Skeptik aka Pero Fullhouse - Berlin Session


"Pa to će biti prvi odlazak sessiondiggera izvan granica županije", skroz ushićeno je zaključila gospođa kad sam joj odozgo viknuo da je Karlovac današnje odredište. Njen je ushit splasnuo čim je ušla u kuhinju. Ne voli kad mrvice škripe pod nogama. Cure su krive, nisam ja.

The Last Jedi

Prvorođena i ja smo cijeli tjedan planirali kako ćemo subotu navečer posvetiti "sili" i bar još jednom vidjeti Millennium Falcona u akciji. Nije to bez veze. Han Solo i Chewbacca su godinama pretraživali galaksiju dok konačno nisu našli "brod" u kojem su se osjećali kao kod kuće. Slično je i s glazbom. Nekad godinama pretražuješ žanrove, izvedbe, atmosferu u kojoj se glazba upija, klubove, DJ-e. Sve dok ne nađeš onu kombinaciju u kojoj se osjećaš kao kod kuće. Film nas nije razočarao. A suze u očima već su odavno dio emotivnog rastapanja u serijalu Star Wars.

Hanganje

Već prilično kasno popodne stigla mi je poruka: "Drug, o'š s nama do Karlovca?" Pero mi piše. Motalo mi se to po glavi ovaj tjedan, vidio sam taj event, ali nisam bio previše zagrijan. Iskreno, namjeravao sam inkognito svratiti na koji sat do svoje matične kuće na Sveticama i odati se strastima četrdeset srdaca. Sila me usmjeravala na drugu stranu.

"Kad krećemo?", uzvratio sam porukom, ali tek nakon što sam osluhnuo gospođinu reakciju. Playing safe keeps you in the game. Čim smo prvorođena i ja završili naše hanganje, ja sam već bio na putu da pokupim drugare Peru i Ivana i da ih pitam:

"Jeli ikad itko stao u Karlovcu?"

Nas trojica smo dugogodišnji prijatelji, ali ja nisam često njihova publika. No, godine idu, s kim si takav si. I tak...

Pero Fullhouse je ime poznato svima koji barem malo prate scenu elektronske glazbe. Otac, muž, drug, DJ, promotor, skeptik, Nikola Tesla fan, berač šparoga. Sve to i više čini Peru.

Neke druge uloge igra Ivan Komlinović. Uz to što je techno DJ, on je i producent, ali i profesionalni ton majstor koji radi i razne druge zanimljive produkcijske i post-produkcijske poslove izvan okvira elektronske glazbe. Obojica su techno evanđelisti.

Revolution is only solution

To je naziv fantastičnog albuma Funky Destinationa iza kojeg stoji Vladimir Sivć. Možda to i nije samo naziv albuma, možda je kontekst i širi. Kako god, zajahavši autoput put Karlovca, groovali smo se uz funk. U ova hibridna vremena, hibridno smo se i vozili, a što je potpuno u skladu s Perinom ljubavi prema liku i djelu Nikole Tesle.

"A kad puniš bateriju?", Ivan će naginjući se odostraga. "Evo sad kad pustim gas.", pokazujem. "Aha!?", on će podignuvši obrve.

Ova mala crtica iz razgovora dva lika koji su intenzivno uključeni u moderne tehnologije i elektroniku pokazuje koliko smo kao društvo daleko od usvajanja nekih novih paradigmi . I sâm sam postavio isto pitanje kad sam se prvi put susreo sa hibridnim automobilom. Upravljamo li zapravo tehnologijom?

Karlovac

Vozivši prema Karlovcu razmišljao sam o jednom Facebook statusu od prije nekoliko mjeseci. Jedan naš renomirani DJ koji rijetko ostavlja FB statuse, napisao je kako ga jako veseli što će te večeri po prvi put svirati u Karlovcu. On gotovo svake godine svirajući obiđe zemaljsku kuglu. I sad ide prvi put svirat u Karlovac. Razumijem zašto je bio uzbuđen. I Karlovac je zbog toga bio uzbuđen. Pero je rekao kako ni on dosad nije svirao u Karlovcu. Pa se ja nadam da je Karlovac i večeras uzbuđen.

