Volim velike open air koncerte i festivale. Sa sobom nose jednu posebno uzbudljivu energiju i podižu adrenalin, istovremeno vas lišavajući svakog komfora. Mislim da je baš taj komfor, odnosno nedostatak istoga, glavni razlog što zadnjih godina baš i ne posjećujem višednevne festivale. Pomalo sam zaboravio taj osjećaj velikog open aira. Ali ako neće Muhamed brdu, onda će brdo...
EXIT
"Sea Star" festival održava se drugu godinu za redom u umaškom tenisko-rekreacijskom kompleksu "Stella Maris". Jedan je to, od ukupno pet, festivala u organizaciji EXIT-a. Vjerujem da na EXIT nije potrebno trošiti riječi, ali ako kojim slučajem niste čuli za taj festival, Google je vaš najbolji prijatelj.
EXIT familija broji pet festivala. "Sea Dance" festival u Crnoj Gori, "Sea Star" festival u Hrvatskoj, "Festival 84" u Bosni i Hercegovini, "Revolution festival" u Rumunjskoj i "EXIT Freedom" u matičnoj Srbiji. S ovim zadnjim je sve počelo, a trenutno u nazivu nosi i riječ Freedom. U opisu festivala stoji slijedeći tekst:
"EXIT is one of the rare music festivals which started as a freedom movement and which, from day one, has had a strong social mission. EXIT Freedom is a global call for liberation from materialism, stereotypes and collective misconceptions which dominate our civilization nowadays."
Sea Star u Hrvatskoj cilja na prilično široku publiku. Okosnicu ovog festivala čine EDM (Electronic Dance Music), techno, te hip-hop i srodni mu žanrovi. Tu je i nešto pop/rock glazbe. Reklame kojima je najavljivan Sea Star vrlo vjerojatno na mene ne bi imale učinka, jer su u fokusu velika EDM imena i zapravo sam bio dojma kako je riječ o isključivo EDM festivalu. Da kojim slučajem Ivan Komlinović nije imao live nastup na Sea Staru, ne bih se valjda ni zagledao u ostatak line upa.
Festival traje četiri dana. Od 24. - 27. svibnja. Dok je prvi dan gotovo formalnost sa tek nekoliko izvođača, drugi je dan nositelj glavnine EDM programa. EDM me ne zanima, o njemu neću niti pisati. Nisam ga niti pratio. U tom drugom danu je i jedna veća porcija hip-hopa i njemu srodnih žanrova. Treći dan, subota, je po mojem ukusu. Nešto techna, porcija housea i malo nekog alternativnog pop/rocka. Taj dan je i Komlinovićev nastup.
Nikad još nisam išao na neki festival na kojem mi je nepoznata većina "glavnih" izvođača. Od EDM zvijezda ja nisam prepoznao niti jedno ime. Stvar je spasio Paul Van Dyk. Neka barem jednoga znam, iako niti on nije u fokusu mog interesa. Ipak, kad se zagledaš u sitna slova, skužiš da na Sea Staru ima puno meni zanimljivih izvođača.
Da smo mogli biti tamo u petak, sigurno bih popratio ove izvođače: Nipplepeople, Edo Maajka, Dječaci, Krankšvester, Bizzo i Pil Jackson, Tram 11.
Međutim, biti ćemo tamo u subotu i nedjelju. Subotnji program je naš. Zadao sam si slijedeći zadatak: Boris Štok, Toxic, Ivan Komlinović, Luke Slater, Tommy Four Seven, Francois X, Dejan Milićević.
Izgledalo mi je ambiciozno. Kad pogledaš taj miješani line up, gotovo da se ni ne kuži izvrsni techno segment ovog festivala. Tommy Four Sevena ne bih uzeo u obzir, ali mi je DJ Cet savjetovao da mu dam šansu. Znao sam da mi to nije sam tak reko. Mora bit nešto.
Komfor
Ja nastojim biti dobri duh Komlinovićevih live nastupa, a to uključuje određenu logistiku, razvlačenje kabela, kao i gledanje u mikser sa upitnikom iznad glave i balonom u kojem piše "Jebemu mater, zakaj ne svira?" Usput i snimamo. Video i audio. Svaki put sve bolje.
