Još se nisu istrošili endorfini koji su nam se nakupili u proteklih nekoliko mjeseci apstinencije. One od plesa, provoda, glazbe i partijanja. To sam skužio ovaj vikend. Činilo mi se da su se kroz prva dva-tri vikenda, svi oni željni zabave i partijanja već ispucali i da će do jeseni klubovi biti manje posjećeni, a shodno tome i program prorijeđen. Izgleda da sam se u tome prevario. Ovaj vikend se ipak dogodila svojevrsna kulminacija onog što se, proteklih tjedana, otkako je

Nage žene, ogrnute crnim velom, okreću se, svijaju kao da plešu. Na glavi im male sitne zvjezdice. Mjesečeva kugla sa stropa osvjetljuje povišeno mjesto kao neko prijestolje. Gore sjedi vitez, uza nj stoje dvojica. Prepoznaje ih. To su oni što ih je vidjela iza zastora u dvorani. U čitavom prostoru mrak. Svjetlo s kugle, što prikazuje mjesec, toliko prorjeđuje tamu da se razabiru ljudi, ali im se ne raspoznaju lica. Miris vina miješa se zadahom mirisnih vodica. U sredini vodo