SOK

To je skraćenica za "Samoborski omladinski klub". Prostor kojeg su jednom mladi dobili kako bi se kroz njega kreativno razvijali i kako bi se u njemu kreativno izražavali. Bilo da je riječ o glazbi ili nekom drugom obliku izričaja. Bila je to stara zgrada u kojoj je nekoć bilo rodilište, a kasnije ambulanta. Proveo sam tamo dobar dio svoje mladosti.

Takvih je prostora u svakome gradu. Uvijek je to neka starija zgrada, koju je njen dotadašnji stanar prerastao, a svaki novi koji dođe morat će je jako voljeti kako bi je oživio. Zauzvrat ta mjesta odišu posebnim duhom. Svaka generacija ostavi svoj trag. Dio sebe. Volim ta mjesta.


Promatrajući iz kuta vremena, većinom ta mjesta svoju prošlost vuku iz vremena bivše države i ondašnjeg režima, kada su dodjeljivana deklarativno ili formalno kako bi se proveo Zakon. Ili pak s namjerom, kako bi se vrbovali budući članovi partije. Umjetnost je u međuvremenu nadvladala ideale.

Danas mi se čini da režimski drugačija (barem deklarativno) država, više ni formalno, a ni s namjerom, ne provodi ovu politiku, već naprotiv, djeluje upravo suprotno. Toliko je primjera samo u Zagrebu, a gdje su ostali primjeri, koji nisu uspjeli doći do naslovnica.


Mala scena HD (Hrvatski Dom) u Karlovcu jedno je takvo mjesto. Kao SOK. Tamo je, između ostalog, klubski prostor u kojem je večeras na programu "Berlin Session" with Skeptik aka Pero Fullhouse, Omen, Dots i Branko Dallos. Vidio sam već imena tih DJ-a na nekim flyerima. Nisam imao prilike poslušati još niti jednog od njih.

Berlin Session

Kako kažu organizatori, ovo je treće poglavlje klubskih večeri u kojima predstavljaju zvukove "najpoznatijih elektroničkih gradova". Večeras je na programu Berlin, ali ne sa Berlincima.

Iza ponoći Mala scena bila je popunjena dosta ispod polovice svog kapaciteta. Mi smo malobrojan narod, subkulturna skupina koja pohodi klubske večeri elektronske glazbe nešto je brojnija u većim gradovima, poput Splita ili Zagreba. Karlovac je grad u kojem više tinja žar rocka nego techna, pa i nisam očekivao ludo puni klub i pet stotina ljudi.


Niska posjećenost uvijek ide na štetu organizatoru. Sretan si ako ostaneš u minusu kojeg možeš pokriti bez da juriš u banku po instant kredit. Ista ta niska posjećenost često se za posjetitelja pretvori u neku vrstu ekskluzive. Kad smo ušli u klub, ne više od tridesetoro njih zibalo se na glazbu koju je puštao Dots.

Za vrijeme dok su drugari iza pulta točili rakiju i udomaćivali se, ja sam cupkajući odjurio na podij. Kresnuo sam rakiju prije, nisam ni ja nepristojan. Dvije. Volim kroz taj neposredni kontakt osjetiti bilo večeri. Iz raznih pozicija upiti što je moguće više dojmova, detalja, energije.

Nepopravljivom hifijašu u meni odmah je u oči upao akustički tretman kluba. Difuzori i apsorberi raspoređeni na prava mjesta vaši su najbolji prijatelji kad je o dobrom zvuku riječ. Rijetko ćete na njih naići van studijskih prostora ili režija. To su jednostavni, naizgled dekorativni elementi, postavljeni na zidove i stropove, a uloga im je upijanje ili raspršivanje pojedinih zvučnih frekvencija.

Kad zvuk udari čelom u betonski zid, on se odbije nazad, a ako je tamo drugi zid, onda opizdi u njega, pa opet nazad, sve dok se ne potroši. Kako je zvuk satkan od puno raznih frekvencija, svaka od njih ima tendenciju opičit čelom u zid. Konačni rezultat je vidno distorziran zvuk, prepun refleksija i sjebano čelo. Da bi nadomjestili gubitak, ton majstori, ili DJ-i puštaju glazbu glasnije. Kad puštaju glazbu glasnije, onda se pojačala više griju. Kad se pojačala više griju, isporučuju zvuk koji već ima slupano čelo.