Ivanov nastup na Sea Staru bio je garancija za komfor. Samo neka nam auto bude tu odmah, blizu, po mogućnosti kraj backstage ulaza i daj da se možemo muvat svuda po festivalu i da nas nitko ne pila sa nekim dodatnim formalnostima. Nije problem ako je u pitanju nekaj za popit i pojest. I da ne moramo daleko nosit trideset kila opreme. I tak, da smo face. Do početka programa smo imali još nešto vremena, pa smo krenuli srediti stvari potrebne za komfor. Akreditacije.
Ginger
Ona nam je trebala osigurati sve birokratske pizdarije. Propusnice i ostalo. Ajmo reć da je tak i bilo. Za ono kaj nije bilo, Marija iz crnogorskog dijela EXIT-a se pobrinula da bude. Hvala i Mariji. Ja sam upamtio sve kaj nam je sve obećala kad dođemo na festival u Crnu Goru. Ginger je inače super cura. Ona sve može. I za ono što ne može, ostavlja dojam da može. Moraš voljeti takav stav i poštivati toliku količinu samopouzdanja. BTW, ona je sama sebe opisala kao ginger, nisam ja to seksistički dodao. Iako, bi ja.
Nakon druženja s njom treba ti još neko vrijeme da naučiš za što ti je koja kartica, a za što koji barkod. Ima masu pravila. Što smiješ, a što ne smiješ. Radio sam neke stvari za koje su rekli da ne smijem, ali nitko me nije vidio.
Nautilus Arena
Nautilus Arena. To je ime stagea smještenog unutar teniskog stadiona. Popodnevno sunce upržilo je ravno u stage. Spajamo kablove. Puno kablova. Sunce prži. Tonac na stageu je zakon. I on je ginger. Pravi tonac. Kuži svaki komad opreme. Zanima ga synth Vermona, ima frenda koji je lud za synthevima. Priča nam koje sve uređaje ima doma. Svira gitaru. Super smo se družili. Zaboravio sam mu ime, možda je Stane ili nekako slično. Nosi bradu.
Napravili smo soundcheck nekako u isto vrijeme kada i Boris Štok. Odminglao sam do njegove probe, vidjelo se da će to biti zanimljiv nastup. Popodne se polako istapalo u večer, a u meni praznina. Odnekud se začulo cvrčanje, a zrakom se širio miris pečenoga mesa. Počinju prvi nastupi.
Kraj zdravih kobasica i kiselog zelja uzeli smo cheesburgere, a IK pljeskavicu sa sirom u lepinji. Dok je on naručivao, ja sam zaključio kako je to isto cheesburger, a konobar me gledao kao poluidiota. Horizont je sve više grlio sunce.
Nikola Tesla
Glavni stage nosio je ime sponzora i prezime Nikole Tesle. Addiko Tesla stage. Ne vjerujem da je Tesla priželjkivao da ga jednog dana promoviraju bankari, al pametan kakav je bio, te znajući koliko su ga izjebali za života, sigurno nije imao iluzija da će budućnost biti drugačija.
U kasno popodnevnom programu je Ne-No DJ. Brijem da je to DJ koji se zove Neno. Već u dvadesetišestoj je minuti ga je metnuo. Pozicionirali smo se u smjeru zapada, dok su digitalni vizualni efekti otimali pozornicu nestajećem suncu, praćeni zvucima Jaguara.
Otvorenog duha i bez predrasuda prema Jaguaru tvrdim da je to bio odličan moment. To je ujedno i zapečatilo naše druženje sa tim DJ-em pa smo otišli na drugi veliki stage, u Nautilus Arenu.
Toxic
Nautilus Arena floor otvorio je Toxic. Počeo je u osam navečer. To je zajebano, jer tad još nikog nema. Nas smo se dvoje uvukli u sredinu arene i mrdali na njegov set neko kraće vrijeme, zaključivši kako mu je glazba odlična. Kasnije sam zaključio kako bih ga ja radije slušao u kasnijem terminu, ili pak ranojutarnjem na plaži.
