjedan dana na Ekstraktu, pa sam večeras bio opušten. Ako ste zaista zaljubljenici u glazbu i želite u klubskoj atmosferi osjetiti i neke druge forme elektronske glazbe, nemojte propuštati ovakve prilike. DJ-i takve kvalitete neće vas razočarati, niti će vam dva puta ponuditi isto.
Obožavam kad se mogu razbacati na breakbeat, a klub još prazan. I vodka.
Kako se punilo i kako se bližio set DJ Hella, Borut je otvrdnjivao i ubrzavao, ali je isto tako vrlo elegantno spustio netom prije samog Hella.
U odličnom završetku pustio je sa "Animals Dancing", stvar Kookaburra. Iza projekta "Coober Pedy University Band" stoje Tornado Wallace & William Paxton. Odlična ploča. Na samom kraju pustio je i "Jimy Julesa - Abandoned Soul". Odlična, acidom obogaćena stvar. Ima u sebi jedan zavijajući loop koji je, pokazat će se, odličan uvod za nadolazećeg gosta.
Ne znam da li je to bila baš posljednja stvar koju je pustio, nisam imao u vidokrugu pult kad su se zamijenili.
Borut Cvajner je Istrijan, žgvacet je istarsko jelo, pa izvrsno paše u podnaslov, obzirom da i prva dva podnaslova imaju u sebi slovo ž.
Žozef
To je od Josef. Srednje ime Helmuta Geiera. DJ Hella. On starta čvrsto, publika je u euforiji. Otvara sa Radio Slave - Trans. Čini mi se da je bio Dixon-ov remix. Po onom dijelu nakon breaka kad krene kao da zavrti malo unazad, pa naglo naprijed.
Ta stvar u mnogočemu predstavlja suštinu njegovog DJ seta. Kad bi trebao uzeti nekoliko sastojaka od kojih je složen njegov set, Radio Slave bi bio jedan od njih. Onaj koji komandira kako se vozi. Kojim ritmom i kojom brzinom. Donji postroj (ritam sekcija) DJ Hell-ovog seta mene podsjeća na način kako svoj set vozi Radio Slave.
Zatim je tu karakteristični vokalni sample koji izgovara samo jednu riječ.
Transparency
Kroz Hellov nastup vokali su upravo takvi. Strogi, britki, njemački.
Treća stvar je teatralnost. U toj stvari je break, apsolutna tišina, u trajanju od dvije tri sekunde. To ostavlja prostora za iznenadni šok, a čim isti nestane, doći će aplauz. Time pokazuje da je on prvenstveno zabavljač (entertainer).
U vrijeme kad je DJ Hell počeo, posao DJ-a je bio posao zabavljača, onog koji bira glazbu uz koju se drugi zabavljaju. Danas je DJ i performer. Od DJ-a se traži priča, unikatni zvukovni potpis, isporuka očekivane vrste glazbe određenog stila, uvijek bolje, nikad lošije.
Njegovanje vlastitog identiteta na društvenim mrežama je obavezno. Produciranje glazbe također. A najviše od svega, danas se od DJ-a traži da se izvinu javnosti za svaku pizdariju koju naprave. E da, traži se i da imaju neki merch.
Imajući sve to u vidu, kao i godine staža koje su iza njega, obveze koje proizlaze iz mercha, očekivao sam jednu odličnu klubsku svirku, ali ne i neku magičnu priču.
Žestoko
DJ Hell brzo nakon početka postaje žestok i takav je do samog kraja. Na kraju shvaćam kako unatoč mom razmišljanju ipak postoje neki karakteristični elementi u njegovom setu koji mu daju sveukupni zvukovni potpis.
Prvi element je Techno. Bilo da pušta glazbu klasificiranu kao techno, tech-house, house, melodic house & techno, leftfield techno & house - to zvuči kao Techno.
Odmah u prvom dijelu svog seta ponovo pušta Radio Slave-a, ovaj put u projektu SRVD, stvar Elevate. To je zdravi techno na 126BPMa, ali mislim da ga Hell vozi najmanje na 128. Zatim gradi i podiže sa stvarima kao što je Denis Horvat - Madness of Many. Na kraju dolazi do klasičnog "trese, lupa, udara" Drumcode, Adam Beyer techna.
Masters pri tom cijeli škripi. Svaki komad ičega, uključujući i pločice u WC-u trese i brenči. Puštao je Adam Beyera, možda Space Date, nisam ziher.
Nakon toga umiruje i spušta. Carl Finlow - Anomaly in space. Ili Convergence. Neka takva. I onda se opet vraća nazad na "trese, lupa, udara", ovaj put sa "Atom TM - Ich bin meine Machine" u Function remixu. Nabijanje je ovdje i dalje prisutno, ali zaobljeno i rafiniranije u odnosu na Drumcode. Osjeća se doza electra kroz neke stvari koje pušta. On sam često napravi break, izazove reakciju publike, pa vozi dalje istim tempom.
Masters pri tom nešto manje škripi nego kod Drumcodea.
Tu i tamo pojavi se i neki build up, za moj pojam, ne odviše estetski prihvatljiv. To znači da je to neka dizalica bez koje se moglo, ili koja u najmanju ruku opasno pleše na granici s EDM-om. Srećom, nisu česte. Netko će reći da su to provokacije. Ja mislim da nisu. To je entertainment.
