Nazad u dane...
Žanrovski gledano, okosnicu moderne elektronske glazbe predstavlja techno. U više od trideset godina techno je kao glazbeni stil evoluirao i iznjedrio mnoge derivate, pa izraz "techno" danas pokriva široko glazbeno područje puno raznih glazbenih podstilova. Nekad nije potpuno ni jasno zašto je neka glazba deklarirana kao techno. Ali to je dio autorske slobode.
Bollocks. Tako bi sad rekli istinski techno evanđelisti. Rekli bi "bollocks" i kad bi vidjeli da ih nazivam evanđelistima.
Techno je, reći će oni, oštar, izazovan, na rubu, provokativan, nekad brutalan, ali neizostavno hipnotičan. Techno je skladan od bazičnih sastojaka. Ne podnosi bogate aranžmane ni ukrašavanja. To je bolji što je u njemu više klasičnog detroitskog zvuka. Techno je glasan. I repetitivan.
The Stand
Belleville, u saveznoj državi Michigan, predgrađe je Detroita. Trojac iz Bellevillea - Juan Atkins, Kevin Saunderson i Derrick May svakog bi tjedna vozili do tristotinjak milja udaljenog Chicaga kako bi kupili nove ploče kod Ron Hardya. U gradu koji je gubio vjeru u budućnost i vlastiti razvoj, ova je trojka udarila temelje novoj vrsti plesne klubske glazbe.
Detroit techno težio je tome da se oslobodi svih dotadašnjih glazbenih utjecaja i da napravi iskorak u budućnost elektronske glazbe. Detroit techno čista je kreacija, on ne reciklira, ne emulira i ne oponaša. Odbacuje prezentaciju u korist apstrakcije. To je techno koji pruža vjeru u budućnost.
Detroitski trojac u kontekstu svog vremena bio je zanemariv u odnosu na veliku čikašku house scenu, pa se i na Detroit techno neko vrijeme gledalo samo kao na house iz Detroita.
Sav kasniji "evangelistički" techno, zasnovan je na ovoj priči. Ne nužno na detroitskom zvuku, jer za razvoj techna važni su i njemački, ali i belgijski techno. Međutim, filozofija koju je definirao trojac iz Detroita čini samu esenciju techno glazbe.
Techno je u elektronskoj glazbi kao punk u rock glazbi.
And the true rebels always walk alone, anyway. (D. May)
Evanđelisti
Ja sam dugo zazirao od techna, pa iako su dvojica mojih dragih prijatelja veliki techno evanđelisti, godinama sam ga zaobilazio. Meni je svakog techna bilo pola sata dosta. No, s vremenom sam počeo ulaziti u srž techna i pronašao sam te sastojke koji techno čine onime što jest. Danas mi se čini da je upravo ta razvedenost techna kao žanra bila razlogom što sam ga uglavnom izbjegavao.
Za mene bi The Hacker ili Oxia s jedne, odnosno Jesper Dahlbäck ili Petar Dundov s druge strane predstavljali techno. To su bile granice do kojih sam bio voljan ići kad je o technu riječ. Možda su tu i još neka druga imena, no ovih sam se prvih sjetio. To je otprilike kao da kažeš, Iron Maiden su za mene heavy metal. Dalje od toga nisam spreman ići. Sepultura je nešto u što ja ne diram.
Dave Clarke
Nasljeđe detroitskog trojca nastavili su nositi iskreni i predani DJ-i i producenti. Dave Clarke je uz Jeff Millsa sigurno jedan od najpoznatijih. I najkontroverznijih. Oko Dave Clarkea stalno se lome koplja. Njegove su izjave provokativne, na rubu, "preuveličane". Međutim, kad se realno sagleda u što to Dave Clarke upire prst, stvar je jednostavna i lako razumljiva. Pad kvalitete u korist kvantiteta.
Johhny Cash je govorio - Nekad sam Johhny, nice guy. A nekad sam Cash, zajebani tip koji svemu prigovara.
Clarke nastupa sa istim stavom. Može biti ugodan sugovornik i kroničar techno epohe, a može biti i zajebani lik koji ne svira ako nema crne ručnike i koji će za tech-house reći kako je to zapravo EDM. Ako ga uhvatite u boljem raspoloženju, dobit ćete i bolju definiciju. EDM je pantomima. Tech-house je cabaret. Techno je prava dark umjetnost.
