• Facebook Social Icon
  • SoundCloud Social Icon
  • Instagram Social Icon
  • Twitter Social Icon
Crowd

Blog post

Skrivena uvala

Zaplivao sam prema obali vukući za sobom žutu nepropusnu vreću, istovremeno promatrajući nekolicinu bradatih mladića koji su sjedili na plaži. Poviše njih, dužinom cijele plaže nalazio se stari potporni kameni zid. Taj je zid štitio omanju zaravan na kojoj se nalazi maslinik. Tko zna, možda je taj zid zapravo koljevka tog malog komadića ravne zemlje okružene strmim obroncima otoka Cresa. Škrtu su zemlju nekad stvarali. Otimali je od kamena i od mora. Tako su i ovdje sagradili zid, da to malo zemlje štiti od mora.


Prvi susret sa skrivenom uvalom
Prvi susret sa skrivenom uvalom

Vezao sam barku uz jedan od četiri velika kamena bloka, svaki sa velikim metalnim stupom za privez brodova. Ti su blokovi, već dobro nagrizeni morem, kao i razmak između njih, odavali kako se nekad u ovoj uvali događalo nešto što je zahtijevalo siguran privez većih brodova. Jedino što mi je palo na pamet su vinogradi i grožđe. Ovdje nema cesta. Prema ovoj uvali ne vodi nikakav uređeni put. Vjerojatno je tako bilo i u prošlosti. U protivnom bi se negdje vidjeli ostaci ceste ili puta. Nazirala bi se njegova trasa. Prvi put sam ovdje. Vinograde ne vidim, samo maslinike. Ali prije sto godina su ovdje mogli biti i vinogradi.


Dan prvi


Prvi put dolazim na jedan festival plivajuči. Do ove sam uvale plovio nekoliko sati, usput stao ovdje i ondje. Zapravo mi se nigdje nije žurilo. Danas je prvi dan festivala, četvrtak je, kasno je poslijepodne, već ima iznenađujuće mnogo posjetitelja. Ovaj se event ne reklamira na klasični način, već dijeljenjem online pozivnica. To je odličan način da se privuče publika koja tamo stvarno želi doći. Lokacija je ionako potpuno nepristupačna, a jedini način dolaska moguć je brodom. Moguć je doduše i kopnom, ali teško mi je zamisliti da bi se itko odlučio na ovu varijantu koja bi sigurno zahtijevala višesatno pješačenje kroz negostoljubivu šumu i nisko raslinje.


Onaj koji poželi otići uz malo će truda na Internetu naći sve potrebne informacije.


Ostat ću ovdje četiri dana, prvo je što sam pomislio doplivavši u plićak. Čim sam stao na čvrsto tlo osjetio sam neugodnu bol. Višednevni boravak na moru promijeni ti osjetila. Kod mene kamenje izazove efekt akupresure kad ga nagazim bosim nogama. Osjetim svakog, oblog ili oštrog, pa taman kad čvrsto zagazim i osjetim ga u vrhu kralježnice, a ono se sve oko mene zaljulja. Mozak, iako sad na čvrstom tlu, još neko vrijeme kompenzira ljuljanje mora, pa ti nastavi ljuljati okolinu. Znam da neki u mjestu gdje boravim misle da sam pijan kad navečer dolazim kući.


U divljini


Idem prema info pultu i shvatim da nemam nikakve obuće sa sobom. Dok se ne vratim na barku moram biti bos. Sasušene vlati trave, sitni kamenčići i korijenje su izrazito negostoljubivi. Pikaju, grebu, sjeku. Nisam baš jako pametan što sam izašao na tlo bez obuće. Organizatori ovog festivala uložili su iznadprosječan trud kako bi kroz najavne tekstove upoznali posjetitelje sa svim skrivenim zamkama, pa je tako pisalo i da se preporuča ponesti čvršću obuću. Ja imam ručnik i pola litre bevande. Svira neka dub glazba. Basta drži pult. Valjda je bio dub. Floor je blizu mora. Poviše, iza maslinika, je još jedan manji floor.


