Blog post

River Festival 2018


Ovog ljeta kao da je kiša uvijek negdje iza ugla. Sve nešto kao nije naporna, ali se trudi biti sveprisutna. Pljusne pljusak koji jedva da smoči asfalt, poviše se stvori magličasti oblak vodene pare i učas sve postane mistično. Ako usput i sunce para oblake, pa svojim zrakama trakasto prodire u zemlju, tada se promijene i nijanse boja. Kad dozvolite djetetu u vama da se probudi, onda na dosadnu kišu možete gledati na ovakav način. U protivnom možete bitchati i navlačiti na sebe negativnu energiju i slijedeći pljusak.

River

Zove me drug Ivan jerbo sam stisnuo "Interested" za River Festival/Rijeka Mrežnica. Jesam, stisnuo sam jer sam zainteresiran, ali nisam baš siguran kakve će biti šanse za otići. Evo šanse, on tamo svira u subotu. Pa onda idemo.

Prebacio sam na "Going", a onda sam išao pogledati line up. Kao i u uvodu, dijete u meni već zamišlja subotnji popodnevni dolazak, odmjeravanje Oberonovih zvukova, te prijepodnevni nedjeljni odlazak nadahnut Funk Guru-om. Tako je pao dogovor. I mi se spremili. Kao da idemo pet dana na more, a ne preko noći malo iza Karlovca. Uzeli baterijsku LED lampu u kojoj su baterije i nisu prazne. Kompas nisam mogao naći. Mali švicarski nožić sa škaricama, pincetom, čačkalicom i rašpicom za nokte jesam.

Kiša

Onda me zove drug Ivan. Tamo pada kiša ko luda, ljudi su počeli odlaziti doma i večeras vjerojatno neće biti ničega. A jebiga, slegnem ramenima, dogodine onda. Srećom znam za zamjenski event koji se pojavio dan prije u ZG. Preživit ćemo. Ajd na Fejsbuk, moraš sad odma to sve promijenit. Klik, crk, prc, mrc. Gotovo.

Sunce

Onda me zove drug Ivan. Tamo kiša više ne pada, ljudi su se počeli vraćati i večeras će vjerojatno biti svega. A jebiga, slegnem ramenima. Ajd na Fejsbuk, moraš sad odma to sve promijenit. Klik, crk, prc, mrc. Gotovo. Nek si uzmemo toplu odjeću jer je mokro, 18 stupnjeva je i hladno je. Kasnije je ispalo da niti u jednom trenu nije bilo 18 stupnjeva, bilo je vruće i sparno i jedino smo nas dvojica imali duge hlače, čarape, tenisice. Like a couple of dorks.

Mrežnica

U tom se času već poremetio inicijalni plan boravka na festivalu. Oberon je otpao jer kasnimo u startu. River Festival održava se na Mrežnici kraj Generalskog Stola. Taj mi je kraj poznat, iako više gravitiram Korani koja je "sa druge strane brda". Do tamo smo stigli relativno brzo, zahvaljujući isključivo brzoj vožnji. Već na ulasku u Generalski Stol ugledali smo putokaz za festival, a to se nastavilo i kasnije, pa smo bez problema došli do krajnje točke do koje se može autom.

Ovdje sad nastupa prva navala adrenalina. Vozili smo tim makadamskim putem nekoliko stotina metara kad je pred nama pukao pogled na livadu punu automobila. To je dakle parking. Ovdje ima sigurno više od pedeset vozila. A to znači da dolje ima puno ljudi. Odmah je sve pozitiva, vadi se, uzima se. Stvari. Sad će i Dujo.

Tko je Dujo?

Pa kaj ti ne znaš Duju? Otkud bi ja njega znao? Pa on ti to sve organizira. Evo ga, to je on. Utrpat ćemo stvari u njegov auto, a on će to odvest do mjesta festivala. Ok, rekoh, ja ću pješke, zapalim putem, idite vi. Ej, nemoj pješke, imaš oko pola sata hoda, idemo svi autom. Ajde dobro, ja sam mislio da je to blizu.

Utrpali smo stvari u gepek, a onda sam ja povukao vrata da zatvorim i opizdio druga Ivana posred čela. Umalo ubi čoveka. Al dobro je, tvrda glava je to. Dosta smo se dugo vozili autom. Sve veća kaldrma, sve više rupa, polako. Dujo nam objašnjava kako su putem postavljene table sa tekstovima, na kojima posjetitelji mogu pročitati priče dok pješice savladavaju ovaj, posljednji, dio puta.