U konačnici, čitajući između redaka, ispada da je Daveova kontroverznost medijski napuhana, a vjerojatno je i sam Dave, nošen na krilima tih istih medija s namjerom provokativan kako bi potencirao diskusiju i/ili kreaciju.
On je jednostavno inteligentan lik koji upire prstom i pokazuje gdje je drek, a način na koji to radi je buntovnički.
Dave Clarke kao DJ i tehničar za miks pultom je zanimljiv zbog svog načina miksanja. U svom miksu on je češće hip-hoperski orijentiran i naglo prebacuje između trackova gađajući beat ili radi preklapanje od jednog do dva bara, nego što koristi blendanje ili fade-in fade-out miksanje. Takav stil miksanja stvara dodatnu dinamiku u njegovom DJ setu.
Justine never knew the rules
Hung down with the freaks and the ghouls.
U mojim godinama ne bi bilo pametno da se sam otputim na rave sa Dave Clarkeom. Zašto? Vjerojatno zato što bih sad bio na trećem, kasnopopodnevnom afteru. Iskusan kakav jesam, već prije sam dogovorio odlazak u društvu Yassne. Ona je stari techno igrač i prošla je sve. Uz nju ću se osjećati sigurno.
Yassna je kovala neke svoje privatne planove, pa smo putem pokupili njenu frendicu, zvat ću je Goth girl. Goth girl još nikad nije bila na techno partiju. Ali voli glazbu. Ja bih je prije svrstao u neki Sisters of mercy, The Cure, #somethinglikethat đir, ili jednostavno, na Jabukovac. Ali kako smo otvorena uma, bili smo uvjereni da će joj se svidjeti. Makar bih ja radije preporučio neki housić za početak. Ali ja sam konzervativan.
Iskusna techno seniorka ne propušta priliku da na ovakav event povuče još neke sebi slične, pa je i organizirala zagrijavanje. Zaigrali smo se zagrijavajući se.
Hvala Kinkee i Andrija na gostoprimstvu i što ste dozvolili da okrećemo gumbiće i proizvodimo acid. Tu je bio i D aka FBI. On je Yassnin specijalac za okorjeli techno. Ja imam velik respect prema tim ljudima. Nije lako proći sve ispite koje su oni polagali. Širom Europe.
U vrijeme kad smo krenuli za Boogaloo, u Zagrebu je padao prvi snijeg. Mokar, gnjecast i odvratan. Lišen svake romantike.
Futurescope
Ovaj event u Boogaloou odvijao se na dva floora. Za onaj veliki, glavni, line up je bio slijedeći: Cet, Skeptik aka PeroFH, Dave Clarke, F.O.R.M. live, dok su na manjem vozili Joma Maja, Shipe i Matya. U posljednji čas otkazan je nastup Skeptika, koji je imao smrtni slučaj u obitelji.
Tako je Cet preuzeo termin Skeptika i napravio pošten i žestok uvod u Dave Clarkea. Cet je jedan od zagrebačkih DJ-a stare generacije. Okruženje u kojem Cet radi ne poklapa se s okruženjem u kojem se ja krećem, pa sam ja njega u posljednjih dvadeset godina imao prilike čuti vrlo rijetko kao DJ-a. Isto tako u tih dvadeset godina nisam nikad čuo nešto negativno o Cet-u, što je priličan kompliment u ovom našem malom društvu, gdje smo svi ljudi, sa svojim radostima, altruizmom, ali i zavistima i spletkama.
Cet je vozio jedan brz i žestok set u kojem je bila glazba koja nije postajala dosadna. Zapravo sam bio ugodno iznenađen. Na trenutke bih mu zamjerio neke, recimo to, populističke momente koji idu niz ruku publici. Jednostavnim riječima rečeno - spinovi koje za moj ukus nisu decentni. Onako kako to rade Victor Ruiz ili Alex Stein. Ali Cet vodi računa o tome da nije samo DJ artist, već i DJ entertainer koji će oraspoložiti i zagrijati svoju publiku i koji niti u jednom trenutku ne prelazi granicu dobrog ukusa. Ako se o ukusima uopće raspravlja. Iz njegovog body languagea dok stoji iza pulta govore samopouzdanje i sigurnost.
