Prvi studijski album Australca Cale Sextona generalno svrstavamo u downtempo glazbu. Prvo što iskače u prvi plan su Caleove instrumentalističke sposobnosti, on svira gitare i bas gitare, ali i umijeće programiranja ritam mašina.
Ono što je svojstveno svim skladbama na ovom albumu je jedna zaobljenost i podatnost ritmova proizvedenih sekvencerom, a ne živim bubnjem. Žanrovski se ova glazba svrstava u kategoriju "Deep Electronica". Od sličnih žanrovskih uradaka Melondrama odskače svojim bogatim i vrlo fino ispletenim aranžmanima, te izuzetnom melodioznošću.
Ovo nije samo album kojeg ćete staviti kad vam treba pozadinska chill glazba, već i album kojeg ćete slušati iz užitka i na kojem vam sve pjesme neće zvučati kao konfekcijski generirana lounge glazba. Iako načelno sporovozan, Cale Sexton na nekim dijelovima dramatično ubrzava i neke od skladbi mogu zamisliti kao dijelove DJ seta.
Kvaliteta zvuka, odnosno produkcije, otkriva se pri prvom slušanju, a već pri drugom slušanju sam se sa studijskih monitora prebacio na kućni hifi, jer sam naslutio da tu ima još nešto. To nešto odmah su pokazali transmisijski zvučnici koji su bili u stanju reproducirati donje bas područje.
Zvuk synthesizera koje koristi Sexton više me je puta kod slušanja ovog albuma podsjetio na Pink Floyd iz kasnijeg razdoblja, konkretno sa njihovog albuma "Momentary Lapse of Reason".
Album Melondrama možete poslušati i kupiti na bandcampu, gdje je dostupan kao digitalni download, te u vrlo ograničenom vinilnom izdanju. Glazbena etiketa je "Butter Sessions".