Boris Štok
Vruće ime zadnjih dana je Boris Štok. Bivši glas riječkog Quassara, krenuo je sa solo karijerom i to mu baš lijepo ide. Došao je i mrak, na glavnom stageu se okupilo stotinjak fanova, a rekao bih da ih je do kraja koncerta bilo barem dvostruko više. Izvrsna glazba sa karakterističnim vokalom, svirana uživo sa odličnim bendom, sadrži i elemente elektronske glazbe.
Izričajem najsličnije Urbanovoj glazbi. Odslušao sam ga i odgledao dobar dio i opet ću kad bude neka slijedeća prilika. Možeš fino skakat na tu svirku, kao na rock koncertu.
Jock
Nakon Štokovog koncerta nazad u Arenu. Srećom nije daleko. Tamo pušta Jock. Sad je tamo već više ljudi. Jock je dobar. Nije ta glazba skroz moj đir, ali ništa me ne smeta nit mi je jeftino, nit me ubija u pojam.
Na kraju krajeva, pa nije valjda bez veze prošle godine dobio nagradu za naj DJ-a. Nisam mu tamo posvećivao više pažnje. Bit će nekad neka prilika.
Ivan Komlinović live
Srećom, sad je još više posjetitelja. No to je još uvijek dosta rani termin (22.30h). Kakav je bio njegov live moći ćete uskoro vidjeti na video snimci. Imat će i zvuk. Inače bi bilo bez veze. Već neki put zaredom pratim njegov live, pa uočim kad god on ubaci neke nove elemente ili kad promijeni postojeće. Sinoć je imao jedan opako dobar element. Neki deep, opaki ulet synthom čini mi se. Sound sistem je u Nautilus Areni bio odličan. Neke sam dijelove njegovog livea tek sad potpuno doživio. Vraški je rezolutan i dinamičan taj sound sistem. Publika je aktivno reagirala. Reflektori na stageu su sijali vrućinu po nama, mi se znojili kao prasci, ali on je napravio vrhunski live performance. Da li se svinje zbilja jako znoje?
Ian F vs. The Hurts
Iana sam već jednom prije slušao. Ciljao sam headlinera koji je trebao biti nako njega. Tako je bilo i jučer. To je jednostavno glazba koja mene ne zanima, niti me uzbuđuje. Unatoč tome ja sam formalno otplesao veći dio njegovog seta, ha, jednostavno zato što mi je to taj čas bio jedini izbor. Ja jednostavno nisam njegova publika.
Druga bi mi opcija bili The Hurts, a i to bi bilo samo formalno, kako bih nekima mogao reći da sam Hurtsima dao šansu. Zapravo im dajem vrlo malo šanse. Mogu oni meni svirat u birtiji ili na radiju. Simpa pjesme. I ja ću ih pjevuckat. Ali to isto nije moja glazba.
Šarena gomila
Za trajanja Ianovog seta već se prilično popunila Nautilus Arena, a bilo je zanimljivo vidjeti kakva se šarolika ekipa ovdje skupila. Na prvom mjestu tu su native partijaneri. To su oni koji su došli ovdje na dobar techno. Ostalo ih uglavnom ne zanima.
Zatim su tu ljubitelji EDM-a koji vole i porciju dobrog techna. Onda je tu lokalna mladež koja je došla na festival. Oni svaki floor i svaki event na festivalu doživljavaju kao sobu na izložbi. Oni ustvari razgledavaju, nekad malo začagaju, a ako su jako dobre volje, onda se naloču pive i urlaju na techno.
Nisam vidio one koje viđam samo na velikim rejvovima. One iskusne, nastrano neobične, gotovo alienskih pogleda. Previše su EXIT-ovci zakamuflirali ovaj techno.
Svi su danas skroz nabrijani da ih netko ne bi uslikao u gomili i sjebao im niz selfija, pa onda i ja zazirem od toga da fotkam gomilu. Zato evo fotke Volkswagena teroriste.