Crni šugaman
Dave Clarke se uključio strelovito, pokrenuo drugačiji zvuk i krenuo sa gotovo brutalnim ritmom kojim je dobrih pola sata šutao dupe, bez da publici ponudi bilo što drugo osim čistog beata i malo basslinea. To je kao neka šok terapija. Prvo te malo omami i isključi ti neke senzore, da bi čas kasnije krenuo u razne eskapade. Dave je cijelo vrijeme vozio između Allegro moderato i Allegro.
Ne mijenja tempo, ali mijenja pitch. Tako bi najkraće rečeno opisao njegov set. Intrigantno najavljuje da će napraviti prelaz, a publika na to dobro reagira i tada se party pretvara u rave. Rave, osim što je pokret i kultura, to je i mentalni sklop. Dobar party sa dovoljno ljudi postaje rave kad među prisutnima krene kružiti isto usmjerena energija, kad DJ raspameti publiku i kad uglavnom padnu sve maske. Dave Clarke je pretvorio party u rave.
Pod je bio mokar. Svi smo bili mokri. Vlaga u zraku je bila... Mokra? Ne, bila je visoka. Dave Clarke je pod reflektorima. Isporučuje techno koji ima sve važeće certifikate. Daje maksimum i ne može mu se ništa prigovoriti.
Dvije simpatične cure su žicale tri kune. Imao sam kovanicu od pet. Pitale su da li trebaju vratiti dvije kune. Eto kakva je energija kružila.
Curke, dužne ste dvije kune :):)
Kada te, inače prilično irintantan skup distorziranih zvukova, zatvorenih u loop, hipnotički uvuče, kad iritantnost nestane i pretvori se u vodeću temu kojom dominira i repetitivno djeluje dulje od minute, onda znaš da je to punokrvni techno.
Kako Daveu puno zamjeraju te crne ručnike koje traži da budu kraj pulta, razmišljam o pokretanju crowdfundinga "Svaki dan, za Dejv Klarka jedan crni šugaman". Pod A - mora čovjek obrisati znoj, pod B - na crnom se ne vidi svaka fleka. Nije baš sve vezano uz underground. Neke su stvari jednostavno praktične.
Kao što je to crni šugaman. Dajte čovjeku ručnike i pustite nek svira techno.
Dave je, čini mi se, svirao nešto duže od predviđenog. To je jako uzbudljiva svirka. Slabo poznajem techno izdanja i etikete, ali siguran sam da je puštao Ade Fentona - Manipulator, Jeff Millsa sa Purpose Makera, nešto što ima zvuk Jensen Interceptora, a čini mi se da je bilo i Slama sa Soma Recordings. Manipulatora poznajem, a ostala trojka ima dovoljno specifičan zvučni potpis da budem siguran kako nisam puno pogriješio.
Nakon "Umwelt - Blind Submission" sa relativno novog talijanskog labela DLBM, jedino je još nedostajalo da pusti "Rage Against The Machine".
Dave Clarke je rastavio Boogaloo na Up, Down, Charm, Strange, Top i Bottom. Sve odreda kvarkove.
Goth girl je na fejsu napisala: "Uffff... jako :) :)". Ovo je njen prvi techno party u životu. To je sažetak nastupa Dave Clarkea na Futurescopeu.
F.O.R.M. (live)
Da nije bilo sklisko, vjerujem da bi ovaj live set ostali slušati i dulje. Ovako, u strahu da nam se vlastito dupe ne zalijepi za pod, ostali smo nešto više od pola sata, dovoljno da zaključimo kako je ovaj dvojac zanimljiv, imaju čvrsti ritam, zanimljive nadgradnje i basslineove. Neki slijedeći put ćemo im posvetiti više pažnje.
Mali floor
Ekipa s malog floora. Nemilosrdno smo vas ignorirali. Ali prošavši par puta kroz malu dvoranu, vidio sam da je i tamo atmosfera uzavrela. Doći će jednom i vaših pet minuta kod nas.
Technu sam bio dužan. Sad mu opet jedno vrijeme nisam dužan. Osim ako nije riječ o nekim izuzenim biserima, kao što je npr. Eduardo de la Calle.
Možda će evanđelisti imati štogod za prigovoriti napisanom. Obećajem da ću braniti svaku izrečenu riječ i zaštiti dostojanstvo techno glazbe.