Gledam jednu tablu, stoji u dnu oznaka 6/10. Aha, to je ustvari križni put sa postajama. Imaš se tu dosta za nahodat. I odmah pomislim kako je to upravo ono pravo. Kao i činjenica da je GSM signal slab, uglavnom Edge, malo kad 3G ili 4G. Ovdje dolaze samo oni koji to žele. I koji su se lijepo potrudili da bi došli ovdje. Ovdje nikad nitko neće slučajno doći. Ovamo se dolazi samo iz strasti.

Festival

Cijelom dužinom tog dijela toka Mrežnice s desne je strane brdo, a svaki prilaz Mrežnici je strmoviti put. Takvo je i ovo spuštanje koje završava kad se nađeš u razini korita rijeke. Tu je na desnoj strani rijeke jedno ravno područje, a upravo na tom mjestu održava se River Festival. Ovo je apsolutna remote lokacija, priroda je ovdje očaravajuća.



Čujemo glazbu, razišli smo se putem prema glavnoj pozornici. Sumrak je. Puno je šatora. Mnogi su zakriveni iza improviziranih ograda od mrežaste PVC tkanine. Ima ih i na drugim mjestima. Nekima diskrecija nije važna. Neki možda vole i egzibicionizam. Tu je i totem sa putokazima. Ima pića, ima hrane. Rijeka teče. Ljudi.


Prostor je velik. Smještamo svoju deku i frižider na obalu rijeke. Toči se, pije se. Neki loču. Pada mrak i otkriva čaroliju svjetla. Reflektori intenzivnih boja mijenjaju odraz rijeke. Boje su nadrealne. Zasićene i nestvarne. Na flooru je prilična gomila. Ja tražim drugi floor. Otkrivam ga u šumarku. U mraku. Ne svira nitko. Ne vidi se ništa. Blijedo mliječno svjetlo zaslona mobitela govori mi da u ovom mraku nisam sam. Kao što oči životinje u mraku otkrivaju gdje se nalazi predator, tako i ekrani mobitela govore o mjestu nečije intime.


Odjednom kao da ih je sve više. Blijedih mliječnih svjetala zaslona mobitela. Osjećam se kao uljez. Oni su ovdje došli za dana, ili čak jučer. Vidjeli su jedni druge i znaju otprilike tko je gdje i tko je uopće tu. Ja uopće ne znam tko je u mraku. Odlazim na glavni floor. Uvlači me u svoj ritam. Čuo sam da je line up malo promijenjen. Sad glazbu pušta Tvrtko. Malo plešem i odlazim. Na obalu. Ležati u travi. Još je rano, spustio se mrak.



Sretnem neke poznate. Hangamo. Još jednom sve obilazim. Sve je nestvarno opušteno. Osjeća se zajedništvo, gotovo hipijevsko. Nasmiješeno i nepatvoreno započinješ razgovor sa svakim. Vidim neka lica iz Mastersa. Sad se još bolje osjećam. Tu su još neki koji posjećuju iste evente kao i ja. Ne poznajemo se. Neki se kasnije i upoznajemo.

Tvrtko

Glazba postaje ozbiljnija. Involviranija. Ne volim koristit tuđice, ali to mi jedino izlazi iz mozga ovaj čas. Povlačim netom prije izrečeno. A rekao sam da mi je glazba, onak, mlaka. Ni vrit ni mimo. Prerano sam ispljunuo kritiku, jer još nisam bio ostavio napetosti i probleme s one strane ograde festivala. Puno je mladih. Manje je starijih. Ja sam valjda najstariji. Nastojim ne izgledati tako. Zainteresirao me Tvrtko za ples. Podij je prošaran plesačima. Ovo ovdje je veliki prostor. Puno je ljudi, ali lako se i rasprše.


Pustio je Robotmana - Do Da Doo u Plastikmanovom acid house remixu. Čini mi se da je on pustio i neku verziju Roberto De Simone & Nuova Compagnia Di Canto Popolare - Il Coro Delle Lavandie: I Danieli e Voci. Big respect za to.

