Stereotip. Velik, drugaciji, sa sebi svojstvenom vibrom.
Event na kojeg se odluče otići i oni koji si umišljaju sa su raskinuli s takvom vrstom izlazaka.
Klasična stara škola zvuka. Masivni Martin bass binovi, valjda pola tone tranzistorskih pojačala, dva grozda MidHi comboa, te nekih 15 m kaskadnog prostora iza stagea, dodatno ozvučenih stand monitorima. Vjerojatno preko delaya. Taman da napuniš zvukom veliki prostor Laube, sa svega dvije tri rezonantne točke, gotovo zanemarivo. Klanjamo se majstoru od zvuka, kao i uvijek.
Ekipa, vlaga i vrućina neopisive. Upravo da stvore atmosferu bez koje to ne bi bilo isto.
Felver u izdanju koje je intrigantno, ali i sa zadrškom. Ostavlja dovoljno prostora headlinerima da zvuče močnije jednom kad krenu.
Dixona sam slušao više puta i on ima raznih strana. Sinoć je odabrao jednu žešću opciju, ali skroz primjerenu veličini prostora i broju posjetitelja. Dobro je prodrmao, iako ja osobno više volim neka njegova druga izdanja.
Solomuna dosad nisam slušao, osim na snimljenim setovima i nisam bio siguran što očekivati. Jedno su moje želje, a drugo je realnost kad staneš iza pulta, a ispred tebe gomila. Njegov se sound mogao osjetiti od samog početka. Nakon kraćeg vremena imao sam dojam da previše igra na kartu populizma, ali to nekad i jest njegov stil.
Hvala svima starijima od 45 koji su se sinoć ukazali. Uz vas se čovjek uvijek osjeća mlad.
Iako sam se guštao na b2b, pa i najavio svojim curama da me dugo neće biti, sve je oko mene bilo puno tih nekih savjesnih žena i one su skroz negativno utjecale na mene. Naime, otišao sam doma da djeci primjerom pokažem kako se u pristojno vrijeme dolazi kući. Dok još nije velika vrućina.
Osjećam da je to bio dobar set. There are more to come.
Toaletni prostor je bio važan dio ovog eventa. Jedan veliki prostor zanimljive akustike, u zgradi iza glavne popunjen desecima WCa pretvorio se u zanimljivi chill-out lounge. Lot's of paper.
Prolaz sa šahtovima iz kojih šiklja vruća para, tipična za onaj dio grada oko Plive dodatno je mistificirao tu granicu između ulaza na glavni floor i chill-out toaleta. Skroz rejverski.
Znam da ima nekih koji su imali drukčija glazbena očekivanja, ali jučer nije bila večer za to. Ovi dečki znaju svoj posao i nije im mrsko svidjeti se publici. A znaju procijeniti što publika traži. Ne vjerujem da postoji netko kome je tamo bilo loše. Osim ako nije nešto loše pojeo.
Nisam vidio transparent. Valjda Marijan Felver je. Njemu je bio i namijenjen.
Bilo i gro nekih lica koja nisam vidio dugi niz godina. Cijela plejada zagrebačkih DJa. Sponsored girls, hardcore girls, fellas, squirrels, milfs and all the other weirdos.
Ja sam bio s nekim konzervativnijim ljudima, pa nisam pretjerano dolazio do izražaja.
Šaljemo tisuće cvjetova profesoru M i bilježimo se za neki novi Stereotip.