Luke Slater, Tommy Four Seven, Francois X - in a row. It's a fuckin' gem! Na teniskom terenu. A više je wannabe partijanera nego pravih. Jebiga, to je festival. Bez ethereal sranja i transcendentalnog povezivanja kakve bi imao mega rejv. Samo sirovo meso.
Na šanku uzmem vodku za 27kn, izgleda kao da se popišala zlatna ribica jer je toče u plastičnu čašu za vodu od dva deci, pa jedva da prekrije dno. Jebiga, to je festival.
Šankerica baci gore dvije kocke leda. Ulažem još 27 kn, ribica piški još jednom, a Ona sa velikim O mi ubaci taj led u majicu iza vrata, bez najave. Pamtim, vratim.
Luke Slater
Znao sam da će ovo biti jedan zanatski dobar set. Nisam dosad slušao Slatera uživo. Taj njegov set izgleda kao da je on došao za pult i bez da se pomaknuo, odvrtio jedan uplifting, real massive techno set.
Vrlo punchy, Kao da te stalno gura naprijed, a ne ubrzava. Mislim da bi cijeli set mogao opisati kroz dvije stvari Planetary Assault Systema. Suktion i Desert Races. To je otprilike takav osjećaj.
Majstorski složeno, rastura, nije kraj svijeta, nije ništa posebno originalno. I drugi tako sviraju. Ali ima određenu prepoznatljivu notu u svom soundu. Mislim da koristi Serato pri puštanju glazbe. Dakle, on nije samo dobar, on je odličan.
Tommy Four Seven
Britanski techno DJ nešto mlađe generacije. Došao na scenu u dvijetisućitima. Nit sam ga slušao, niti sam znao išta drugo o njemu. Briefly sam preskakao po jednom njegovom live mixu, činilo mi se da to nije za mene. Međutim, odlučio sam poslušati savjet kužera i dati Tommyu šansu.
Bila mi je to najbolja odluka na ovom festivalu. Tommy Four Seven jest žestok. To je teški techno. Ali on fura neki deep dark industrial sound, sa dosta distorzija, žestok, brz, razbijački. Nikako dosadan. Stalno se nešto događa. Od meni poznatog, to bi bilo dosta glazbe kakvu radi Thomas P. Heckmann.
Tommy Four Seven je veliki odmak od prosjeka. Kod njega kao da su cijelo vrijeme upaljene brusilica i udarna bušilica. Do kraja. Ako tražite jaki techno, drugačiji od prosjeka, industrial orijentiran, Tommy je pravi izbor. Kao da vam je Lemmy Kilmister iz Motorheada došao odsvirati techno set.
Francois X
On je zapravo bio moj skriveni favorit. Očekivao sam svirku u čistoj house zoni, ali ispalo je tako da je njegov set pretežno bio techno. To je zvuk koji počiva na Detroitu, Chicagu i New Yorku. Nije mu stran acid, a voli odlaziti u izazovna i duboka spuštanja pa se opet vraća nazad, gotovo do tranceastog zvuka.
Nekako mi se čini da više bira starija izdanja, jer bilo je nešto Bonzaija starijeg, kao i Emanuel Top-a. Njegov je set trajao do šest ujutro, dobar dio je bio već dan. Nema milosti. Vozi, diže, spušta, ide dalje.
Malo podsjeća na jednu raniju Garnierovu fazu. Meni bi, na primjer u tom setu izvrsno legla stvar - Coloured City od Laurent Garniera.
Nautilus izranja
Ako moram rezimirati Nautilus Arenu i poredati redom ova tri headlinera, onda je to slijedeći niz.
Francois X - na prvom mjestu, jer je to bio set u kojem sam bio najviše uključen. Tu si zaista uvučen u prljavu igru zvuka. Išao je u krajnosti, do trena kad misliš da ti se ne sviđa i da je to već previše, a onda ga izvuče i podigne, pa skužiš da je u stvari odličan.
Tommy Four Seven - na drugom mjestu, samo zato što je Francois bio više moj đir. Ali da je prema inventivnosti, vjerojatno bi Tommy preskočio Francoisa. No uopće nisam siguran.