Pod djelovanjem drugog i trećeg Newtonovog zakona, to se onda sve razjebe, odnosno brenči, a drugi dan vam zuji u ušima. U Maloj sceni tog nema. Iskusniji bi rekli da je čak previše "zdemfano" (njem. gedämpft), ali ja mislim da baš to daje jednu cosy atmosferu. I drveni pod. Ljepljiv od prolivene pive.

Dots

Dots je vozio interesantan techno. Pratio sam ga s podija ne stajući. Zajedno s ostalim posjetiteljima koji su, svi do jednog, dosta mlađa generacija. Manja clubberska populacija u manjem gradu čini da atmosfera bude intimnija, opuštenija i ugodnija. Čini se kao da svak svakog zna. Mislim da je tako bilo sinoć u Karlovcu. Znam da bi tako bilo u Samoboru, gradu u kojem sam odrastao, a koji je po ovom pitanju usporediv s Karlovcem.


Postoji jedna doza zaista simpatične neiskvarenosti ovih zaljubljenika u elektronsku glazbu. U njihovom gradu ovakve večeri nisu česte, oni nisu razmaženi, a dok su u klubu, u potpunosti se predaju plesu i nastoje uhvatiti hipnotički zanos. Dečki su nešto brojniji, ali su i rasplesaniji od zagrebačkih.

Poznaju svoje lokalne DJ-e i odlično reagiraju na njihovu izvedbu. Dojmio me se Dots. U konačnici smo zaključili kako je njegov set vrlo interesantan. Rado ću ga poslušati ponovo kad se pruži neka prilika.

Skeptik

Skeptik je novi igrač na techno sceni. Izašao je iz izričaja DJ-a Pere Fullhousea. Skeptik je provokativan, ruši granice, zalazi u eksperimentalno i ne iživljava se na publici. Nastoji uvući publiku u hipnotički zanos kako bi još više mogao istraživati granice do kojih ih može voditi. Skeptikov je set određena vrsta intelligent techna.


U nedostatku bolje riječi, iskoristit ću taj buzzword, iako ne volim pretencioznost tog naziva. Implicira kako je riječ o inteligentnoj glazbi, ako glazba uopće može bit inteligentna. Više vjerujem da je inteligencija u uhu slušača.

Sve što ima Pero Fullhouse u svom mindsetu, odražava se i u Skeptikovom nastupu. Zanimljiv, groovy techno, ukorijenjen u filozofiji Detroita, sa biranih vinilnih izdanja, jak i plesan.

Ono što Skeptik unosi jest odmak od klasičnog pristupa techno setu. On tjera publiku da se prepusti neobičnim breakovima, miksevima u kojima se iz gotovo trancy melodične atmosferee ulazi u hard bang, nešto što ne očekuješ. Skeptik te vozi cijelo vrijeme, ali unosi ti i neobične i neočekivane strukture melodija, zvukova, zavijanja ili cviljenja. Tjera te da budeš faca i prođeš taj tretman, pa te kasnije nagradi nekim acidom.


Skeptik te presječe napola kad iznenada ostavi iza sebe četveročetvrtinski takt, pa ti uvali breakbeat-techno. Kad vidi da je osvojio floor, on krene u ispitivanje granica sa pločama koje će se rijetko naći u torbama techno DJ-a pripremljenim za klasični DJ set.

Često je i teško ući u trag toj glazbi. Ja nisam zavirivao u njegovu torbu, ali procijenit ću da je puštao izdanja sa etiketa kao što su Dekmantel, Figure, Ploink ili M-Plant. Nisam ovaj čas siguran koliko će me koštati ova moja procjena.

Rekao bih da je bio neki Len Faki, a siguran sam da je puštao Roberta, sa drugog po redu izdanja na labelu Solar Phenomena. Nova etiketa na koju bi trebalo obratiti pažnju.