Lijevo i desno u šumi je mjesto za kampiranje. Neki su podigli šatore, neki razvukli vreće za spavanje po zemlji, a neki razapeli ležaljke između stabala. Nemaš osjećaj koliko ovdje zapravo ima ljudi, jer su raštrkani. Cijela šuma je podij. U uvali je i nešto dnevnih turista sa brodicama, jedrilicama i jahtama. Neki ovdje ostaju i više dana. Ti neki su otišli ujutro nakon prve noći.


Ovo je istinska divljina. Oduševljava količina "sitnica" koje je organizator složio kako bi olakšao posjetiteljima boravak na ovom festivalu. Od posjetitelja se očekuje da bude spreman na odricanje od komfora, kao i na malo više divlje prirode. Grane okolnog drveća i raslinja nisu kao one u parku. Ovdje je svaka grančica kao komad bodljikave žice. Razderao sam cijelo desno uho.


Još nema pretjerano puno poznatih lica i tražim pogledom gdje i kojoj ekipi da se uvalim. Bliži se večer. Odlazim nakratko u grad Cres i vraćam se nazad, taman stižući na set DJ Babilonske. Već sam je prije slušao i odlučio sam u potpunosti posvetiti se plesanju na taj set, jer me na prvo slušanje prilično oduševila. Tako je i ovaj put. Odlično. Ne uspijevam plesati cijelo vrijeme, jer sam već prilično izubijan i umoran od nekoliko dana provedenih na moru. Zapravo me boli svaki mišić, čak i oni neki za koje nisam ni znao da ih imam.


Iz guzice u glavu


Sad navečer sam ipak malo pametniji. Obuo sam tenisice. Srećem Robotka. Srećem još neke. Ako je već prvi dan, u četvrtak, ovako, kako li će tek biti do nedjelje. Sretan sam. Babilonska završava sa setom. Ovdje DJ može svirati vrhunski, a imati poluprazan floor. Cijela ova uvala je floor. Ne moraš nužno biti između četiri zvučnika. Glazba se dobro čuje i svud okolo. Ekipa je u manjim ili većim grupicama, pa plešu tamo gdje se zateknu. Sve je prilično ležerno. Ne osjeća se nikakav pritisak. Cuga na šanku je hladna. Medica je isto hladna. Čak je i konobarica ista kao i kad u ZG izađeš van. Popizdit će kad vidi da sam je nazvao konobaricom. Jebe mi se, ni ja ne volim baš kad me zovu sessiondigger. To sam ime dao web siteu, ni na kraj pameti mi nije bilo da će i mene ljudi početi tako zvati. Sad se zbilja nemam kaj buniti.


Jedan od dana u uvali
Jedan od dana u uvali

Ovo je jedini party na kojem možeš bez problema leći gdje god želiš. Čak i na floor. Sad već svira Robotko. Umoran sam, pa ne plešem cijelo vrijeme. Ipak, uhvatim se kako mi njegov set ne daje mira, pa povremeno ustajem i đuskam tamo gdje se zateknem. Noć je. Nema mjesečine. LED rasvjeta ostavlja obrise na srebrno zelenim listovima masline. Mozak mi je na godišnjem. Ne upijam informacije najbolje. Medica tu ne pomaže, naprotiv. Plešemo. Čini se kao da je i drugima mozak isto na godišnjem.


Ima puno pasa. Dvojica su najluđi, laju kad god netko dođe brodom, a povremeno i bez razloga. Ovi neki drugi se drže jako cool. Sjedim na kamenom zidiću na plaži. Osjetim na leđima dodir. Netko se privija uz mene. Osjećam da to nije čovjek. Opipavam rukom bez da gledam tko je. Znao sam da će mi taj pas doći. Kasnije sam ga malo pratio. On bi, a mislim da je bio on, svako malo odabrao nekoga i uvalio se na maženje. Lopov bi, doduše, isto tako, pojeo svu neoprezno ostavljenu hranu, kekse, krekere, čips. Pivu nije pio.