Još prije sam ubrao da je pustio nešto od Larry Hearda. Ne znam da li je to isto bio Tvrtko. Ne znam o njemu ništa, a još nisam krenuo saznavati. Slušao sam ga i plesao. I to je neki početak. Nadoknadit ću jednom i ostalo.

Vivid colors

Floor je prošaran bojama, što od reflektora, što od odbljeska video animacija koje se prikazuju sa ekrana postavljenih tako da u mraku otkrivaju konturu DJ pulta. Floor je natkriven konstrukcijom koja me na nešto podsjeća. Ne mogu otkriti na što. Prepuštam se hipnotičkom utjecaju elektronske glazbe na moj motorički sustav. Promijenio se DJ. Svi plešu opušteno.



Zagledam se u tu djevojku koja je na jednom dijelu floora postavila dekicu, dok ona sama odjevena u šlafrok ili kimono sjedi i pleše. Pleše od struka naviše. Genijalno. Razmišljam o hedonizmu i o gljivama. U šumi smo. Padala je kiša. Možda je kod nje u pitanju oboje? Kasnije je vidim kako teško staje na jednu nogu. Ozljeda ili lom. Zbog toga sjedi, pa sjedeći pleše. Ona je za mene heroina ovog River Festivala. Taj stav. Ta strast.

Ne daj se Floki

River je "pet friendly" festival. Mnogi su doveli pse. Psi su posvuda. Idem pišati. Kraj ulaza, gdje su WC-i, izgleda kao da psi imaju vlastiti party. Lavež, igra, trčanje. Mnogi imaju svjetleće ogrlice fluorescentnih boja. Oni svojim pokretom kreiraju još jednu vizualnu dimenziju koja obogaćuje ovaj prostor. Psi potiču na još veću prisnost.


Uočavam da ima raznih kreativnih odjevnih komada, kao i zanimljivih frizura. Nije to hipi. Ne znam još, ali osjećam veliku dozu pozitivne energije. Opet srećem neke poznate. Adrenalin. Goosebumps. Pred jutro se dogodila i ljubav dvaju pasa. Neko su vrijeme bili spojeni, nasred livade, izloženi pogledima sviju. Nitko drugi nije slijedio njihov primjer. Onda je valjda svršio, pa se rastaviše.

Allan

Gotovo da ne napuštam floor za trajanja njegovog seta. Solidan techno, plesan, melodic. Allan je dio splitskog crewa "Taman". I on mi je taman za ples. Svi smo u ritmu. Vruće je i sparno. Mokar sam cijeli. I oko jaja. Allan mi je bolje legao, jer sam se više uključio. I on završava sa svojim setom.


Još prije nego smo kretali na River, gledao sam line up. Jedno je ime plijenilo moju pažnju. Već neko vrijeme mi stoji na listi, preslušao sam neke mikseve na Soundcloudu i Mixcloudu. Jako me interesira. Sad je prilika.

Maja Pa

To je ime koje mi stoji na listi, a Maja Pa preuzima pult od Allana. Brzo nakon početka osjećam u zvuku čvrstoću, ali i agresivnost. Maja Pa pušta glazbu s utjecajima electra, darkwavea, industriala. Tech. Kako njen set odmiče ne napuštam floor. Postaje više energična. Iz publike uzvikuju - Ideeeemooo Maajoo! I ide Maja. Sve brže i jače. Žestoko. Kao što zna biti žestok Boy Harsher.


Iz minute u minutu mi se sve više sviđa glazba koju pušta. Prepoznajem neke produkcije. Maja Pa i dalje drži sve napetim. Ako treba, ona pusti i malo histerije. Pa sve učini divljim. Puno njemačkog zvuka se tu osjeti. I ona svoj set privodi kraju. Super mi je glazba, pogađa moju interesnu zonu. Maja Pa to odlično radi. Veselim se slušati je ponovo u nekom već okruženju. Nakon što je odsvirala svoj set Maju nismo sreli. A htjeli smo.

Dream. Magic. Believe. Love. Ti su postulati utkani u srce festivala Burning Man. Ležim na travi. Vlaga se uvlači u sve. Ljepljiva je. I mi smo ljepljivi. Svaki sitni detalj ovdje večeras u sebi čuva neku posebnost i različitost. Udaljena lokacija. Višednevni kamperi. Mističnost okružja. Energija zajedništva. River Festival kao da iz svojih pora izbija viziju, volju, strast, miris i okus Burning Mana.