Dragi Pero, nakon dvadeset godina našeg prijateljstva mogu ti reći da mom ukusu Skeptik puno više odgovara od Pere Fullhousea. Zamisli što će tek biti kad me upoznaš s ostalim demonima. Kao na zbirci pjesama grupe The Doors - Weird Scenes Inside The Gold Mine.

1. rejverska brigada - sektor Karlovac

Do kraja Skeptikovog seta, na podiju je ostalo dvadesetak neumornih. Širili su ekstra dobru vibru. Čak je i Ivan proveo više od svog prosjeka đuskajući sa mnom i stvarajući dodatnu generacijsku poveznicu između ekipe i ovog nekog zalutalog lika među njima.


Naš je jednoglasan zaključak da već dugo nismo bili na ovako dobrom tulumu. I zbilja smo sretni što smo bili u jednom toliko dobrom okruženju kakvo ne nalazimo svaki dan.

Ove cure i dečki za nas predstavljaju prvu rejversku brigadu Karlovca. Bit ćemo sretni kad nam se ponovo pruži prilika da se družimo s njima. Bila je i cura u crvenoj haljini. Ali ona je ranije otišla.

Dieter Meier

Nakon Skeptika pult je preuzeo Omen. Tek sam ga upoznao. Podsjećao nas je na frontmena grupe Yello. Još i hozntregeri. Dobro je i interesantno svirao, ali vrlo malo smo slušali. Pred nama je još povratak. U drugu županiju. I nedjeljeno jutro, sneno i mutno. I mrzim sam sebe što parafraziram Prljavo Kazalište.


Rakija je isparila. Kroz znoj. Koji nema ugodan miris. Ali potvrđuje da si se trudio. I dao sve od sebe. Netko mora otrčati svojih pet ili deset kilometara. Ja moram otplesati nekoliko sati u komadu bez prestanka. To je moj runners high.

Korana

Nemam podnaslov za ovaj dio teksta, ali na Korani sam proveo veliki dio djetinjstva, pa nek od četiri karlovačke rijeke to bude baš ona. A i Korana je posebnija od ostale tri. Ne ne, nije to Mrežnica kako ste možda mislili.

Ono što je posebno u ovoj večeri jest miris crne plastike. Miris vinila. Ovo je bila vinilna večer. Dots je doduše koristio "Traktor Scratch Pro", tehnologiju u kojoj se glazba reproducira sa računala, ali se upravljanje vrši preko vinilne ploče koja se, kao i "prava" vrti na gramofonu. No to ne umanjuje osjećaj veće posvećenosti procesu i manjeg konformizma samog izvođača.

U vrijeme kada sve manje DJ-a koristi vinile, ugodno je naći se na mjestu gdje svi odreda koriste vinilne ploče. Neki i hibridno. No danas je ionako sve manje više hibridno. Ovime ni na koji način ne umanjujem vrijednost ili umijeće onih koji su usvojili digitalnu tehnologiju na uštrb klasične analogne.

Hibrid

Tehnologija omogućava da se kao DJ posvetiš nekim drugim elementima svoje izvedbe. S jedne ti strane pomaže jer te oslobađa nekih "beskorisnih" uvježbanih radnji, poput toga da moraš sam misliti na usklađenost taktova između dvije stvari. Omogućava ti da kreiraš loop i na taj način beskonačno produžiš vrijeme koje imaš za miks. Fantastično. Sad se možeš u potpunosti fokusirati na slojevitost miksa i ne moraš stavljati stvar koju baš i ne bi stavio, ali vrijeme ti ističe, a ti nemaš drugu.

Tehnologija ti je ujedno i najveći neprijatelj, jer se zaveden svim tim blagodatima opustiš i postaneš lošiji i dosadniji u svojoj izvedbi. Kao i u svemu, tako je i ovdje potrebno pronaći odgovarajući balans. Osobno sam, nakon inicijalne opčinjenosti SYNC buttonom isti prestao i koristiti. Udalji te od ruba i postane dosadno.

Nama u Karlovcu nije bilo dosadno. Bilo nam je baš... Psssst, underground.

Karlovac, may the force be with you.

#Skeptik #PeroFullhouse #MalascenaHD #Dots #Omen

Blog post