Luke Slater - treći. Nisam očekivao ništa više od majstorskog seta, ništa više nije Luke Slater ni isporučio. Odličan zanatski odrađen techno set. Zaprži stvar, idemo, gotov sam, idemo dalje. Nema tu emocija.
After
Palio sam se na after i na Dejana Miličevića. Previdio sam da su prije njega After Affair. Oni su krenuli temeljito duboko i sporo, kroz deep house, a završili su prilično jako. Stage na plaži. Stotinjak ljudi oko stagea, dvjestotinjak ih stoji u redu, jer je samo jedno prodajno mjesto na kojem se mogu vratiti token kartice i gdje se nazad može dobiti uplaćeni novac.
Moglo bi raditi i šest takvih "kioska", kao što je to bio slučaj kad su se kartice kupovale ili punile novcem. Jasno, organizatoru nije u interesu vraćati novac, pa računa da će mnogi odustati od čekanja. Zmija ljudi čeka strpljivo u redu. Neki stoje po strani. Ja isto stojim po strani. Promatram.
Jutro, sunce, more, isprani rejveri. After Affair su sve bolji. Odjednom, kreće stvar. Prepoznam i nasmijem se. Svi se odjednom počinju drmati. I oni koji stoje sa strane i oni koji čekaju u redu.
Tamo je i neka grupa macho dečkiju koji mrze pedere. Super mi je što se i oni drmaju na ovu stvar. Zapravo sam baš zadovoljan što se upravo oni drmaju. Friški remix. Honey Dijon & Tim K featuring John Mendelsohn - Thunda (Rampa Remix). Shegadelic. Bravo za After Affair.
Negdje sam zagubio cure, padne mi moral i zaključim da nemam snage za Dejana Miličevića. Odem do auta s namjerom da tamo chillam. Jutro, sunce, pokoja rosna kap u travi i odlična pozicija. Tamo gdje mi je parkiran auto direktno sa after floora dopire zvuk.
Više od sata sam ja imao svoj privatni set Dejana Miličevića, jer tamo osim dvije bolničarke i šest policajaca nije bilo nikog drugog. Policajci su bili u svojim kombijima. Oni nisu dirali mene, ja nisam dirao njih. Bolničarke su vani pile kavu. Dobro su im krojeni kombinezoni.
A Dejo ga je krenuo pržiti. Htjeli ste after. Evo vam after. Malo je fin, pa malo bezobrazan. Kink, Bassel Darwish i slično. Dobra svirka. Ali i ja sam tu već pomalo tupast, pa me se ne prima najbolje. Vrijeme je za lagani pokret.
Poneku zraku sunca otmem zemlji i pustim da mi zavari neku puklu sinapsu. Kod nekih sinoćnja ekstravagancija, jutros na plaži, svoju morfologiju okončava dekadencijom.
After after
Napustili smo Stella Maris i Sea Star negdje oko osam sati. Šutke sam vozio na after aftera. Tamo smo samo sjedili i šutili. To je bilo iza hotela Adriatic. Kao na ovoj slici.
Onda smo krenuli put Zagreba, svatko sa svojim kadrom u glavi, neko vrijeme ne govoreći ništa.
Aftertaste
Sea Star je glazbeni festival na kojem se možeš dobro provesti i izvući se iz svog uobičajenog kruga glazbenih događanja. Prilika je to i da budeš dio gomile koja obiluje različitostima. Dobro je imati ovakav festival.
Ovdje nema ogromnog jedinstva ni dubljeg kolektivnog doživljaja. Sa svih smo strana, različitih grupacija. Koji god da je naš osobni motiv dolaska, bez obzira na to kakav glazbeni doživljaj priželjkujemo, kad noć počne gubiti svoju tminu, a lica dobivati obrise, dolazi i istina.
A istina pokaže tko si i otkrije svakom oči. Onda vidiš da smo tad, u tom času, svi mi tamo u istom dreku. I eto ti kolektivnog doživljaja. Techno ima taj efekt.
Nije mi žao što sam vidio Sea Star. Bio je to dobar provod.