Psi i ljudi
Psi i ljudi

Sad se više ne sjećam da li je te večeri svirao After Neven. Svejedno, svirao ili ne te večeri, bio je iznadprosječan. Kao i uvijek. Ali znam da je te večeri svirao M.I.L.E. Krenuo je sa stvari koja počinje sa dvije minute vokala koji priča. U času kad udara prvi beat, izbacuje strujna sklopka, nestaje glazbe i svi ostajemo u mraku. Svi spontano skandiraju - Mile, Mile. To je ujedno i prvi moment zajedništva na ovom festivalu. Miletovo ubijanje razglasa zapravo izaziva trenutak oduševljenja. Navijamo da opet pusti stvar otpočetka. Uključe struju, a Mile pusti stvar ispočetka. Epic. Mile je odsvirao jebeni set.


Negdje rano ujutro napuštam maslinik. Ovdje se tako dobro osjećam i toliko sam opušten da mi uopće nije bed što ću propustiti neke svirke ili trenutke. Ne možeš četiri dana biti ni prikovan za jedno mjesto. Potreban mi je odmor, ne nužno i san.


Napuštam uvalu. Creski je zaljev velik, a ja ga još nisam imao prilike istražiti. Proučavam kartu, zapravo gledam dubine mora. Nisam oduševljen, ovdje je more u prosjeku dublje od pedeset metara. Tražim neku plićinu ili greben. Vadim lignje koje su mi se odmrzle još prethodnog jutra. To se, jel, osjeti. Nalazim na karti jednu manju zonu dubine 30-40 metara, krećem u tom smjeru i ješkam parangal. Nemam pojma kakva je ovdje situacija sa dnom, kao ni sa ribom. Zadnjih godina je sve nekako tanko. Spuštam parangal prije sedam sati, negdje blizu Valuna. Rano ujutro i predvečer je na moru najljepše. Možda bude ribe.


Creski zaljev rano ujutro
Creski zaljev rano ujutro

Vraćam se do uvale. Tamo je lagana glazba, svi su jutarnji, usporeni, smireni. Popijem kavu, crnu, iz lonca. Nikakva je, ali mi je u tom času najbolja. Ne očekujem tamo espresso aparat. Bitno da je vruća. Kako se bliži podne, tako se ovdje u uvali sve polako smiruje, sve dok se sve potpuno ne umiri. Ostatak dana provodim istražujući sve druge skrivene uvale i šljunčane plaže. Ovdje u creskom zaljevu sve su redom pristupačne jedino s morske strane. Uspio sam ih obići ukupno trinaest. Najreprezentativnija je upravo ona koja je direktno nasuprot naše uvale.


Podižem parangal. Nije neka sreća. Jedan šarun i jedna dosadna morska mačka. Vraćam ih oboje u more. Da ih je bilo još bar nekoliko, užicao bi tamo u uvali guerilla kuhare da neš naprave. Na pameti mi je bila riblja juha. Ostali mamci su pojedeni ili nagrizeni. Sve je puno ljepljivog i smrdljivog sivog mulja. Izgleda da sam ga spustio u sam drek. Ribu jeli ne budemo. Kasno poslijepodne se vraćam u uvalu.


Dan drugi


U uvali se sve opet zakuhava. Međutim zahuktava se i sa zapada. Od Pernata do Lubenica, koliko god pogled seže, nebo su prekrili izrazito tamni kumulonimbusi. Znam već da će ovo biti burno. Kiša je u tim oblacima u kapljicama koje su nekoliko puta veće od uobičajenih prosječnih kapljica kiše. To je ona kiša, koja kad pada, udara po tebi kao sitni kamenčići. Upravo sad nastupa zatišje.