Svako malo opet spušta. Pušta Awakening od Buschwacke. Nakon toga odmah podiže. Prije nego dođe u banging zonu, pušta nekoliko stvari koje uz pomoć kojih napravi build up, npr. "DJ Hyperactive - Music Box". Onda opet dođe u "trese, lupa, udara", ovaj put još zaobljenije sa "Pig & Dan - Elevate". Neki od remixa.
Masters pri tom škripi otprilike isto kao i na Functionu.
Kroz set je često prisutan određeni zavijajući element. Možete ga osjetiti kroz stvari kao što su - "Tuff City Kids - Thorarium", "Adam Port - Do you still think of me" ili "Denis Horvat - Paradon". Prve dvije je sto posto pustio, Denis Horvata je pustio nekoliko puta, nagađam da je Paradon jedna od stvari koje su bile.
Drugi dio njegovog seta sadrži i dosta acida, poput onog u stvari "Dalfie - Outlaw" sa meni dragog PETS Recordings. Pred kraj je spustio skroz dolje na etažu minus tri, gdje je Solomon. Čini mi se da je pustio jedan od zadnjih EP-a. Kako god, jedno ovoljetno Dyinamic izdanje.
Jedan kraći dio seta odlazi dosta deep, na trenutke i dark. To se može osjetiti kroz stvar "Stereocalypse - Lace Star" u "Siamese soundsystem" remixu. Sebastian Mullaert u tome ima svoje prste.
DJ Hell me zapravo zatekao. Nisam mislio da će mi se svidjeti. Ali dopao mi se prilično. Toliko da bih ga poslušao i kad bude neka druga prilika. To je set i show u smislu glazbe i miksa u kategoriji jako dobre zabave. S druge strane, on ne riskira. Ne riskira, jer je entertainer po prokušanom receptu. Sve stvari koje pušta su stvari koje ćete čuti i kod drugih DJ-a. Nema neke jako egzotične glazbe.
Vrlo intenzivno osjeća publiku, a publika ima odlične reakcije. Zna kako umiksati dvije stvari, tako da ostavi jedan do dva bara praznog hoda, odnosno ritma bez ikakve nadogradnje. Kad nakon toga krene vokal, ili nadogradnja sintom ili činelom, bez iznimke je praćena intenzivnom reakcijom publike.
Žeđ
Hell je uspio uhvatiti Masters u svoj loop. Doista sinkrono gibanje. Bio sam žedan. Nisam želio izgubiti dragocjeno mjesto na podiju. Ipak sam se progurao do šanka. Žedan sam naručio Becks. Pozdrav mom prijatelju koji nije iz Hrvatske ili, kako kaže, vrlo malo govori Croatian.
Njega sam počastio, a on je bio zaista sretan i uz to što je zahvalio, još me i poljubio u obraz. Iz njegovog je body languagea bilo jasno da je on gay. Rekao bi jedan moj poznati - Pa na meni se vidi, ne? Istovremeno je bilo jasno i da je naša energija kompatibilna. Isto kao što bi bila kompatibilna i energija između mene i neke cure koja bi na taj način izrazila svoje emocije. Kako ja u vezi s tim nemam nikakvih želučanih smetnji, ja ću reć da je ta gesta zapravo bila slatka.
I muškarci se ljube, zar ne? U emotivnim trenucima, prijateljskim rastancima i stotinama drugih prilika, da ne govorim o svlačionicama nakon utakmice. Time iskazuju sreću, odanost, prijateljstvo i svašta još nešto. Ako je pri tome jedan od njih gay, to uopće ne mijenja bit.
Homoseksualni muškarac nije automatski i seksualni predator koji hvata druge muškarce. Isto kao što ni heteroseksualni muškarac nije automatski seksualni predator koji hvata druge žene. Ajd sad, za ovo drugo nisam sto posto siguran.
Sinoć je u Mastersu bio neuobičajen omjer muško/žensko/xxx. Valjda 85% mužjaka i ostatak curke. I gospođe. Među prvima jako malo onih čija je energija kompatibilna mojoj. Ali i dosta onih slobodnih seksualnih orijentacija. Najblaže rečeno, često smo se naguravali i laktarili na rubu incidenta.
A to je skroz bez veze i ne kužim otkud to dođe. Bilo bi super kad bi to drugi put zajebali i naguravali se samo kao stoka. Bez agresije.
Žumanjak
To je esencija jajeta. Esencija ove sinoćnje večeri je techno za sve uzraste. Ne odveć sirov, dovoljno melodičan, ali i driving, miksan atraktivno, opet za sve uzraste. Ekipe dovoljno, unatoč testosteronu u zraku dovoljno rasplesani, pa se sve ostalo nekako zaboravi.
Nije bilo nesnosne gužve. bon ton nam je doveo DJ Hella. Nisu česte takve prilike. DJ Hell je zabavio i ispunio očekivanja. I da ne zaboravim. Bilo je obilato stroboskopa, a to je ovoj prilici odlično pasalo.
Nakon DJ Hella, pult je preuzeo Mimi. Meni se čini da je to bilo oko pola sedam. Prvi put nakon dugo vremena smo otišli iz Mastersa prije samog kraja. Mimija sam slušao prošli tjedan na Ekstraktu, pa je to valjda neka ispričnica. Al skužio sam da je počeo sa nekim opakim stvarima.
Love you all.
Pjesma za kraj
Amy Lowell - Grotesque
Why do the lilies goggle their tongues at me When I pluck them; And writhe, and twist, And strangle themselves against my fingers, So that I can hardly weave the garland For your hair? Why do they shriek your name And spit at me When I would cluster them? Must I kill them To make them lie still, And send you a wreath of lolling corpses To turn putrid and soft On your forehead While you dance?