Ivan Komlinović

Vinil set. Techno. Bez kompromisa. Bez stajanja. Ide i peva. Publika odlično reagira. On ide sve jače i jače. Odličan, iskričav set, sa puno turpijanja. Kao da pobješnjela zvijer divlja i pokazuje očnjake. Kulminacija psihodelije se događa pred sam kraj njegovog seta. On pušta Carl Craig & Laurent Garnier - Très Demented (Or Just Crazy).


Završava. Publika plješće. Ovacije. Zora.

Karike smisaone koincidencije

U sam cik zore mlađi par dolazi na našu dekicu. Svi smo pomalo iscrpljeni. Hangamo. On me podsjeća na nekoga. Širimo priču. Proradi lampica. On je brat jednog mojeg bivšeg kolege, a kasnije i prijatelja. Ako obojica idemo na partije, onda je vjerojatnost zaslužna za to što smo se zadesili na istom partiju. Međutim, neka druga sila, a sigurno osnažena pozitivnom energijom koja ovdje vlada, nas je spojila. Nju i njega dovela na našu dekicu da nam pokaže kako je svijet mali.

Dan polako ispunjava svaki komadić noći. Nestaju magične boje, izranjaju prirodne. Bez pudera na licu. Neki su legli. Na nekima dan otkriva tragove noći. Nad rijekom lebdi oblak izmaglice. Još nema sunca koje će rasporiti njegovo tkanje.

El Commando

Za pultom je sad komandos. I on je dio splitskog "Taman" crewa. Glazba je divlja, neukrotiva, breakbeatana, histerična i psihodelična. Izvrsna. Stalno me iznova podiže s dekice i vraća na podij. Progresivno. Punkerski. Odlazim zadnji put na floor.


Sad je već potpuno dan. Gledam lica. Na svima je zadovoljsvo i sreća. Nitko još ne odlazi. Kad budu trebali poći, prvo će se dogovorit. Onda će chillat. Pa će se opet dogovarat da krenu. Pa će opet chillat. Mi ćemo dotad već bit doma. Iako bi rado ostali.

Deliverance

Spremamo se, pozdravljamo, krećemo. Čini mi se da ide Oxia - Domino (Frankey & Sandrino Remix). Ipak, ne razaznajem sa sigurnošću. Idemo pješice. Onim dijelom puta kojeg smo u dolasku prošli autom. Zadnji put se okrećem i gledam River Festival. Ovdje ćemo se sigurno vratiti dogodine. Ovdje je magično. Ovdje je sve usporeno. Svira drum and bass.


Ispočetka putem srećemo neke. Oni nas prestižu i nestaju iza zavoja. Ostajemo sami. Otkrivam i fotografiram ploče sa pričama. Hodamo. Poneku ploču ne pronađem. Uspinjemo se. Sami. Nema signala mobitela. Razgovaramo o tome koliki je još put pred nama. Ja se sjetim Jon Voighta i filma Deliverance. Ubrzavamo. Posljednji zavoj. Evo nas kod automobila. Zora se predaje danu. Puno je dojmova i emocija.

Zaveo nas je River Festival. Zaveo i osvojio. Još uvijek pod dojmom, samo sam isipao ove riječi. Neke smo dečke putem pobrali i odvezli na vlak u Generalski Stol. Bilo je prerano za ćevape u somunu. Kasnije sam se sjetio da smo trebali otići u Karlovcu na plac. Tamo bi ih sigurno našli. S lukom.

River Festival tvori jedinstvenu vibru i kuca svojim ritmom. Bogatiji smo za jedan, organizacijski mali, ali srcem veliki festival kojeg ćemo sigurno opet posjetiti.




Na Riveru se ne pali vatra, čuva se priroda i ne bacaju se opušci. Za njih na ulazu dobijete neekspandiranu bocu za Colu. Ona je kao epruveta s čepom. Meni izgleda kao vibrator. Razmišljam što je prvo prošlo kroz glavu nekome kad bi mu na ulazu uvalili tu bočicu.

Love you all. Twice on Sunday.

Umjesto pjesme, priča u slikama.








#RiverFestival #MajaPa #Oberon #Allen #ElCommando #Mrežnica #IvanKomlinovic