Nekolicina nas okupila se na kamenom moliću. Prevezujem se na unutarnju stranu. Vjetar se pojačava iz minute u minutu. Vadim još konopa, ali više nema vremena. U sekundi nastaje kaos. Nekako uspijevamo srušiti tendu, u tom mi se času čini da je već sva rasparana. Lana zauzima poziciju u kabini, a ja na krmi. Do pramčanog veza više ne mogu. More se diglo. Sve što još mogu je zabaciti neko uže preko metalnog stupa na moliću i pritezati po krmi.


Dolazi oluja
Dolazi oluja

Sad je već sve podivljalo. Neki dečki uspijevaju isploviti iz uvale sa gumenjakom. Meni je već žao što nismo isplovili. Ovdje će nas skroz razbiti uz ovaj kamen. U jednom smo času metar iznad molića, u drugom pola metra ispod. Sad mi preostaje samo zatezati koliko god mogu. Baš je gadna oluja. Radije bih da smo na otvorenom. Tamo se lakše nositi s ovako podivljalim morem. Puno lakše nego ovdje metar od stijena. Tamo su i niži valovi i bolja preglednost. Obećajem sebi da više neću ostajati vezan na mjestima na kojima ne poznajem more. Nakon pola sata sam već sav izudaran i izgreban. Oluja ne posustaje. Nikako da dođe u završnu fazu. Kiša je topla. Rukama više ne uspijevam dovoljno natezati užad. Prebacio sam nekoliko konopa preko vanjskih i unutarnjih bitvi i cijelim se tijelom navalio na nju. Konačno vidim da je najgore prošlo. Nakon najgoreg bude uvijek još 15-20 minuta jakog i neugodnog mora, ali barem znaš da više neće ići na gore.


Konačno sve jenjava i polako se smiruje. Lana odlazi na obalu. Tamo je prvi val zalio razglas na donjem flooru. Srećom, neposredno prije su isključili struju. Sad svira na manjem flooru tiha glazba. Temperatura je pala barem za 15 stupnjeva. Pijem džin. Da mi je barem sad jedna travarica. Pokušavam iscijediti ili posušiti gomilu stvari koje su se smočile. U pola noći odlazim za Cres. Lana otud odlazi autom doma spavati, a ja krećem nazad prema uvali.


Nevoljko isplovljavam iz creske luke. Sad od Istre dolaze oblaci. Grmi, sjeva. Znam da će doći obična dosadna kiša. Pao mi je moral. Ne želim se noćas više suočavati s nikakvim lošim vremenom. Okrećem se i vraćam u Cres. Blizu Plavice nalazim vez. Bez puno razmišljanja se tamo vežem. Podižem tendu, ništa nije potrgano. Objesim sve, nek se suši i srušim se mrtav i zaspim. Odjednom me budi neko grebanje. Isti čas mi se pali lampica na kojoj piše - KRETEN!


Nakon oluje na sigurnom vezu
Nakon oluje na sigurnom vezu

Isti čas mi je jasno zašto su svi oko mene vezani na dugačko. Skoro na četiri metra. A ja niti na dva. More je na ovom dijelu rive plitko. Pogledam na sat. Pola četiri. Oseka. Zagrebao sam po dnu. Otpustim se u dublje, zaspim. Jutro, sunce, jogeri, šetači pasa, Švabice. Dobro je prošlo. Ništa nije stradalo. Osim što ja izgledam kao da me netko prebio. Sav u masnicama i ogrebotinama. Doručak, kava, plovim nazad u skrivenu uvalu. Rakija, Bivacyn i Fastum gel su moji najbolji prijatelji. Saniram svoju štetu.


Dolazim u uvalu. Već je ovdje dosta dnevnih kupača koji su došli na svojim brodicama, jedrilicama, gliserima i jahtama. Sve krcato. No, ja sam si još prvi da